Dodjem ja u "zavod za javno zdravstvo" na prvi šalter:
- Dobar dan, ja bi se trebao informirati o cjepljenjima na egzotične bolesti. Kome da se javim?
- Soba x (op. a. ne navodim namjerno broj).
Čekam par minuta ispred sobe dok se ne izredaju svi i dođe moj red. Ulazim u sobu na kojoj piše nešto tipa "dežurni specijalist" ili tako to.
- Dobar dan. Mene zanima cijepljenje na neke egzotične bolesti. Naime, namjeravam putovati u neke zemlje za koje pretpostavljam da bi trebala cjepiva, pa sam se došao INFORMIRATI.
- Kako da vam pomognem ako ne znam kamo idete?
- Pa niste me još ni pitali. Ok, reći ću vam...vjerojatno južna Amerika, srednja Amerika....
- Žuta groznica je obavezna. To je sigurno obavezno, ostalo ništa nije ali to je obavezno.
- Ok, to sam već znao da je obavezno, ali što je još poželjno?
- Ništa, samo žuta groznica.
- A za Indiju?
- Pa tifus. To morate obavezno, ali i žuta groznica vam je obavezna.
- Što još?
- Ništa više nije obavezno, ali vi se možete cijepiti na što god hoćete. Najbolje da pogledate malo na internetu pa da onda dođete kod nas, kad budete znali za što se želite cijepiti.
- Na internetu?
- Da. Žuta groznica je obavezna (op.a. to je rekao već 5 puta), a za ostalo pogledajte na internetu, pa onda dođite.
- Gdje na internetu?
- Ma ne znam ja kamo vi idete. Pogledajte sami na internetu pa onda dođite na cijepljenje.
- Doviđenja.
Ovaj čovjek dobiva plaću liječnika specijaliste iz državnog proračuna. Dok on dobiva plaću, vi rajo guglajte po netu da bi se informirali ili savjetovali. To očito nije u opisu posla dotičnog.
Nema komentara:
Objavi komentar