srijeda, 28. siječnja 2009.

Mi Hrvati

Sjedim ja na vrhu gledališta zagrebačke arene, pratim još jednu blistavu igru naših momaka, prši adrenalin oko mene, sve je puno testosterona, urlanja, vrištanja, pjevanja.
I zaključujem da smo super kad trebamo uništiti napad protivnika, jer tada toliko urlamo svi u dvorani i zviždimo da ti srce stane, ponekad pomislim da se svakome nomalnom ruka mora zatresti znajući da je taj savršeni zbor zvižduka namjenjen upravo njemu. I oni promaše i mi idemo u napad. E tu se priča mijenja. Malo vičemo, malo plješćemo, malo nas spiker motivira, ali brate mili, kako smo neujednačeni, to je čudo jedno. Pola dvorane urla ime igrača koji zabija, druga polovica poziva u boj, treća već smišlja nešto novo. No nije nam u prirodi tako navijati za svoje, koliko navijati protiv tuđih. Smiješna je činjenica da se 3000 Hrvata skupilo u Zadru da navijaju protiv susjeda. Koji je to cool način za isprazniti negativnu energiju.
Pitam se samo gdje mi Hrvati toliko skupimo negativne energije, da jedva čekamo da netko dođe u naš grad da možemo ići vikati protiv njega.
Naime, nas ne uznemirava nestašica plina, nama je bitno da smo prvi u skijanju, recesija se ne događa nama, kiosci su se pretvorili u dućane, Slovenci nam ne mogu ništa, znamo tko je sjedio u 3 redu Obaminog inauguracijskog govora, navijamo ko da sutra ne postoji, poskupljenje goriva je rezultat tržišne ekonomije, idemo na skijanje, turistička sezona će biti hit, a svi ćemo znati sve kandidate za gradonačelnike i njihove punice i škole u koje su poslali djecu, i super je normalno da će neki ministar otvoriti još koji natječaj na kojem će za odluku biti bitan kvalitetan DNA... Mi Hrvati ! Da nas nema trebalo bi nas "zakonom propisati".

Pričam s jednom veselom ženskom iz Francuske, pa ju pitam jel zna da igramo i s njima ovih dana, ona naravno nema pojma da se išta događa kod nas, a kamoli da su oni dobri u rukometu. Pitam ju dalje što kaže za Obamu, ona kaže tko je to? A kako vaša prva dama i njena karijera, ona meni opet zbunjeni veseli pogled. Pomislim da je neuka, "nevaspitana", ali vrlo brzo shvatim da je samo neopterećena, opuštena i uživa u malim stvarima.

Uf, da mi je francuski mozak da se malo odmorim, jer biti Hrvat, stvarno nije nimalo lako.

subota, 24. siječnja 2009.

Zastave

Dobro došli na Zastave !

To je jedan mali projekt, koji bi vas mogao uplašiti, unervoziti, oneraspoložiti, uplakati, učiniti očajnima, možda zaplačete?! Ako ste gradonačelnik Zadra, siguran sam da ćete razumijeti moje porive da vam omogućim ovaj test.

Pa krenimo:

Ako vas vrijeđa ova zastava:
- sigurno se ne grijete na plin
- možda ne volite klizanje na ledu
- ili su vam rodjaci završili u gulagu
- sigurno ste antikomunist/antisovjetist/antiputinist/anti

Ako vas vrijeđa ova zastava:
- sigurno ste palestinac, arapin ili musliman
- sigurno ste arijevac porjeklom i imate u lozi nekoga čuvara iz "Aušvica"
- vjerni ste petokrakama jer zvijezda s 6 krakova je trash
- vjerujete u mir u svijetu

Ako vas vrijeđa ova zastava:
- vi ste kapitalist
- sigurno se bojite nuklearnog naoružanja
- inače vas crvene zvijezde čine nervoznim
- vjerujete u Boga

Ako vas vrijeđa ova zastava:
- vi ste antikrist
- ništa vam nije sveto
- sigurno niste Poljak, Njemac, Irac ili Hrvat
- vjerojatno ste ex-svećenik uhvaćen u pedofiliji, ili ste gay/lezbijka

Ako vas vrijeđa ova zastava:
- sigurno ste četnik, UDBAŠ, komunist, SDP-ovac, socijalist, Slovenac, Srbin
- možda ste biće s druge planete ili ne slušate MPT
- ne vjerujete u temeljne ljudske vrijednosti
- sigurno niste gradonačelnik lijepog grada na Jadranu

četvrtak, 22. siječnja 2009.

