Bubreg, kiflica i Mirko

Život je jedno veliko iznenađenje. Eto tako ja jučer na jednoj finoj večerici, kadli na stolu kiflice. Izgledaju onako jednostavno, obično, pitomo, milo, sa svim bojama kako to i treba biti.
Posegnem za jednom.
I još jednom.
I nemogu se zaustaviti. Jer su odista fine. Savršene. Friške. Meke. Slane. Tope se u ustima. Stvarno. I sad naravno treba pitati domaćicu kako to radi, a ona će meni kako je to kupila u nekom zdravljaku u Žajinoj ulici u Zagrebu (kod doma sportova). I nema druge, nego otići do tamo, vidjeti to preslatko malo mjesto s ugodnom atmosferom, ljubaznim osobljem i nevjerojatno finom ponudom. Preporučam. Mojih 100-njak i nešto kila možda i nisu super preporuka, ali pješačio sam 5 kilometara do tamo :-)
Tako su dobre, kao i Mirko Alilović. Kad ga pogledaš, stvarno se malo uplašiš, taj osebujan nos i glava kuštravog mangupa, vjerojatno je chicosima de Espanja prisjela u Splitu. Čovjek je činio čuda i bio glavni kreator naše izvrsne igre u 4.kolu prvenstva za rukometaše. Nadajmo se samo da će forma ostati u svim utakmicama i da će Mirko dobiti genijalan ugovor upravo u Espanji.
Viva Mirko el Grande !!

Išao ja Hrv.zav.za jav.zdravstvo u ZG. Cjepiti se. Ili se barem informirati.
I hodam ja po ulici bogataša i tražim gdje je to, i "pokupi" me jedna omanja okruga gospođa hrapavog glasa slavonskog naglaska. Kaže ona, jel to za putovanja, a ja kažem je. A ona meni, ajd' ti sa mnom, pa ću ti pokazati. I pita ona mene, ku' ćeš, a ja kažem da nemam pojma, možda oko svijeta, možda samo oko amerike, a onda kaže o majko mila, pa jes ti neki bogataš, a ja njoj, pa i nisam nego eto, ima nešto novaca pa ću potrošiti to na put, jer im'o sam dobru plaću, a ona kaže mora da je bila dobra jer eto ona ne može od svoje kupiti ni kutiju duvana svaki dan, a ja kao ne vjerujem, ali kužim da žena govori istinu. I čuje ona moj naglasak, pa pita, odakle sam, i skužimo mi da smo zemljaci, nizvodno savom prema Županji, ostala bez bubrega ima tome već hrpa godina, zna ona da tamo voda ne valja, i da sam vjerojatno i ja pio puno vode koja baca bubrege van. I na kraju se pozdravimo, ona meni da sam joj uljepšao dan, ja njoj da mi je pomogla.
I uđem ja u sobu na cijepljenje.
MOJ NAKLON djelatnicima koji se brinu za sve putnike namjernike. Njih troje se toliko potrudilo da sam stvarno hepi što sam kod njih dobio prve "šuteve". Sada u sebi imam cjepivo protiv žute groznice i prvi od 3 protiv hepatitisa B. To je zadovoljstvo koštalo ukupno 456 kuna. Čisto da znate ako planirate. No dogovor je da opet dodjem za mjesec dana po ostale "šuteve". Dobio sam i svoju knjižicu o vakciniranju koja vrijedi (nadam se) svugdje.
Hvala vam na ljubaznosti, pomoći, podršci, te šećeru i vodi koje ste mi servirali prilikom lagane mučnine.