ponedjeljak, 27. travnja 2009.

Svi smo mi SUPERMAN !

U Hrvatskoj danas živi oko 4 i pol milijuna supermana. Velika većina njih živi pod pritiskom nadolazeće recesije u kojoj se treba štediti, raditi za manje novaca, smanjiti svoje luksuzne potrebe, prestati izlaziti van ili pušiti, zaboraviti na ljetovanja i zimovanja. Pojedinci ipak ne misle tako. Pojedinici koji nisu poput svemoćnih budućih gradonačelnika ili snažnih gospodarstvenika. Obični pojedinici poput mene ili tebe.
To su pojedinci koji su prihvatili činjenicu da posjeduju neku neobičnu običnost ili talent. Definicije talenta i/ili darovitosti kažu da ni ta dva pojma ne mogu staviti u istu kašu, a kamoli lako definirati. Stoga, u svojoj svojoj slobodi (poput pravog NKV psihologa), reći ću da je talent kada netko posjeduje osobinu koja je neobična u svojoj običnosti (ako bude tko prigovorio, neka smisli drugu, jednostavniju). Takve osobine posjeduje svaki čovjek na ovoj planeti. Neke od njih koristi u pitanjima obiteljske skrbi, netko ih iskaže u poslu, netko u ljubavi, netko u hobiju, a netko i u svojoj vlastitoj patnji. I pjesme pišu o 'talentu za ljubav', pa brijem da i 'talent za patnju' ima svoje pobornike tj. majstore. Često se imamo potrebu diviti ljudima koje gledamo na malim ekranima kako nešto mogu drugačije ili bolje od nas. Vrlo nedavno je jedna britanska kućanica oduševila žiri i svijet u talent programu Britanija ima talent. Zove se Susan Boyle, i njenom pojavom su se svi prvo nasmijali od muke, nakon toga od uživanja. Ako ne vjerujete ili još niste pogledali ili pročitali o njoj, evo poveznice pa kliknite na slijedeće: http://www.youtube.com/watch?v=RxPZh4AnWyk
Zašto je ona oduševila sve prisutne? Lako je zaključiti. Nitko nije očekivao ništa od nje. Ona je pokazala što može i razina očekivanja se promijenila. Možemo li reći da je ona sakriveni talent ili superman? Da li ona zaista pjeva bolje od ljudi koji cijeli život rade taj posao?! U svakom slučaju, ovakvi primjeri nam često pomognu povratiti dio samopouzdanja, da i sami posjedujemo nešto izvrsno, drugačije, neočekivano. No, čim se maknemo od ekrana ili monitora ili radija, povratkom u svoju kolotečinu zaboravljamo da treba pokušati, da je talent ili dar nešto što će vječito ostati neotkriveno ako ćemo biti nesigurni, živjeti od tuđih kritika, ako nećemo prihvatiti činjenicu da ga treba osloboditi. Taj proces je težak i pomalo mučan, jer čovjek na taj način prisiljava okolinu da prati proces promjene koji ljudima najčešće nije drag. Volimo navike i vlastite standarde, rijetki se usude stalno ili povremeno tražiti i probati više, drugačije.
Jedan od prvih SUPERMANA koje sam primjetio u svom okruženju je 15 godina radio u istoj firmi. Od toga je barem 13 godina bio na rubu, uvijek maltetiran, uvijek podcijenjen, uvijek na margini. Ono što sam ja vidio i znao o toj osobi je da može napraviti čuda kad uđe u bilo koju prostoriju sa konkretnim zadatkom: prezentirati sebe i svoje usluge ili proizvode i vrlo vjerojatno naći način kako privoliti svog klijenta za sebe. Godine mučenja su ostavile traga i na privatnom životu, fizički i psihički, sve je to govorilo da je osoba osuđena na jednosmjernu kartu u nepovratni bezdan neotkrivenih talenata. Koliko god razgovarali o promjenama, koliko god tražili načine kako doprijeti do druge osobe da potaknemo kritičko razmišljanje prema okruženju (koje je često najjači destruktor) i pozitivno prema sebi, to nije lako. Traženje vlastitog puta i načina je izuzetno naporno, ali nakon toga slijedi užitak i nagrada.
Moj prvi SUPERMAN je u doba recesije i krize dobio u ruke dnevne novine koje su u sebi skrivale jedan zanimljiv oglas za svjetsku korporaciju i posao koji mu se učinio zanimljivim. Groznica subotnje večeri je započela, cijeli proces od slanja životopisa do zaposlenja je bio na krilima nove energije koja se dogodila preko noći. Naravno da je dobio posao. Konačno je mogao pokazati koliko zna i vrijedi i koliko mrtvo slovo na papiru ništa ne znači ukoliko sa sobom ne nosite svoju esenciju, talent za napraviti nešto drugačije i posebno. Kada vam netko u svojoj četrdesetoj kaže da je zaboravio da posao može biti zabava i gušt i da je sretan da se to opet događa, vi se možete samo slatko nasmijati i reći sami sebi, pa da ! I ja to želim ! Pronaći put u kojem će vaš talent biti usmjeren da koristi vaše potencijale i da vam donosti radost, a ako vam donosi i plaću, vi ste na konju. Slijedeći put kad vidite nečiji talent na djelu, pitajte se koji je vaš, krenite u potragu, moglo bi biti uzbudljivo. Pozdrav svim SUPERMANIMA gdje god bili !

