Ulazak u Bugarsku je bio vrlo zanimljiv. Policajac me pita za sengensku vizu, ja ga gledam u cudu, on kaze da ce provjeriti i stvarno, provjerava, te shvaca da pita glupost, lupa stambilj i vlak ide dalje. Vec iz vlaka se osjeti povratak na pravi Balkan, mogu sad kontemplirati o tome da se pitam kako to da su oni u EU, a mi nismo, no to odista nema smisla, prozvakana tema. Tamo su na papiru, jer realno EU jos nije stigla do Bugarske. Moram prespavati u Blagoevgradu (jedini grad na Balkanu s americkim univerzitetom), i to cu ucinit uz pomoc kaucsurfing prijatelja, koji me ne moze ugostiti, ali me preporucio nekim prijateljima. Hoteli su ionako prebukirani, ne znam samo zbog cega?!
Odmah sam skuzio da ovaj lik nema pojma o cemu se tu radi, jer mu nije jasan koncept razmjene kauca i besplatnog smjestaja i kaze da njegov stari to ne kuzi i da cu morati platiti nesto sitno love, tek toliko da zadovoljimo formu.
Nakon krace rasprave, dogovorimo da cu platiti 10 EURa, ali ajde, nije bed. Dok se priblizavamo zgradi, imam filing da ce ovo biti vrlo zanimljivo iskustvo, ulazak je kroz vrlo mracni nezavrseni dio zgrade, iako je vrlo stara, samo cekam da me netko mlatne po glavi. Betonsko stepeniste nas vodi do vrata, na kojima odmah osjetim smrad ugljena, plina ili cega vec iz svih kutaka stana.
Sjecam se jedne rasprave na temu emisije 'Odred za cistocu'. Neki su zastupali tezu da nitko ne moze zivjeti u tako prljavim uvjetima, nego da za potrebe emisije ljudi namjerno ostave mjesec dana prljavstine i vesa oko, kako bi tv kamere imale sto usnimiti.
E pa, moj narode, nije istina! Ljudi zaista mogu zivjeti u nevjerojatno prljavim uvjetima i najstrasnijem neredu! Znam ljude koji bi se odma okrenuli i otisli spavati u park. Ali ne ja. Meni kao da to nije bilo dovoljno. Biti siromasan nije izlika za zivjeti u svinjcu, sori.
Brzo idem spavati u sobu gdje su barem plahte stavili ciste, ali smrad je neizbjezan, kao i nered oko kreveta, koji je isto vrlo cudan. Zgugurim se ispod plahte da me ne bi kakva zivotinjica napala preko noci. Ujutro se tusiram u kupaoni od metar kvadratni (nemam izbora, smrdim), cujem gromoglasnu svadju i raspravu u kuhinji, lom, i umjesto da pojedem dorucak i popijem kavu koju su mi pripremili (i da se valjda pravim blesav da nista ne kuzim), spremam brzo stvari, dajem gazdi kuce 5 EURa i inzisitram da me niti ne isprate niti mi pokazuju gdje je bus za Rilu. Znam da ovo nije prava slika Bugarske, ali je svakako znakovito iskustvo. Trcim koliko me noge nose do busne stanice, kupujem jefitni burek i vodu i lovim bus za Rilu.
1 komentar:
ajme :D
pzdrv
Objavi komentar