subota, 29. svibnja 2010.

Ideja za izlet - vjetroelektrana kod Senja

Sjedimo tako jedan dan i razmišljamo, kuda bi mogli otići u okolici Rijeke, a da još nismo bili...brzo se spremila hrana i na put prema jugu. Poslije Klenovice ima jedna mala pumpa s desne strane i odmah preko puta je cesta koja vodi u brdo. Krenuli prema Alanu, praktički granici dviju županija. Vrlo brzo se mijenja krajolik, proplanci su predivni, nebo živo, promet nepostojeći, cesta solidna, dovoljna za prolaz dva auta (osim na par dijelova).

Nakon sat i sitno vožnje dolazimo u Alan i dalje prolazimo cestom do prve vjetroelektrane u Hrvatskoj. Oko 20-tak modernih vjetrenjača neumoljivo se opire vjetru i vrti, zvuk koji dolazi je u početku čudan, lako se naviknuti, kao da reže zrak. Ogromne su, pogotovo kad dodjete u podnožje barem jedne od njih. Pristup je jednostavan, nema nikoga nigdje, a trave i mjesta za uživanje kolikogod hoćete.

Parkirali nedaleko i krenuli pješice u šetnju, te u potragu za mjestom s dobrim pogledom na ovu visoravan. More se vidi u daljini, kao i otoci. Vjetar je jak, ali ne smeta, sunce grije pa nije hladno. Dekica je već tu, hrana se vadi, gušti. Društvene igrice, čitanje novina, sunčanje, svježi zrak, oblaci koji tako brzo prolaze i gomilaju se iznad otoka, pas trči okolo i uživa u ovom beskraju.

Naravno, u povratku se ne vraćamo istim putem, nego produžavamo dalje cestom i spuštamo se u Senj, koji se očito napaja ovom električnom energijom. Nastavljamo dalje do Klenovice, kavica uz more, čisto da imamo potpuni užitak dana i izleta i eto nas doma. Blizu, jeftino, zdravo i drugačije.

petak, 28. svibnja 2010.

Goli otok za početnike

Goli otok! Koliko puta smo kao djeca čuli za to ime, grozili se uopće na postojanje tog otoka, kao da bi ga trebalo izbrisati s lica zemlje s obzirom koja mu je namjena bila u periodu poslije drugog svjetskog rata pa sve do 1988.godine. Jednom mi je frend pričao da je čuo da je njegov rođak bio tamo, ali to nikad nisu saznali, jer se nikad nije ni vratio. Misterije i tajnost vezane za ovaj otok su bile i ostale dio nekog svijeta, prosječnom čovjeku nepoznate, ali ljudima koji su tamo proveli i mjesec dana, život se zauvijek promijenio.

U turizmu se svašta može podvaliti turistu, doklegod je iza toga kakva-takva priča. Goli otok ima svoju priču koja se niti ne može iskoristiti u potpunosti jer postoje brojni razlozi, od političkih do geostrateških. Ali izlet na Goli otok je vrlo moguć, najčešće s otoka Krka ili otoka Raba, ovisno što vam je bliže i jednostavnije. Jednodnevni izlet, od 9,30 do 18,30 u pravilu košta oko 250 kuna, pitanje je što dobivate za to?!

Ako ste recimo odlučili ići na izlet iz grada Krka i kupili kartu za brod Tajana (vl.Anton Žužić- www.zuzic-krk.com eto malo besplatne reklame), prvo će vas dočekati na brodu ljubazno osoblje (ili kako to njima na leđima piše CREW), koje će vas počastiti domaćom rakijom. Nakon toga slijedi jutarnji snack, srdele s kruhom , tek toliko da izdržimo do ručka. Vožnja do Golog otoka traje oko 2 sata, putem koje se prolazi kraj zapadne strane otoka Krka, s pogledom na Staru Bašku, nakon čega se brod približava otoku Grguru (na kojem su bili ženski zatvori), te brod prati putanju otoka, gledajući u nepristupačne hridi i kamenje, bez drveća.