četvrtak, 16. travnja 2009.

Madrid za početnike

Španjolska prijestolnica nije tako daleko. Svega par sati leta i par stotina EURa, kako se uzme.
Direktnog leta iz HR još uvijek nema, no imate nekoliko solidnih opcija za skok do eno-gastro-party-fun-sun-chill-easygoing metropole.
Jedan je Wizz air, low cost koji ima letove iz Budimpešte (manje od 100 EURa povratna karta), drugi je iz Venecije s Vuelingom (slična cijena najpovoljnijih karata, za one koji žive u Istri i Primorju), dok u sezoni možete uloviti i let Iberiom iz Dubrovnika. Adria uvodi ljetne letove iz Ljubljane, možda i to bude naj opcija. Naravno, uvijek se može izabrati neka od kombinacija velikih kompanija s presjedanjem u Njemačkoj, Austriji ili Francuskoj. Metro od aerodroma Barajas do grada košta 2 EURa.
Nakon što ste kupili kartu, slijedi vam opcija smještaja. E tu ima izbora koliko hoćete, od hostela, privatnih soba, hotela, kampova do stanova. Ova zadnja opcija je skroz dobra ukoliko idete najmanje u paru i više od 5 dana jer za stan u centru Madrida ćete izdvojiti 20-30 EUR-a po glavi po danu, što je više nego super. Imate svoj mir, spremate si svoj doručak, perete veš ako se duže zadržite ili se zalijete gaspačom u restoranu, u centru ste grada i ne trošite puno na prijevoz metroom ili taksijem za ranokasne povratke u svoju sobicu. Skoro da ne vidim ozbiljniji nedostatak takvoj vrsti smještaja.
Najbolje vrijeme za posjet gradu je proljeće. Sve je zeleno i mirisno (barem u parkićima), dovoljno toplo da se ufurate u kratko (hlače i majica i suknjica i tajice....kako kome paše), hrpe ljudi na ulicama i parkovima i restoranima, iako dosta turista. Ljeti je prevruće, zimi ipak malo hladnije.
Iako jedan od najvećih gradova u EU, širi centar grada se može lako prehodati. Sve najvažnije stvari su vam dostupne laganom šetnjom od 5 do 20 minuta. Jedini bed je da se u Madridu non stop nešto gradi u centru (metro stanice ili sređivanje ulica), pa neki od prizora nisu uvijek na vrhuncu. Vožnja metroom po gradu u prvoj zoni (a više od toga vam i ne treba) košta 1 EURo, prilično prihvatljivo u usporedbi sa cijenama lokalnog prijevoza u RH.
Must see Madrida su svakako:
- Kraljevska palača
- Puerta del Sol
- Plaza Mayor
- El Retiro park
- Gran Via
- Plaza Espana
- La Casa de Campo
i tri predivna muzeja, Prado, Reina Sofia i Thyssen-Bornemisza

