ponedjeljak, 15. prosinca 2008.

Ombolo (MPT) i kobasica (NDC)

Svaki puta kad dodjem u Istru, poželim se fine papice. Isto tako mi je presuper kad se u toj Istri sve može jer su cijeli evropski, svjecki, tolerantni, prijemčivi, otvorena uma. Od golotinje na plažama preko ljeta, do svingeraja po unutrašnjosti pa sve do rokije na kraju Istre.
I onda popuše klasični balkasnishe sindrom u obliku sočnog južno rvackog omobla, oli Marka Perkovića T. (MPT) i jednu strastvenu plejboj kobasicu, oli Nives Drpić C. (NDC).

MPTNDC su heroji alternative. Oni su vrhunac šunda u Hrvata. Oni su najslađi istarski ombolo i kobasice.

Da MPTu ne daju da pjeva u Gospiću (ok, ok, znam da pričam gluposti, ali mi to treba hipotetski), svi bi mi bili na miru, jer to je ipak tradicionalan narod, pomalo zadrt, sklon desnici.
Da NDCici ne žele dati nagradu za najprodavaniji album trash glazbe, nitko ne bi ni znao.

Ali oni se suočili sa nepremostivom preprekom koja čak geografski i nije na Balkanu....Istra...

Boli me ona stvar za njih dvoje, ali čini mi se da je sve ošlo u PM kad su u pitanju slobode i prava. Izgleda da ću ja u Honduras.

Grazie Istria !

petak, 5. prosinca 2008.

Danas igra Hrvatska

Jednog dana u decembrudveiljadeosme...rodila se nova država Fejsbukia. Kao prava banana republika, nastala je na temeljima jedne druge banana republike na brdovitom Balkanu.

Bio ja na prosvjedu u svom gradu. Kiša. Narod stoji. Gleda. Ne zna kuda bi. Znaju da su došli na prosvjed. Protiv banana premijera banana države. I banana vlade i banana oporbe. I banana krize i banana kapitalizma u koji nas je odvukao prvi banana precjednik. Banana Bog mu banana dušu prosti.

Ima nas 5 miljona, skupilo se ni 5 iljada. E je smo jad. Kaže jedan lik na prosvjedu: tko je kriv za sve ovo? VI !!! Vi, stoko sitnog zuba. I sad je pitanje...za koga se stvara ta Fejsbukia kad tako malo ljudi oće u otcepljenje....ko nas bre zavadi....sjećam se fraze iz sredine devedesetih...

Džaba smo ju stvarali, reklo bi se. Nismo mi ni za demokraciju, niti za kapitalizam, niti za prosvjede, niti za za raditi, niti za iskorak...

Nama treba kruha i igara i točka. Janica, Ivica, Goran, Ivano i ekipa....poput starog Rima...upravljati ruljom je jednostavno. Sad će svecko prvenstvo u rukometu pa će narod dobiti svoju kvartalnu porciju radosti i uzbuđenja.
Sjećam se izleta u jednu drugu državu, nekako mislim da bi baš nama takav sustav odgovarao.
Sjeverna Koreja.