Bubreg, kiflica i Mirko

Život je jedno veliko iznenađenje. Eto tako ja jučer na jednoj finoj večerici, kadli na stolu kiflice. Izgledaju onako jednostavno, obično, pitomo, milo, sa svim bojama kako to i treba biti.
Posegnem za jednom.
I još jednom.
I nemogu se zaustaviti. Jer su odista fine. Savršene. Friške. Meke. Slane. Tope se u ustima. Stvarno. I sad naravno treba pitati domaćicu kako to radi, a ona će meni kako je to kupila u nekom zdravljaku u Žajinoj ulici u Zagrebu (kod doma sportova). I nema druge, nego otići do tamo, vidjeti to preslatko malo mjesto s ugodnom atmosferom, ljubaznim osobljem i nevjerojatno finom ponudom. Preporučam. Mojih 100-njak i nešto kila možda i nisu super preporuka, ali pješačio sam 5 kilometara do tamo :-)
Tako su dobre, kao i Mirko Alilović. Kad ga pogledaš, stvarno se malo uplašiš, taj osebujan nos i glava kuštravog mangupa, vjerojatno je chicosima de Espanja prisjela u Splitu. Čovjek je činio čuda i bio glavni kreator naše izvrsne igre u 4.kolu prvenstva za rukometaše. Nadajmo se samo da će forma ostati u svim utakmicama i da će Mirko dobiti genijalan ugovor upravo u Espanji.
Viva Mirko el Grande !!

Išao ja Hrv.zav.za jav.zdravstvo u ZG. Cjepiti se. Ili se barem informirati.
I hodam ja po ulici bogataša i tražim gdje je to, i "pokupi" me jedna omanja okruga gospođa hrapavog glasa slavonskog naglaska. Kaže ona, jel to za putovanja, a ja kažem je. A ona meni, ajd' ti sa mnom, pa ću ti pokazati. I pita ona mene, ku' ćeš, a ja kažem da nemam pojma, možda oko svijeta, možda samo oko amerike, a onda kaže o majko mila, pa jes ti neki bogataš, a ja njoj, pa i nisam nego eto, ima nešto novaca pa ću potrošiti to na put, jer im'o sam dobru plaću, a ona kaže mora da je bila dobra jer eto ona ne može od svoje kupiti ni kutiju duvana svaki dan, a ja kao ne vjerujem, ali kužim da žena govori istinu. I čuje ona moj naglasak, pa pita, odakle sam, i skužimo mi da smo zemljaci, nizvodno savom prema Županji, ostala bez bubrega ima tome već hrpa godina, zna ona da tamo voda ne valja, i da sam vjerojatno i ja pio puno vode koja baca bubrege van. I na kraju se pozdravimo, ona meni da sam joj uljepšao dan, ja njoj da mi je pomogla.
I uđem ja u sobu na cijepljenje.
MOJ NAKLON djelatnicima koji se brinu za sve putnike namjernike. Njih troje se toliko potrudilo da sam stvarno hepi što sam kod njih dobio prve "šuteve". Sada u sebi imam cjepivo protiv žute groznice i prvi od 3 protiv hepatitisa B. To je zadovoljstvo koštalo ukupno 456 kuna. Čisto da znate ako planirate. No dogovor je da opet dodjem za mjesec dana po ostale "šuteve". Dobio sam i svoju knjižicu o vakciniranju koja vrijedi (nadam se) svugdje.
Hvala vam na ljubaznosti, pomoći, podršci, te šećeru i vodi koje ste mi servirali prilikom lagane mučnine.

petak, 16. siječnja 2009.

Guglaj da bi cijepio

Dodjem ja u "zavod za javno zdravstvo" na prvi šalter:
- Dobar dan, ja bi se trebao informirati o cjepljenjima na egzotične bolesti. Kome da se javim?
- Soba x (op. a. ne navodim namjerno broj).