Ako ne želite trošiti previše love na razne ulaznice, posjetite muzej Reina Sofia subotom popodne kada je besplatno, dok je u Prado ulazak besplatan nedjeljom popodne. Ako Thyssen ostavite za kraj, neće vam biti teško platiti 6 EURa ulaznice, jer se odista isplati vidjeti sve od kasnogotičkih djela pa do moderne umjetnosti 20.stoljeća. Prado je teška klasika s dominacijom kraljevskih slikara Velazqueza i Goye, te djela El Greca. Mastepiece muzeja Reina Sofia je svakako najpoznatija slika Pabla Picassa Guernica .

Šetnja Gran Viom ili glavnom ulicom će vas navesti na potrošački grijeh u obliku najpoznatijih robnih kuća poput Zare (ipak je to najpoznatiji španjolski brand), El Corto Inglese, HM itditd
Ako želite više zaglaviti u butike i trendy šoping mjesta, krenite u kvart Chueca i posjetite Mercado de Fuencarral. Ako ste pak ljubitelji tehnike, glazbe, filmova i knjiga, nezaobilazan je ogromni FNAC na 4 kata. Samo nedjeljom možete posjetiti El Rastro, najpoznatiji buvljak u Španjolskoj, no pripremite se na ogromne gužve i dominantno šareno kinesku robu. No, vidjet ćete svašta pa tako i trgić na kojem se prodaju isključivo stvari vezane za revoluciju i komunizam. Salamanca će vam ponuditi samo imena velikih i poznatih kreatora, naravno ako imate dublji džep.

Najbolje upoznavanje grada je naravno šetnja bez mape. Dozvolite sebi da se izgubite nekoliko puta dnevno i vidjet ćete predivne male trgove s terasama kafića na kojima se možete osvježiti s popularnom Sangriom ili nekim dobrim, a jeftinim domaćim vinom. Često besplatno dobijete tanjur maslina, klasična zezalica, ako je preslano, piti ćete više. Najčešći snack su tradicionalni sendviči bocadillos koji mogu biti punjeni s bilo čim. Ipak za potpuni pravi doživljaj brzih sendviča za samo jedan euro, potražite jedan od Musea del Jamon, lanac tradicionalnih restorana u kojem, pogađate, ima šunke na pretek. Skoro iz svih krajeva Španjolske možete vidjeti šunke kako vise po zidovima i mirisi su naprosto božanstveni. Također u svakome od njih imate i dio u kojem možete sjesti i jesti na miru tradicionalna jela, poput paelle, gazpacha, tortille itditd. Madrid je jedan pravi kulinarski raj. Kažu da je to grad koji ima najviše restorana i barova po glavi stanovnika. A mi mislili da je Zagreb raj ! Dnevni meni možete dobiti za 10 EURa pa naviše. Chocolateria San Gines je nezaobilazno mjesto kušanja jedne od najboljih slastica ove regije, Chocolate con churros.

Ako želite restoran u kojem ćete se vratiti vremeplovom u pred Francovo vrijeme, posjetite El Bierzo u Chueci, starinski namještaj, menu samo na španjolskom, najmlađi uposlenik ima barem 60 godina, atmosfera teški retro, hrana jeftina, a u meniju za 10 EURa ćete dobiti i litru vina. Samo ne zaboravite, dosta mjesta ne radi popodne jer je siesta, te ručak završava u 4, a večere počinju u 9.