Goli otok se nazire u daljini, ali više nije potpuno gol, na jednoj strani otoka ima i nešto drveća, no kako je kiša ovdje rijetkost tokom ljeta, dosta toga se isuši i izgori na suncu. Već izdaleka se vidi koliko je on ustvari mali otok, niti 5km2, osmatračnice su prve na vidiku, a pustoš i praznina otoka se vidi već izdaleka. Pristanište za manje brodove, jedna birtija, prazna i suvenir shop sa par razglednica, jednom knjigom i nekoliko T-shirtova, užas i sramota, preskromno, ali opet, vrlo u skladu sa stanjem na otoku.

Još na brodu smo čuli dio priče o otoku od profesora Bobinca, čovjeka koji je 3 godine boravio na otoku kao politički zatvorenik. Danas ima 86 godina i ponekad vodi grupe s lokalnim prijevoznicima, stoga ako se ikada odlučite na ovaj izlet, pobrinite se da budete u grupi koju vodi upravo čovjek koji je ovdje gulio besmislene dane i noći. Vrlo energičan i vitalan djedica, u što smo se vrlo brzo uvjerili, kad je 2,5 sata vodio grupu po otoku, sunce prži, ali očito njemu povratak ovdje nije strašan, on je tu da se sve ovo ne zaboravi!

Tko su gosti? Kažu neki da nema Slovenaca, da vjerojatno ne bi ni bilo odlazaka na otok, poneki par talijana, njemaca, austrijanaca, hrvati rijetko dolaze. Profesor nas vodi svojim pričama u mračan period života 50-ih godina prošlog stoljeća, na otoku tako izoliranom, tajnom, s kojeg je bijeg praktički nemoguć, govori nam o strašnim metodama preodgoja, u kojima su i sami zatvorenici sudjelovali mučeći jedni druge. Obilazimo napuštene objekte, u većinu se ne može niti ući jer su ili zaključani ili su u tako lošem stanju da je pitanje kako bi preživjeli ulazak u smradljive prostorije. Srećom bura ovdje puše često pa se smeće sa otočnih staza brzo počisti. Možda i najvažniji problem oko toga što ovdje nema turizma, a ima potencijala je nedostatak vode tj. prirodnih izvora koji bi poslužili gostima u dugim ljetnim danima.

S druge strane, opća nesređenost objekata koji propadaju iz godine u godinu, ostavljeni zubu vremena da dokrajči ono što čovjek nije uspio, su naprosto šteta. I kulturološki i povijesno i turistički.  Stotine tisuća putnika prođe godišnje kroz Alcatraz, nije mi jasno da se ovdje ne može napraviti nešto slično, jer ako ništa drugo, horor priča iz prošlosti ima napretek. Ali dobro, valjda je bolje ulagati u Dubrovačku luku da nam dolaze kruzeri i iskrcavaju tisuće ljudi dnevno da pomirišu naš dragulj...

Nakon prilično iscrpnog izlaganja prof.Bobinca, idemo na barku gdje nas čeka prilično solidan ručak, riblji (može i mesni, po izboru) s jednim pićem uključenim u cijenu izleta. Inače cuga nije nešto skupa na brodu, tako da je jedino bitno ponijeti bocu vode sa sobom prilikom izleta na otok. Nastavljamo dalje prema Grguru, gdje je nekad bio ženski zatvor i koji je u odnosu na Goli u još lošijem stanju. Srećom dio otoka je bogat vegetacijom, pa ima i nešto pčelara, jedna birtija i to je to. Objektima se niti ne približavamo, jer su napušteni puno ranije od onih na susjednom otoku, ali profesor i ovdje ima svoju dio priče.

U povratku guštamo vozeći se brodom vjetar nas miluje, a sunce prži, galebovi nas prate, hranimo ih kruhom tako da ih se brzo stvara cijelo jato. Dalmatinska glazba (umjesto MIK-a) pere na zvučniku broda, prepričavamo svoje dojmove, svjesni da je ovo sve samo ne običan dnevni izlet. Novac koji smo platili za ovo, definitivno vrijedi, sigurno se za veće grupe može i pregovarati cijena, a mislim i da za klince imaju popust, Što čekate?!

utorak, 18. svibnja 2010.