Čekam par minuta ispred sobe dok se ne izredaju svi i dođe moj red. Ulazim u sobu na kojoj piše nešto tipa "dežurni specijalist" ili tako to.

- Dobar dan. Mene zanima cijepljenje na neke egzotične bolesti. Naime, namjeravam putovati u neke zemlje za koje pretpostavljam da bi trebala cjepiva, pa sam se došao INFORMIRATI.
- Kako da vam pomognem ako ne znam kamo idete?
- Pa niste me još ni pitali. Ok, reći ću vam...vjerojatno južna Amerika, srednja Amerika....
- Žuta groznica je obavezna. To je sigurno obavezno, ostalo ništa nije ali to je obavezno.
- Ok, to sam već znao da je obavezno, ali što je još poželjno?
- Ništa, samo žuta groznica.
- A za Indiju?
- Pa tifus. To morate obavezno, ali i žuta groznica vam je obavezna.
- Što još?
- Ništa više nije obavezno, ali vi se možete cijepiti na što god hoćete. Najbolje da pogledate malo na internetu pa da onda dođete kod nas, kad budete znali za što se želite cijepiti.
- Na internetu?
- Da. Žuta groznica je obavezna (op.a. to je rekao već 5 puta), a za ostalo pogledajte na internetu, pa onda dođite.
- Gdje na internetu?
- Ma ne znam ja kamo vi idete. Pogledajte sami na internetu pa onda dođite na cijepljenje.
- Doviđenja.

Ovaj čovjek dobiva plaću liječnika specijaliste iz državnog proračuna. Dok on dobiva plaću, vi rajo guglajte po netu da bi se informirali ili savjetovali. To očito nije u opisu posla dotičnog.

četvrtak, 15. siječnja 2009.

Da sam ja izbornik...

...ne znam što Primorac the Ministar čeka ?! Mislim da je vrijeme da u škole uvedemo predmet: Da sam ja...ili Kad bi bio...
Mi to u domovini jednostavno volimo. Mi znamo kako je biti ministar zdravstva bolje od njega, ili kako je to biti Severina, bolje od nje same, ili kako je to biti Slaven Bilić....
Ovih dana dio najrukometnije nacije na svijetu će se baviti "najsportskijemspektakluikadodržanomnaovimprostorima" kako to RTL (naša omiljena nova televizija, barem dok traje prvenstvo) i svi ćemo mi biti Lino Červar. Ok, Lino Červar izbornik, ne Lino Červar političar ili saborski zastupnik ! (o Bože dobri, pa stvarno me uhvati smijeh kad zamislim Linu Červara kako u sabornici skače sa stisnutim rukama, pognutnom glavom i usukanim ramenima dok mu Zoki Milanović daje žuti karton...koja smo mi nacija...još se smijem tom prizoru...no idemo dalje).
Eh da...već su se svi raspisali ko će biti zvjezdurina prvenstva, i bebe u rodilištu znaju za tretmane Ivana Balića, opatice mole krunicu da Blaž Lacković bude u formi, a vjerujem da bi i Vatikanu neko mogao proslijediti molbu da Švabo održi kakvu intimnu misu za najrukometniju i najkatoličanskiju naciju CBETA (po naški: svijeta). Al niš se ne sekirajte...jedno je sigurno...Slovenci nas ne buju dobili na prvenstvu, jer tamo ne igraju, tako da je već 1:0 za nas.

Ah..da..repka...hm...kažu da nam je igra pročitana, hm...to smo već vidjeli na par natjecanja, big deal...kažu da stupovi nisu u formi..hm..i bez stupova se može ako postoje stupići koji će dati još više...kažu da smo najnasvijetu (a u stvari nam odvaljuju finte, kako bi se opustili pred utakmicu)...

Sedmorka koja bi trebala početi na ovom prvenstvu je slijedeća:

Alilović - Šprem - Lacković - Duvnjak - Kopljar - Čušić - Vori

Recite vi meni, koja bi repka na svijetu bila spremna na ovaj tim???
Zamislite vi samo adute s klupe u obliku Zrnića, Metličića, Loserta, Balića ???!!??
I još u obrani stavimo dodatne tornjeve dvometraše...zlato?? hm..sumnjam, možda u Londonu !