Dok je sve zatvoreno, krenite i vi na siestu. Madrižani obožavaju parkove i imaju se čime podičiti, najpoznatiji El Retiro je toliko velik da se možete izgubiti u njemu, ali toliko je ljudi koji se valjaju po travi i čilaju u kasno popodne, da vam se neće dati raditi ništa drugo. Ako ste više avanturist, krenite u park La Casa del Campo. Prvo se možete voziti gondolom 2,5 km preko zgrada i drveća, nakon toga možete skočiti u ZOO ili pak u ogromni zabavni park, koji naprosto mami one željne dodatnog adrenalina. Cijena za cijeli dan je oko 30 EURa i uključuje neograničen broj vožnji na svim atrakcijama.

Ova metropola najviše živi noću, stoga zaboravite rana ustajanja, jer noćni život je toliko bogat da vam se jednostavno neće dati ići kući prije 3-4 ujutro. Mjesta za izlaske se tek otvaraju iza 23h, a puna su tek oko 2 ujutro. Imate sve što vas može zanimati, od vrsta glazbe do vrsta barova i noćnih klubova. Ne zaboravite da je ovo grad bez ograda i pun raznih sloboda, pa je normalno vidjeti kako se brojni gay i lezbo parovi drže za ruke dok bezbrižno hodaju gradom, dok prolaze kraj brojnih prijateljica noći koje su pak prisutne sa svih mogućih kontinenata i boje kože, do starijih romatičnih parova koji se ljubakaju na ulici u 4 ujutro, do razvaljene ekipe turista u potrazi za još jednom čašicom, ili polugolih atraktivno odjevenih tinejdžerki. Sve predrasude ostavite doma, jer tome u Madridu nije mjesto.

srijeda, 15. travnja 2009.

Peek and Poke

Ako se nažete u Rijeci, a imate malo slobodnog vremena, i ktome ste nostagični za tehnikom i kompjuterima, nemate izbora. Morate posjetiti Peek and Poke, tzv. retro kompjuterski klub tj. muzej u kojem je nekolicina entuzijasta skupila tehnologiju koja će vam izgledati nestvarno. Ako ste stariji, nečega ćete se i sjetiti, ako ste mlađi, past ćete u nesvjest.

Muzej se nalazi kod katedrale Sv.Vida a ulaznica je 20 kuna. Očekuje vas put u ne tako daleku prošlost, ali stari kompovi na kojima ste možda učili raditi ili imali praksu u školi će vas naprosto oduševiti. Dosta uređaja još uvijek radi ili barem ima neki oblik napajanja.

Kolekcija "digitrona" je famozna. Mislim da se radi o privatnoj kolekciji u kojoj ćete vidjeti uređaje iz cijelog svijeta.

Ovo je inače i cyber prostor ako trebate na internet, ali radije prvo malo pogledajte preteče onoga što ćete koristiti poslije. Ljubazno i educirano osoblje će vam rado pokazati što se krije u ovom prostoru, ako pokažete malo interesa....skoro kao privatni tour u kompujersku prošlost.

Na kraju kupite neki od suvenira na izlazu, jer je to osnovni način kako se ovaj muzej održava (uz skromnu cijenu ulaznica). Uživajte u bytovima.

Kruzarenje

Krstarenje je jedan od vrlo čestih i novijih načina kako provesti svoj godišnji odmor. Ima svoje velike prednosti, no nedostaci su nezaobilazni također.
Jedna od stvari s kojim se čovjek može na početku sresti je kamo i kuda?
Najčešče destinacije za krstarenja su Karibi tj. nekolicina karipskih otoka koje obiđete na putovanju koje isplovljava s južne Floride. Tako postoje, istočna karipska krstarenja, zapadna i južna. Isplovljavanja se uglavnom događaju iz Miamia ili Fort Lauderdalea.
Vrhunac sezone je od prosinca do ožujka, kada je tamo toplo, a većina ekipe iznad ekvatora se smrzava i ide na skijanje. Pa sad, ako baš i niste ljubitelj skijanja, evo vam prilike.
Naravno, jedna od prvih stvari koje eliminiraju mogućnost takvog putovanja su troškovi tj. stanje vašeg tekućeg računa. Pa da vidimo.