Gradski prijevoz u svijetu - cijene vožnje u 70 gradova

Cijene gradskih prijevoz po većim gradovima na svijetu ovise naravno o ekonomskom stanju u državi, ali i činjenici da pojedini gradovi značajno potpomažu svoju zajednicu subvencioniranjem prijevoza za svoje stanovnike. Osim velikih razlika u cijeni, postoje naravno i velike razlike u kvaliteti prijevoza, bilo da se radi o čistoći, ispravnosti, gužvama i slično. No razlika od Havanske 22 lipe i Londonske 34 kune je ipak prevelika uzimajući u obzir da se radi o prijevozu od točke A do točke B. Cijene su izražene u kunama, predstavljaju pojedinačnu kartu za jednu vožnju.

Hrvatski gradovi su u drugoj polovici tablice od 43 do 46 mjesta. Zanimljivo je da su od naših gradova jeftiniji glavni gradovi država koje su i manje i više razvijene od nas poput Bukurešta, Varšave, Moskve, Lisabona, Praga, Beograda, Madrida...
Naravno na području Balkana smo najskuplji!


Rank City KN Rank City KN
1 HAVANA Cuba 0.22 36 MADRID Spain 7.25
2 Ho Chi Minh City Vietnam 0.62 37 ROMA Italy 7.25
3 CAIRO Egypt 1.05 38 Milano (Milan) Italy 7.25
4 KIEV Ukraine 1.3 39 ATHINAI (Athens) Greece 7.25
5 CARACAS Venezuela 1.35 40 Ljubljana, Slovenia 7.25
6 MANILA METRO Philippines 1.4 41 Los Angeles USA 7.33
7 MEXICO CITY Mexico 1.4 42 Rio de Janeiro Brazil 7.65
8 TEHRAN Iran 1.47 43 Rijeka, Croatia 7.75
9 MINSK Belarus 1.64 44 ZAGREB Croatia 8
10 BUENOS AIRES Argentina 1.7 45 Split, Croatia 8
11 TASHKENT Uzbekistan 1.75 46 Osijek, Croatia 8
12 BUCURESTI (Bucharest) Romania 2.22 47 Sao Paulo Brazil 8.31
13 BANGKOK Thailand 2.36 48 DUBLIN Ireland 8.34
14 Shanghai China 2.57 49 BUDAPEST Hungary 8.4
15 BEIJING China 2.6 50 Tel Aviv, Israel 8.8
16 Hong Kong China 2.79 51 Hamburg Germany 9.4
17 DELHI India 3.25 52 Barcelona Spain 10.15
18 SOFIA Bulgaria 3.7 53 Sydney Australia 10.4
19 JAKARTA Indonesia 3.84 54 STOCKHOLM Sweden 11.33
20 St Petersburg Russia 4.25 55 PARIS France 11.6
21 WARSZAWA (Warsaw) Poland 4.35 56 San Francisco, USA 11.74
22 SKOPLJE Macedonia 4.35 57 Zürich Switzerland 12.95
23 SANTIAGO Chile 4.38 58 WIEN (Vienna) Austria 13
24 BOGOTA Colombia 4.8 59 New York City USA 13.2
25 MOSKVA (Moscow) Russia 5 60 Chicago USA 13.2
26 BRATISLAVA Slovak Republic 5.1 61 Toronto Canada 14.18
27 PRAHA (Prague) Czech Republic 5.12 62 HELSINKI Finland 14.5
28 SEOUL South Korea 5.18 63 BERLIN Germany 15.25
29 Istanbul Turkey 5.72 64 Montreal, Canada 15.6
30 LISBOA (Lisbon) Portugal 5.8 65 München (Munich) Germany 17.4
31 BEOGRAD (Belgrade) Serbia 5.9 66 AMSTERDAM Netherlands 18.9
32 SINGAPORE Singapore 5.92 67 Melbourne Australia 19.25
33 SARAJEVO Bosnia 6.5 68 KOBENHAVN (Copenhagen) Denmark 22.43
34 TALLINN Estonia 6.95 69 OSLO Norway 24.4
35 TOKYO Japan 7 70 LONDON UK 34


četvrtak, 6. svibnja 2010.

