Kako dati otkaz u 15 dana

Čitam neku "trebu" na webu kako je dala otkaz u 30 dana i napisala knjigu o tome, veličajući sebe, svoje postignuće, jer takva uspavana, više je vegetirala nego živjela.

E sad...još uvijek se više smatram faunom nego florom i nije mi trebalo 30 nego 15 dana, od ideje do zadnjeg radnog dana. Znam da ima i boljih rekordera, ali raditi 10 godina u velikom sustavu, a otići iz njega u roku od 15 dana s otpremninom i u relativno dobrim odnosima...hm...to znači otići u stilu.

Naravno, ne pada mi na pamet potrošiti lovu (aka ušteđevina) na izgradnju spomenika samome sebi ili plaćeni oglas u kojem govorim "i'm free". Ono što mi pada na pamet su razne mogućnosti koje se otvore onda kada nakon otkaza jedno vrijeme ne morate raditi (pretpostavka je da ste do tada radili jako puno i djelomično kapitalizirali svoj rad, pa ste se umorili i sad se opet možete odmarati).

Što je slijedeći korak? Puno toga mi pada na pamet...

1. ne raditi velike planove
2. uključiti osjećaje u odlučivanje (zadržati i nešto razuma)
3. naučiti neki jezik
4. naučiti novu vještinu
5. upoznati nove ljude
6. živjeti u novoj sredini
7. putovati okolo
8. ozbiljnije se pozabaviti slijedećom profesijom
9. sunčati se negdje dok je tu zima
10. unaprijediti vještine izrade kvalitetnog bloga

Štogod bude...bit će u redu.

Biti nezaposlen u vrijeme "krize" je izazov. Ili budalaština. Hrabrost!? Odvažnost?!
Iskreno? Boli me đon kako je to doživljeno. Dobro se osjećam. Kad to prestane, idem dalje. Do tada...UŽIVAM!!!