Treba vam povratna karta iz Evrope za Miami....cca 500-700 USD.
Kabina za dvije osobe unutarnja od 1400 USD do 2000 USD, vanjsku možete dobiti od 2000 USD nadalje, ovisno o razini luksuza koji želite imati u kabini.
Osobni troškovi obično dođu oko 150-200 USD po osobi u toku tog tjedna. Uglavnom, ovisno o snazi dolara, tjedan dana na plovećem hotelu vas može koštati od 7500 kn nadalje po osobi. Puno?! Hm...pa ako platite tjedan dana aranžmana negdje u Evropi 5000 kn, a nemate sve obroke u cijeni, vrlo brzo računica postaje ista.
Naime, skoro sve na brodu je uključeno u cijenu. Kao prvo hrana....imate je non stop kao švedski stol u jednom od restorana, nadalje, nekoliko je drugih restorana gdje ćete jesti kao kraljevska obitelj posluživani od strane konobara, mahom Indonežana i Filipinaca, uz manju nadoplatu, možete posjetiti neki od specijaliziranih restorana. Hrana je izvrsna. Alkohol je jedino što plaćaš svaki puta kada ga naručiš, ostale napitke dobiješ besplatno.
Na brodu postoji salon za uljepšavanje, kino, spa centar, piano bar, disko, dvorana za nastupe uživo s koncertima, dućani, foto studio, ma sve što vam može zatrebati na putovanju.

Ako ne želite patnju s viznim režimima osim američkog (jer ste ipak morali ući u zemlju prije polaska broda), najjednostavnije je izabrati rutu koja ide po američkom tlu, pa recimo stajanje u Porotoriku, Američkim Djevičanskim otocima, Otocima Turks i Caicos, te Bahamima....uvijek ćete biti identificirani samo karticom koja vam je ustvari osobna karta za brod. Inače je ova kartica višenamjenska, no to sada nije bitno. Bahami naravno nisu u sastavu USA, ali skoro svaka velika kompanija ima svoj otok na tom području pa vas jedan dan ostave na njemu da se sunčate, kupate, ronite ili štogod se već može tamo raditi.

Ture koje pokrivaju obilazak Meksika će zahtijevati dodatnu vizu (a ona se radi u Budimpešti i nije jednostavna procedura). Ista stvar je i s krstarenjima po Aljasci, jer one često uključuju i izlete na kanadskom teritoriju, ali tamo se ide isključivo ljeti tj. od svibnja do rujna, no zaboravite kupanje (osim u bazenu na brodu), tu ste došli diviti se prirodi.

Silazak s broda na jedan od ovih otoka je uvijek avantura, jer odista se tvrtke natječu s kojim od izleta će izvući pokoji dolar iz vašeg džepa. Naravno, ako vam se ne da, uvijek možete ostati na brodu i čilati u nekom od brojnih uslužnih centara.

Romantika vam je zagarantirana, brodovi (ovi najveći) su toliko ogromni da se među 2500 do 3500 putnika i isto toliko osoblja, lako možete izgubiti i pronaći kutak samo za sebe. Naravno, ako želite zabavu, upravo taj impozantni broj putnika vam može pomoći da pronađete upravo nešto po vašoj mjeri.

Postoje razne podverzije kruzarenja, od obiteljskih, do putovanja za samce, za žene, za muškarce, za poklonike kuhanja, za one koji briju samo na fotografiju, za one koji vole gradove, ili pak prirodu.

Nama najpoznatiji su ipak oni koji krstare po Mediteranu i koje svako ljeto dočekujemo u Dubrovniku. Nešto su skuplji od Kariba, ali nemate trošak avio karte. Također ima raznih podvarijanti Mediteranskih putovanja i ne uključuju baš svi u svoj plan posjet Dubrovniku, tako da se i tu može naći dosta egzotike.

Drugi najpoznatiji evropski pravac je Baltik, i to su u pravilu najskuplji aranžmani jer najčešće traju 14 dana i obilaze neke od najskupljih država u Evropi, pa su i izleti dosta skupi jer skoro svugdje stajete u nekom velikom gradu, najčešće se kreće iz Kopenhagena, pa preko Švedske do Finske, Rusije, pribaltičkih zemlja, Norveške i Njemačke.

