Još jedno vruće jutro u Tarnovu me tjera da požurim prema Karpatima i Rumunjskoj. Neizdrživo je, vruće i bez vjetra. Prvo vlakom u pogranični grad Ruse, truckanje prašnjavim, sporim i naravno živahnim vlakom u trajanju od 3 sata. Vlak za Bukurešt treba krenuti nakon pola sata, no već kasni iz Grčke preko sat i pol, dakle slijedi upoznavanje okolice željezničkog kolodvora. Taksisti lešinari traže 60 EURa do Bukurešta, 3 nizozemska klinca i ja, dakle 15 po glavi, no klinci se boje istočno evropskih taksista, sreća vaša pa ste u istoj uniji!U opskurnom bircu provodimo vrijeme do vlaka, koji napokon stiže i krećem dalje. Dok bugarskim ravnicama dominiraju suncokreti, ovdje je slika drugačija, kukuruz je najprisutniji na poljima, nakon što smo prešli vrlo široki Dunav preko mosta. Vrlo je plodno područje s obje strane i vrlo ravno, tako da rumunjska ravnica dosta podsjeća na vojvođansku, recimo nama nešto bližu. Zbog kašnjenja vlaka ne mogu dalje prema Brašovu, gdje sam namjeravao prenoćiti, srećom po mene, jedan kaučsurfer me ugosti iako već ima goste, amera i poljakinju, teške avanturiste s kojima provodim večer u šetnji gradom, klopi, cigarama, vinu, nadmudrivanju.
Bukurešt noću odista izgleda kao prava svjetska metropola, osim što je uži centar raskopan, sređuju ga za neka bolja vremena, hrpa je napuštenih pasa, brzih automobila, kurve i barovi te restorani s terasama. Iako privlačno, nije mi žao što ću rano krenuti dalje, jer ovako veliki gradovi su odista za neki drugi oblik turizma od ovoga kojeg trenutno provodim, više love ode iz džepa, više vremena se potroši na kretanje po gradu od točke x do točke y, tako da nema do provincije, pospane i skulirane.
1 komentar:
bezze
Objavi komentar