Svi smo mi SUPERMAN !

U Hrvatskoj danas živi oko 4 i pol milijuna supermana. Velika većina njih živi pod pritiskom nadolazeće recesije u kojoj se treba štediti, raditi za manje novaca, smanjiti svoje luksuzne potrebe, prestati izlaziti van ili pušiti, zaboraviti na ljetovanja i zimovanja. Pojedinci ipak ne misle tako. Pojedinici koji nisu poput svemoćnih budućih gradonačelnika ili snažnih gospodarstvenika. Obični pojedinici poput mene ili tebe.
To su pojedinci koji su prihvatili činjenicu da posjeduju neku neobičnu običnost ili talent. Definicije talenta i/ili darovitosti kažu da ni ta dva pojma ne mogu staviti u istu kašu, a kamoli lako definirati. Stoga, u svojoj svojoj slobodi (poput pravog NKV psihologa), reći ću da je talent kada netko posjeduje osobinu koja je neobična u svojoj običnosti (ako bude tko prigovorio, neka smisli drugu, jednostavniju). Takve osobine posjeduje svaki čovjek na ovoj planeti. Neke od njih koristi u pitanjima obiteljske skrbi, netko ih iskaže u poslu, netko u ljubavi, netko u hobiju, a netko i u svojoj vlastitoj patnji. I pjesme pišu o 'talentu za ljubav', pa brijem da i 'talent za patnju' ima svoje pobornike tj. majstore. Često se imamo potrebu diviti ljudima koje gledamo na malim ekranima kako nešto mogu drugačije ili bolje od nas. Vrlo nedavno je jedna britanska kućanica oduševila žiri i svijet u talent programu Britanija ima talent. Zove se Susan Boyle, i njenom pojavom su se svi prvo nasmijali od muke, nakon toga od uživanja. Ako ne vjerujete ili još niste pogledali ili pročitali o njoj, evo poveznice pa kliknite na slijedeće: http://www.youtube.com/watch?v=RxPZh4AnWyk
Zašto je ona oduševila sve prisutne? Lako je zaključiti. Nitko nije očekivao ništa od nje. Ona je pokazala što može i razina očekivanja se promijenila. Možemo li reći da je ona sakriveni talent ili superman? Da li ona zaista pjeva bolje od ljudi koji cijeli život rade taj posao?! U svakom slučaju, ovakvi primjeri nam često pomognu povratiti dio samopouzdanja, da i sami posjedujemo nešto izvrsno, drugačije, neočekivano. No, čim se maknemo od ekrana ili monitora ili radija, povratkom u svoju kolotečinu zaboravljamo da treba pokušati, da je talent ili dar nešto što će vječito ostati neotkriveno ako ćemo biti nesigurni, živjeti od tuđih kritika, ako nećemo prihvatiti činjenicu da ga treba osloboditi. Taj proces je težak i pomalo mučan, jer čovjek na taj način prisiljava okolinu da prati proces promjene koji ljudima najčešće nije drag. Volimo navike i vlastite standarde, rijetki se usude stalno ili povremeno tražiti i probati više, drugačije.
Jedan od prvih SUPERMANA koje sam primjetio u svom okruženju je 15 godina radio u istoj firmi. Od toga je barem 13 godina bio na rubu, uvijek maltetiran, uvijek podcijenjen, uvijek na margini. Ono što sam ja vidio i znao o toj osobi je da može napraviti čuda kad uđe u bilo koju prostoriju sa konkretnim zadatkom: prezentirati sebe i svoje usluge ili proizvode i vrlo vjerojatno naći način kako privoliti svog klijenta za sebe. Godine mučenja su ostavile traga i na privatnom životu, fizički i psihički, sve je to govorilo da je osoba osuđena na jednosmjernu kartu u nepovratni bezdan neotkrivenih talenata. Koliko god razgovarali o promjenama, koliko god tražili načine kako doprijeti do druge osobe da potaknemo kritičko razmišljanje prema okruženju (koje je često najjači destruktor) i pozitivno prema sebi, to nije lako. Traženje vlastitog puta i načina je izuzetno naporno, ali nakon toga slijedi užitak i nagrada.
Moj prvi SUPERMAN je u doba recesije i krize dobio u ruke dnevne novine koje su u sebi skrivale jedan zanimljiv oglas za svjetsku korporaciju i posao koji mu se učinio zanimljivim. Groznica subotnje večeri je započela, cijeli proces od slanja životopisa do zaposlenja je bio na krilima nove energije koja se dogodila preko noći. Naravno da je dobio posao. Konačno je mogao pokazati koliko zna i vrijedi i koliko mrtvo slovo na papiru ništa ne znači ukoliko sa sobom ne nosite svoju esenciju, talent za napraviti nešto drugačije i posebno. Kada vam netko u svojoj četrdesetoj kaže da je zaboravio da posao može biti zabava i gušt i da je sretan da se to opet događa, vi se možete samo slatko nasmijati i reći sami sebi, pa da ! I ja to želim ! Pronaći put u kojem će vaš talent biti usmjeren da koristi vaše potencijale i da vam donosti radost, a ako vam donosi i plaću, vi ste na konju. Slijedeći put kad vidite nečiji talent na djelu, pitajte se koji je vaš, krenite u potragu, moglo bi biti uzbudljivo. Pozdrav svim SUPERMANIMA gdje god bili !