Počeci kruzanja i dalje se vide u prekoatlanskoj plovidbi, koji imaju najviše stila, i na kojima morate imati dosta formalne garderobe jer inače ne možete u bilo koji restoran. Mogu se naći dobre cijene, no uvijek vam ostaje jednosmjerna karta za povratak iz Amerike nazad ili obrnuto.

Daleki istok i Oceanija još nisu postali jako popularni, jer su daleko i košta prijevoz, no tržište se otvara sve više i više.

Ako stvarno nemate pametnijeg posla nego dati najmanje 5000 EURa za svoj odmor na snijegu i ledu, predlažem da ozbiljno razmislite o krstarenju koje kreće s juga južne Amerike i kreće prema Antartici. Čekaju vas prizori koje samo odabrani ili prolupali (ovisno kako ih doživljavate) mogu vidjeti u svom životu.

Jedan od mogućih faktora izbora je i kojom kompanijom putovati, jer okupljaju različite profile ljude i životnih stilova. Neke od najpoznatijih kuća su Royal Caribbean, Cunard, Holland America, Carnival, Regent, Costa....

U svakom slučaju, mogli bi se iznenaditi...nije to starački dom za bogate.

utorak, 14. travnja 2009.

Velkam tu Amerika - lekcija 4


Amerika je treća zemlja na svijetu po broju turista i druga po potrošnji po glavi stanovnika. Logično je da ćete jako puno puta sresti i vidjeti infrastrukturu koja je napravljena samo za vas, putnika namjernika. Florida je često na popisu destinacija koje se obilaze od strane turista i to najčešće domaćih. Na Floridi se nalaze 4 od 10 najposjećenijih zabavnih parkova od kojih je naravno najpoznatiji Disneyworld u Orlandu. Otići tamo i ne provesti najmanje 3 dana je šteta vremena i novaca jer toliko je toga na okupu, za svakoga ponešto, uh ta Amerika, uvijek nudi više zabave nego što novčanik može podnijeti.

Jug Floride je najpopularniji zimi, tj, najugodnije temperature, sunčanje i kupanje, ili samo pokazivanje na South Beachu (Miami) je upravo tada vrhunac sezone, jer nema previsokih temperatura ili uragana i ostalih vjetrova. Pobjeći tada s naših bura i sjeveraca je idealan moment. Pitanje je samo novčanika. Hm...cijene povratnih avio karata se mogu dobiti za 500 USD, rentanje auta u Americi je toliko jednostavno i jeftino, gorivo isto povoljno (galon za 2 USD), hrana varira od superskupe do superjeftine, no smještaj će vas koštati života. Iako je "kriza" cijene dvokrevetnih soba u osrednjem hotelu će koštati i pod 250 USD, ali može i jeftinije. Najjeftinije je uzeti kampicu tj. autokuću tj. RV (kako bi Ameri rekli), uzeti dobru mapu s popisom autokampova i krenuti u pravu američku avanturu. Cijena priključka po danu u jednom kampu iznosi od 60 do 150 USD, pa ako vas ide više, sami izračunajte koliko vam je to povoljnije. Ugodnost spavanja zanemarite, ionako ste u Americi, spavat ćete kod kuće, a doživljaj je zagarantiran. Ako pak volite biti na istom mjestu cijelo vrijeme, onda s puno surfanja možete postići neku dobru cijenu u manje luksuznom hotelu, ali opet ne računajte ispod stotinjak dolara po sobi.