I kao veliki optimist...ne očekujem da ćemo igrati za zlato...a kako mi ne prihvaćamo ništa ispod toga, logičnije bi bilo da pomlađenoj postavi damo da igra, a velikanima se poklonimo i kažemo im HVALA. A vama klinci, evo lopta i trči za njom po terenu....eh da...to bi bio lijepi san, ali onda se probudi u vama izbornik Červar s primjesama političara i sjeti se da će nacija tražiti njegovu glavu za lošu taktiku...a on će kao pravi političar znati naći krivca za neuspjeh...ili će to biti stari igrači ili novi igrači ili nedovoljna podrška navijača ili pretjerana očekivanja nacije ili ozlijeđeni Ivano Balić ili suci koji ovaj puta nisu sudili domaćinski ili svi vi ostali kojima krvotokom ne teče rvacka krv i koji nama želite sve najgore...u svakom slučaju...taj čovjek ne može pogriješiti...da sam ja Lord of the rings...zvao bi se Lino Červar...

srijeda, 14. siječnja 2009.

Poskupila glupost


Sjećam se paničnih naslova u kojima kažu da će sve poskupiti jer cijene goriva užasno rastu. Sjećam se i naslova u kojima nam kažu što je sve poskupilo. Sjećam se i pada cijene na tržištu goriva.
Ne sjećam se da je nešto (osim benzina) pojeftinilo u dućanima/pekarama/mesnicama. Jer je kriza. A kad je kriza, ne smijemo smanjiti cijene. Jer ćemo manje zaraditi. A i ljudi ne bi smjeli više trošiti u vrijeme krize. I kriza je pa onda nitko i ne kuži da je barel jefitniji nego ikad unatrag godinu dana. Ali naravno da će netko reći da nema veze što je benzin jeftiniji jer smo brašno za kruh kupili onda kada je bio skup, pa sada trebamo potrošiti skupe zalihe dok traju i naplaćivati punu cijenu. Iako je kriza. Nema veze što bi ljudi potrošili i neku kunu više da cijene padnu. Barem za vrijeme sniženja. Neugodno je hodati po CRO dućanima za vrijeme sezonskih sniženja. To se zove potcjenjivanje kupaca. NAS. I zato idemo u Italije, Austrije, Londone, Amerike s pedericom oko struka, a vraćamo se s dva kofera. Zato jer je kriza, pa one stvari koje koštaju kod nas 1000 tamo koštaju 100. Tako mi stimuliramo svoje gospodarstvo. Manje trošite, kriza je !

Sport i HRT


Jadni mi. Jadni.Jadni.Jadni!
RTL nam je ukrao svjetsko prvenstvo u rukometu i sad mi ne možemo mlatiti nofce od teledva,pivske industrije, banaka i ostalih kosponzora te velebne manifestacije.
I toliko smo jadni, da smo ponudili RTL-u da nam za neke pare ipak proda prava da prikažemo koju minutu naciji, jer nacija jako želi gledati izvještaje o paklenima na HRT-u, jer zašto bi to isto gledali uživo na RTL-u. A RTL je nama rekao da će prodati prava na sve utakmice, što nama nije prihvatljivo, jer koga zanima tekma Australija-S.Arabija u rukometu?? I sad smo mi toliko jadni da smo morali na jednom, pa na drugom dnevniku, pa vjerojatno i na trećem reći cijelom pučanstvu kako je RTL jadan jer nam ne da ono što mi oćemo. I onda smo rekli kako su RTL-ovci obećali da će biti u visokodigitalnom formatu, a ipak neće, pa smo mi završili dnevnik s rečenicom "obećanje ludom radovanje" !!!

Dakle, gospodo HRT-ovci !
Pa vi niste normalni !!! Što si vi umišljate? Da mi trebamo plaćati pretplatu zato da bi vi kenjali po konkurenciji koju vi ne bi ni smjeli imati jer nacionalna TV se ne smije uspoređivati s komercijalnom??! I da zato što ste bili nesposobni osigurati prava za prijenose, mislite da imate prava završavati svoje informativne emisije sarkazmom prema "konkurenciji"?!?Stvarno ste državna kuća i stvarno ste državni mehanizam. Vi se hvalite vlastitom nesposobnošću da nešto osigurate svojim gledateljima, na način da napadate druge ?!! To je ko kad se nacija smije Srbima da najviše slave svoje poraze (kosovo i taj djir).