Put oko svijeta željeznicom i brodom (bez letenja)

Imate li 43 dana vremena za sebe?
Možda je u vašoj ušteđevini ostalo oko 25 tisuća kuna?!
Ekologija vam nije samo mrtvo slovo na papiru?
Iskusni ste putnik i želite otići korak dalje?
Umorni ste i stvarno bi vam dobro došlo da se odmaknete od vreve i gužve svakodnevnog života?
Želite pročitati puno knjiga koje niste sigli godinama u kratko vrijeme?
Pitate se kakav je život na teretnom brodu koji plovi preko oceana?
Želite iskusiti putovanje velikim željeznicama?
Želite biti Michael Palin i Phileas Fogg u jednoj osobi? Napravite ono što oni nisu uspjeli! Krenite na put oko svijeta koristeći isključivo tračnice i vodu, dakle željeznicom i morem i sve to puno manje od 80 dana.

Ludost? Možda! Hrabrost? Sigurno!

Recimo da želite krenuti na put iz Zagreba (http://www.hznet.hr/). U kom smjeru krenuti? Često čitam kako ljudi koji krenu na put oko svijeta idu u smjeru istoka, pa zašto ne biste i vi.
Prvi korak je doći do Beča, odakle vas vozi direktni vlak do Moskve (http://www.oebb.at/en/index.jsp) . Spavate dvije noći u vlaku i ujutro ćete osvanuti na Moskovskoj Bjeloruskoj stanici. Veliki grad vas čeka u svojoj vrevi i rush hour je upravo nevjerojatan, ali vi ne brinete, jer ste već rezervirali kartu za dalje, za vlak koji ide neparnim danima prema dalekom istoku. Vaša slijedeća destinacija je Vladivostok, udaljen svega nešto manje od 10.000 km od Moskve, vozite se ponosom ruskog željezničkog prometa, vlakom zvanim 'Rossiya', poznatog i kao Transsibirska željeznica (http://www.waytorussia.net/).

U šest dana putovanja, prolazite kroz ravnice europskog dijela Rusije, gradovi se nižu za vama, kao i vremenske zone. Srećom, osoblje u vlaku je tu da vam olakša putovanje kolikogod je moguće. Vremena na pretek za upoznavanje s drugim putnicima, domaćim i stranim, čitanje knjige, ispijanje votke, spavanje, kartanje, šetanje kompozicijom gore dolje, posjet restoranu...'Ubrzo' stižete do Novosibirska i tu ste već ušli u Aziju tj. Sibir, dugi i prostrani, zeleni i mokri tj. pun vode, bilo rijeka bilo jezera.

Na svakoj većoj stanici vas čekaju babuške koje prodaju svježe skuhanu hranu, piće, slatkiše, pa nemojte odolijevati i ovom iskustvu. Vrlo brzo ste i u Irkutsku, no i to je samo usputna stanica, vaša stanica vas čeka na krajnjem ruskom istoku. Dolazite u Vladivostok kasno navečer nakon dovoljno dana provedenih u vlaku i već vam je čudno kako hodate, no to nije ništa u odnosu na ono što vas čeka.

Idete do hotela, dobro se otuširate i liježete u pravi krevet, nakon dugo vremena.

Sutra dan (http://www.dbsferry.com/) provjeravate da li će 'Istočni san', brod koji će vas odvesti do Južne Koreje, krenuti na vrijeme, no ni tu nema greške, ionako ste to već provjerili doma, karta je kupljena i krećete na prvo brodsko putovanje, koje će trajati manje od 24 sata. Poneki turist na brodu, ostatak ekipe uglavnom šverceri koje kakvom robom, najčešće automobilima, ali sigurno dolazite na svoje odredište DongHae, odakle lovite vlak za Busan (http://app.korail.go.kr/ROOT/main-top.top?lang=eng) do kojeg ćete jednostavno, brzo i jeftinom opet vlakom, no barem ćete nakratko iskusiti brzinu i moć dalekoistočnih željeznica.