Key West je definitivno mjesto koje treba posjetiti ako ste na Floridi. To je krajnja južna točka Amerike i od Kube je manje udaljena nego od Miamia. Zato je valjda baš tu Kubancima napeto preplivati tih 90 milja, te čim kroče na američko tlo, dobivaju politički azil i sve papire jer ih nitko neće izbaciti van, no naravno ako ih uhvate na moru, povratak na Kubu je zagarantiran. Cijeli otok ima jedan karipski štih, ležernosti i slobode, užitaka i opuštenosti, ali je vrlo skup. Uostalom, žive od turizma, pa ih treba razumijeti, poput nekih južnodalmatinskih destinacija. Nikako ne izbjeći posjet nekome od brojnih piano barova za potpuni američki doživljaj jer ćete doživjeti kako stara crnkinja u jednom momentu puni vašu čašu s pićem, a u drugom uzima mikrofon i i izvodi čuda svojim glasom. Amerika, sve je moguće.

Velkam tu Amerika - lekcija 3


Jedna od stvari koju Ameri rade najbolje je šoping. I u ponudi i u potražnji. Doduše, u današnje vrijeme se nešto opreznije kupuje, pogotovo dionice i ostali nepostojeći vrijednosni papiri, ali roba široke potrošnje i hrana još uvijek nisu na listi stvari koja se apsolutno ne kupuje.
Prosječnom Hrvatu odlazak u šoping u Americi izgleda kao odlazak Alise u zemlju čudesa. Svega ima, sve je nadohvat ruke, ali čim nešto takneš, slijedi pražnjenje džepa ili peglanje kartice. Ako ne želite potrošiti bogatstvo, najbolje rješenje je potražiti obližnji šoping centar u kojem razno razne firme imaju svoje outlete (nažalost, kod nas toga još nema, a da vam izraz bude bliži, to bi bilo nešto kao mjesto gdje poznata tvrtka npr. Nike, prodaje svoju robu 20-30 posto jeftinije nego u bilo kojem svom dućanu i to uvijek, bez obzira na sezonska sniženja....a ako potrefite dolazak u takvoj sezoni, torbe će vam u povratku vjerojatno težiti barem 50 kilograma koliko vam sve kompanije dozvoljavaju da unesete u avion). Takvi centri su vrlo posjećeni i u njima možete naći govoto sve, pa i više od toga. Najveći takav centar na Floridi se nalazi u blizini Fort Lauderdalea i zove se Sawgrass Mills.
Za odlazak na takvo mjesto treba planirati najmanje pola dana, po mogućnosti i dan. Proveo sam 6 sati u ukupno 4 dućana, jer svaki pojedini izgleda kao običan Super Konzum, pa si vi sad mislite koliki je to prostor. Zastupljeni su svi američki retalieri, većina svjetskih i uz njih puno malih dućana i štandova sa pružanjem različitih usluga ugode i sređivanja. Osim mape na kojoj je nacrtano gdje se što nalazi, pametno je i zapamtiti gdje ste parkirali, jer jednom kad uđeš, sigurno nećeš izaći van na istom mjestu, jer te sve moguće vrste promocija i zezalica privlače da ostaviš zadnji dolar upravo kod njih. Povrat PDV-a ili kako mi to u zemlji Hrvata zovemo merver ili IVA (ovisno gdje šopingiramo) je nepostojeći jer toga u Americi nema tj. imaju porez savezne države koji platite i gotovo. Na Floridi je to otprilike 6 posto.

Da je ovo zemlja gdje možete nabaviti sve, ili skoro sve, svjedoči i obična šetnja centrom manje grada u kojem naletim na dućan s čokoladama koji prodaje tisuće vrsta iz preko 60 zemalja. Pitam ja, ima li što iz Domovine, a lik vadi Dorinu, te još neke Kraševe proizvode, kaže da je prodao cijelu zalihu Bajadere, ali da i nema velike potražnje jer je mali grad pa nema puno interesa, no da u većim gradovima uvijek ima više nostalgičnih imigranata. Sad mi je jasno kako to da neke naše tvrtke izvoze u USA, Australiju, Kanadu i Čile, trebaju imati naše slatkiše, kad već glasaju za listu za dijasporu. Cijene svega su niže nego kod nas, i to značajno. Novi Macbook možete dobiti već za 999 USD, Nike patike od 30 USD, GAP traperice već od 29 USD itd itd....za šopingholičare, definitivno zemlja snova.