Dajte postanite više javna televizija i prestanite se furati na nešto između. Sram vas bilo ! Sram !

utorak, 6. siječnja 2009.

Kako dati otkaz u 15 dana

Čitam neku "trebu" na webu kako je dala otkaz u 30 dana i napisala knjigu o tome, veličajući sebe, svoje postignuće, jer takva uspavana, više je vegetirala nego živjela.

E sad...još uvijek se više smatram faunom nego florom i nije mi trebalo 30 nego 15 dana, od ideje do zadnjeg radnog dana. Znam da ima i boljih rekordera, ali raditi 10 godina u velikom sustavu, a otići iz njega u roku od 15 dana s otpremninom i u relativno dobrim odnosima...hm...to znači otići u stilu.

Naravno, ne pada mi na pamet potrošiti lovu (aka ušteđevina) na izgradnju spomenika samome sebi ili plaćeni oglas u kojem govorim "i'm free". Ono što mi pada na pamet su razne mogućnosti koje se otvore onda kada nakon otkaza jedno vrijeme ne morate raditi (pretpostavka je da ste do tada radili jako puno i djelomično kapitalizirali svoj rad, pa ste se umorili i sad se opet možete odmarati).

Što je slijedeći korak? Puno toga mi pada na pamet...

1. ne raditi velike planove
2. uključiti osjećaje u odlučivanje (zadržati i nešto razuma)
3. naučiti neki jezik
4. naučiti novu vještinu
5. upoznati nove ljude
6. živjeti u novoj sredini
7. putovati okolo
8. ozbiljnije se pozabaviti slijedećom profesijom
9. sunčati se negdje dok je tu zima
10. unaprijediti vještine izrade kvalitetnog bloga

Štogod bude...bit će u redu.

Biti nezaposlen u vrijeme "krize" je izazov. Ili budalaština. Hrabrost!? Odvažnost?!
Iskreno? Boli me đon kako je to doživljeno. Dobro se osjećam. Kad to prestane, idem dalje. Do tada...UŽIVAM!!!

Velkam tu Kroejša .. Borje za sladokusce

Restoran Borje nalazi se 15 km od centra Nacionalnog parka u pravcu Splita na magistralnoj cesti D-1. Obnovljeni ambijent restorana te kvaliteta i prepoznatljivost njegove gastronomske ponude zadovoljiti će sve dobrodošle putnike. Restoran ima dio sa samoposluživanjem (self service) te a la carte restoran.

Tako piše na stranicama NP Plitvička jezera.

Nakon zanimljivog zimskog izleta na Plitvička jezera, promrzli turist poželi nešto toplo pojesti i popiti. I krene u Ličku kuću...koja je zatvorena, pa Mirni kutak...koji je zatvoren...pa ovamo onamo i dođemo mi u dotični restoran Borje. Prostor obnovljen prije smrti druga Tita, osoblje zadnji puta bilo na edukaciji iz ljubaznosti nikad, brzina preuzimanja narudžbe super spora u polupraznom prostoru, brzina donošenja hrane ispod svih kriterija, cijene mesa prestrašne, porcije više nego skromne.

Odista, bilo mi je neugodno vidjeti u srcu Like kako je škarpina jeftinija nego teletina, kako nema krumpira...jednostavno ga nema...hm...valjda bi ga trebali uvesti iz Međimurja. U jelovniku piše jedno, na tanjuru drugo...

Čovjek na kraju pomisli, pa valjda će biti barem ukusno, onako domaće...aha...moš mislit...juha iz vrećice, "pomfri" od Leda, kruh smrznut pa ugrijan taj čas,...meso valjda iz Bosne...kupujmo rvacko...o zemljo Kroacijo...jadni turisti koji dodju i onda im zapaprimo na kraju dana za stolom...meni neugodno...ako ne želite ovo iskustvo...nemojte nikad nikad otići tamo RESTORAN BORJE...jerbo ćete u Otočcu jesti za duplo manje novaca a duplo bolje...izdržite tih 50 kilometara.

Plitvice su i dalje neponovljive.