Busan je najveći grad kojeg ste vidjeli nakon Moskve i naravno da ćete ostati koji dan tamo, jer čekate na svoj prijevoz. Dok ste tamo, osim kušanja hrane, prošetajte i gradom, odite u koji budistički hram i osjetite zemlju, jer ova najveća luka u Koreji je početak vašeg prekooceanskog plova. Čeka vas Pacifik, velik i nepouzdan. No sreča u tome je da vas prevoze ljudi koji su ga prešli više puta nego što ste vi bili u Samoboru (http://www.freightercruises.com/). Ovaj dio puta ste naravno isplanirali par mjeseci prije, tako da sve formalnosti riješavate bez većih problema.

Vrlo brzo izlazite iz Koreanskog prolaza, ostavljate Japanske otoke za sobom i krećete na 11-dnevno putovanje velikim teretnim brodom. Imate svoju kabinu, hranite se s posadom, ponekad večerom imate i zajedničke zabave, jer Pacifik je velik, a vremena je dosta. Možda vam daju i nešto da radite, tek toliko da vam vrijeme prođe. Ako vas to ne zanima, vrijeme možete iskoristiti samo za sebe i svoje opuštanje. Valovi znaju biti opaki, no sve je to dio ovog neponovljivog iskustva. Već sada ste jedan od rijetkih putnika koji je preplovio Pacifik u teretnom brodu, ni Goran Milić to nije (još) odradio.

Jedanaestog dana uplovljavate u Long Beach, nadomak LA. Naravno, čim osjetite toplo kalifornijsko sunce i čvrstu zemlju ispod vas, te milijune načina kako da se provedete ovdje, teško će vam biti krenuti dalje. I kad se nauživate sunca i celebritija, idete dalje, ovaj puta Amtrakovim vlakom Texas Eagle (http://www.amtrak.com/), koji će vas kroz Kaliforniju, Arizonu, New Mexico, Teksas, Arkansas i Montanu, za svega 65 sati dovesti do Chicaga. Srećom sve je podređeno putnicima, tako da imate prostrane vagone s velikim prozorima s kojih posmatrate sve krajolike kojima prolazite. Ako želite potpuno iskustvo s najljepšim mogućim putovanjem vlakom u USA, odite do San Francisca i ukrcajte se na California Zephir vlak, koji će vas također dovesti do Chicaga, ali kroz planine i nevjerojatne krajolike središnjeg dijela zemlje.

Čim ste u Chicagu, blizu ste i New Yorku, tako da još 22 sata vlaka neće predstavljati problem. Naravno u New Yorku se opustite, razgledajte grad, kupite si lijepe suvenire, pojedite steak i cheescake i dok čekate slijedeći teretni brod, vrijeme je prošlo začas. Atlantik je ispred vas (http://www.freighterworld.com/) i vaša destinacije je Bremerhaven, luka u Njemačkoj do koje ćete doploviti za svega 9 dana. Kažu da je Atlantik mirniji od Pacifika, ali imajte na umu da ste na oceanu i da vas prate razne struje i tokovi.

Nećete se ni okrenuti, a prvi vidici Europe će biti ispred vas. Do Bremena lako, od njega do Minhena još lakše superbrzim ICE vlakom (http://www.bahn.de/). I tek što su vam zamirisale bavarske kobasice, čeka vas večernji vlak za Zagreb. Budite sigurni da vas netko čeka na glavnom kolodvoru, jer bi svakako mogli poželjeti jedan prijateljski zagrljaj nakon mjesec i pol dana.

Naravno, postoje i druge transe kojima možete napraviti krug oko svijeta.

Bitno je da se pripremite na vrijeme i isplanirate opcije za prelazak oceana, jer o njima ovisi koliko dugo će trajati, može se dogoditi da čekate previše u luci, mada se i to vrijeme može dobro iskoristiti.
Za ovo putovanje bi vam trebalo otprilike 40-43 dana; 25.000 kuna za sve troškove; vize za Bjelorusiju (tranzit), Rusiju i USA, a i nekakvo putno osiguranje bi bilo dobro imati u džepu.
Ako vas ova moja projekcija inspirira na takvo putovanje, volio bih da mi javite povratno kako ste se proveli. Sretan put!

nedjelja, 2. svibnja 2010.

