Ubrzo nakon budjenja, kafe i setnje do stanice, eto me prema Podgorici koja me docekuje vruca, upravo kako se i zna za nju. Cekam vlak Beograd-Bar koji ce me odvesti do Kolasina za sat vremena. Iako poslovni, vlak je prilicno neodrzavan, poluprazan i na razini nasih iz 90-ih. No sve me to ne smeta jer cim smo krenuli, lovimo prvi tok Morace i odmah mi je jasno zasto kazu da je ovo jedna od najljepsih i najspektakularnijih pruga na svijetu. Izmjenjuju se brojni tuneli i vijadukti, izmedju kojih se redaju prizori koji oduzimaju dah. Grvecito drzim fotoaparat u zeli da sto bolje ulovim slijedeci prizor i shvatim da propustam puno toga dok se mucim s aparatom. Sjednem, zapalim i uzivam!U Kolasin stizem na stanicu (karta je kostala 4 EURa), do centra ima 2 km, ali nema taksista. Poveze me jedan lokalni momak do centra, gdje bez vecih problema nadjem smjestaj, lijepu sobu s kupaonom za 15 EURa. Ovo je za sada i najbolji smjestaj u kojem sam bio. Vlasnica, Sandra 
Bulatovic, pristaje oprati moj prljavi ves, jer naravno nema centralne praonice ili slicne usluge, srecom za mene, jer inace bi smrdio za koji dan do Dubrovnika. Iako je Kolasin vise zimski centar, ljeti ovo zovu "vazdusnom banjom". Nalazi se skoro na 1000 nm, okruzen rijekama i velikim nacionalnim parkovima s brdima i planinama, od kojih je najblizi Biogradska gora, u kojem se osim predivnog jezera krije i jedna od rijetkih prasuma u Evropi. Gradic bas ima dusu i cijeli je nekako sredjen, cak bi se usudio reci, puno pitomiji od svega sto sam do sada vidio.
Bulatovic, pristaje oprati moj prljavi ves, jer naravno nema centralne praonice ili slicne usluge, srecom za mene, jer inace bi smrdio za koji dan do Dubrovnika. Iako je Kolasin vise zimski centar, ljeti ovo zovu "vazdusnom banjom". Nalazi se skoro na 1000 nm, okruzen rijekama i velikim nacionalnim parkovima s brdima i planinama, od kojih je najblizi Biogradska gora, u kojem se osim predivnog jezera krije i jedna od rijetkih prasuma u Evropi. Gradic bas ima dusu i cijeli je nekako sredjen, cak bi se usudio reci, puno pitomiji od svega sto sam do sada vidio.Iako nema previse konkretnih stvari za vidjeti u gradu, razvoj turizma se osjeti na svakom koraku. Pristojan broj kvalitetnih restorana (npr.Konoba kod spomenika Veljku Vlahovicu), informacijskih centara, hotela, apartmana. Busna stanica je najjadniji dio svega, informacije su vrlo oprecne od onih koje sam dobio u Podgorici. Dobro mjesto za surfanje u centru mjesta (1sat=1EUR), izvrsna pekara s proizvodima kakve kod nas nisam nikad pojeo. Rijeka Tara koja sumi pokraj grada. Vlasnik Konobe se sa sjetom sjeca luke Rijeka, puta za Trst krcatog kurvama, casti me pivom nakon obilne vecere, janjetina u mlijeku s krumpirom. MljaC! Probao i cicvaru, nesto prefino. Vrijeme i ovdje promjenjivo, cas sunce, cas kisa. Svi mi govore da bi trebao ici na 
Durmitor, ali nije mi nikako usput. Gledam brosure, stvarno je fascinantan. Na TVu gledam otvaranje univerzijade u Beogradu, jedino se zvizdi nama i amerima. Eh da, super grafit sam vidio danas: "Srbija do Tokija, Hrvatska ko Nokija!"
Durmitor, ali nije mi nikako usput. Gledam brosure, stvarno je fascinantan. Na TVu gledam otvaranje univerzijade u Beogradu, jedino se zvizdi nama i amerima. Eh da, super grafit sam vidio danas: "Srbija do Tokija, Hrvatska ko Nokija!"Raspitujem se kako najbolje do Kosova, ima direktni bus, tako da ujutro moram do magistrale loviti ga po putu, jer na staje u mjestu. Ide preko prelaza Rozaje - Pec, sto je zimi vrlo cesto zatvaran prolaz jer je visoki prijevoj na 1500 nm u blizini Prokletija.
Nema komentara:
Objavi komentar