Sjedim ja na vrhu gledališta zagrebačke arene, pratim još jednu blistavu igru naših momaka, prši adrenalin oko mene, sve je puno testosterona, urlanja, vrištanja, pjevanja.
I zaključujem da smo super kad trebamo uništiti napad protivnika, jer tada toliko urlamo svi u dvorani i zviždimo da ti srce stane, ponekad pomislim da se svakome nomalnom ruka mora zatresti znajući da je taj savršeni zbor zvižduka namjenjen upravo njemu. I oni promaše i mi idemo u napad. E tu se priča mijenja. Malo vičemo, malo plješćemo, malo nas spiker motivira, ali brate mili, kako smo neujednačeni, to je čudo jedno. Pola dvorane urla ime igrača koji zabija, druga polovica poziva u boj, treća već smišlja nešto novo. No nije nam u prirodi tako navijati za svoje, koliko navijati protiv tuđih. Smiješna je činjenica da se 3000 Hrvata skupilo u Zadru da navijaju protiv susjeda. Koji je to cool način za isprazniti negativnu energiju.
Pitam se samo gdje mi Hrvati toliko skupimo negativne energije, da jedva čekamo da netko dođe u naš grad da možemo ići vikati protiv njega.
Naime, nas ne uznemirava nestašica plina, nama je bitno da smo prvi u skijanju, recesija se ne događa nama, kiosci su se pretvorili u dućane, Slovenci nam ne mogu ništa, znamo tko je sjedio u 3 redu Obaminog inauguracijskog govora, navijamo ko da sutra ne postoji, poskupljenje goriva je rezultat tržišne ekonomije, idemo na skijanje, turistička sezona će biti hit, a svi ćemo znati sve kandidate za gradonačelnike i njihove punice i škole u koje su poslali djecu, i super je normalno da će neki ministar otvoriti još koji natječaj na kojem će za odluku biti bitan kvalitetan DNA... Mi Hrvati ! Da nas nema trebalo bi nas "zakonom propisati".
Pričam s jednom veselom ženskom iz Francuske, pa ju pitam jel zna da igramo i s njima ovih dana, ona naravno nema pojma da se išta događa kod nas, a kamoli da su oni dobri u rukometu. Pitam ju dalje što kaže za Obamu, ona kaže tko je to? A kako vaša prva dama i njena karijera, ona meni opet zbunjeni veseli pogled. Pomislim da je neuka, "nevaspitana", ali vrlo brzo shvatim da je samo neopterećena, opuštena i uživa u malim stvarima.
Uf, da mi je francuski mozak da se malo odmorim, jer biti Hrvat, stvarno nije nimalo lako.
Nema komentara:
Objavi komentar