Top 20 mjesta na koja ne želite putovati - carstvo masovnog turizma

Svaki puta kada gledam brošure vrlo jeftinih destinacija koje se diče predivnim plažama, čistim morem, ukusnom hranom, dobrim provodom, u pravilu gledam fotografije praznih plaža koje samo čekaju da ugledaju i mojih 100 kilograma kako se razvlače po pijesku i uživaju u svim obećanim blagodatima.
No naravno, fotografije su jedno, stvarnost je drugo. Čim se odlučite kupiti aranžman s agencijom koja nudi nevjerojatnu cijenu za odmor u last minute ili nekom drugom aranžmanu, budite svjesni da se čarolija rasplinje onog momenta kad sletite u toliko željenu destinaciju.

Kao prvo, vrlo vjerojatno ćete letjeti nekim čarterom, punom umorne radne snage, koja je jedva dočekala uloviti svoje mjesto pod suncem neke egzotične zemlje.
Lova koju ste potrošili na odmor je samo početak, Čak i kad vam nude paket u kojem je sve uključeno. Razmislite malo, došli ste u stranu zemlju na tjedan dana, teško da ćete biti cijelo vrijeme na relaciji soba-hotelski restoran-plaža, i tu kreće izvlačenje para na sunce. Hrpa agenata vas svakodnevno obilazi nudeći ljepote kraja u koji ste došli. To naravno košta. Ima se tu što i vidjeti. Ali u tom momentu zaboravite na štednju i vaš novčanik postaje meta svih prodavača jednodnevnih aranžmana.

Kada angažirate agenciju za odmor, ljetovanje, velika većina tih novaca (kolikogod malo ste platili) će završiti u džepu nekog zapadnjaka, vlasnika neke korporacije. Pa što onda? Bili ste u nekoj novoj zemlji, agencija se pobrinula da vam bude lijepo. Moje je pitanje: možete li se sami pobrinuti da vam bude lijepo i da platite manje ili barem jednako toliko a da ne glumite sardine na plaži, ne čekate u redu za švedski stol vašeg hotela, plaćate lokalnog vodiča kojeg vi želite i ne gurate se unutar svoje velike grupe, s piš-puš pauzama svakih sat vremena.

Brijem da tjedan dana na bilo kojem otoku na Jadranu, može biti puno isplativije nego tjedan dana na bilo kojem drugom moru, imajući u vidu da se na Jadranu i u sred sezone mogu naći povoljni smještaji, fina hrana i prazna plaža. Nema tu nekog lokal-patriotizma. Više sam odmora proveo van granica nego unutar njih i fakat, egzotične destinacije koje se nude u last minute programima su sve samo ne egzotične. Ne nasjedajte na reklamne brošure!

I na kraju, evo liste destinacija koje bi htjeli izbjeći, naravno, ne morate se složiti sa mnom, i moguće je da ste upravo tamo imali najbolji odmor u životu, no činjenica je da se ove destinacije predstavljaju kao best buy, a one to nisu, jer kao što rekoh, pripazite na svoj novčanik jednom kad dođete tamo.


1 Palma de Majorca, Španjolska 
2 Antalija, Turska
3 Cancun, Meksiko
4 Kanarski otoci, Španjolska
5 Sharm el Sheik, Egipat
6 Hurghada, Egipat
7 Monastir, Tunis
8 Djerba, Tunis
9 Rodos, Grčka
10 Puerto Vallarta, Meksiko
11 Kreta, Grčka
12 Las Vegas, USA
13 Hainan, Kina
14 Phuket, Tajland
15 Bali, Indonezija
16 Jalta, Ukrajina
17 Sunčana obala, Bugarska
18 Eilat, Izrael
19 Ibiza, Španjolska
20 Varadero, Kuba