Rano krecem, lovim bus za Pec, ali suprug od vlasnice apartmana me prvo vozi do NP Biogradska gora, kako bi barem na kratko vidio jezero i sume te se vjerojatno vratio jednog dana poblize istraziti ovo podrucje. Ostavlja me tik prije Bijelo Polja, prema skretanju za Rozaje, zadnjem gradicu u CG prije Kosova. Bus, kosovski, ide iz Ulcinja, omiljenog odredista kosovskih albanaca, sve do Prizrena. Cim sam usao, docekala me turbofolk albanska glazba. E to treba vidjeti. Na tv-u u busu se redaju spotovi snimani skromnim budgetima, izvodjaci pucni sljokica i perli, plesaci sumnjivih kvaliteta. Cesta iz Rozaja se penje serpentinama prema vrhu prijevoja, usko je, pogled alpski, muzika tresti. CG policija nas pusta bez da je pogledala bus, nema pecata i dalje. Kosovska policija je barem pogledala putnika, ali i dalje bez verifikacije dokumenata. Pitam se na kojoj ce granici netko udariti pecat u CRO putovnicu. Izmedju CG i Kosova je 10 km nicije zemlje i bilo bi dobro da tako i ostane, netaknuto od ljudske ruke. Bus dosta kasni i ide sporo, no u Pec (Peja na albanskom0 stizemo u tesku prometnu guzvu. Za razliku od CG gdje se ponekad cini da nema niti ljudi niti prometa, ovdje kao da su svi na ulici. Prvi dojam Kosova je guzva, zivost, buka, prenapucenost. Nadam se da 
ipak nije sve bas tako. Uz pomoc jednog suputnika iz busa lovim taksi i trazimo hotel za mene. Ali prvo guramo taksi da upali. Nakon tradicionalnog paljenja, ubrzo se nalazimo na vrlo prometnoj cesti, gdje se nalazi jedan hotel, vidim da nece biti spavanja od buke.Barem TV lovi nase programe, pa gledam kako Mesic daje Kosorici neku plaketu za novu vladu. Muvam se po gradu i shvatim da nitko ispod 30 godina ne zna niti rijec srpskog, znaci, ne razumiju niti mene, prosle su ipak godine od zadnjeg ucenja jezika. Engleski isto slabo, pa vadim iz naftalina svoja dva semestra njemackog jezika kako bi se sporazumio s ljudima. U centru grada gledam opake automobile kakve voze samo nasi tajkuni, mladi ljudi se oblace po zadnjoj modi i postajem svjestan snaznih kontrasta koji krase ovu zemlju. Ulice Bila Klintona, Tonija Blera, Vesli Klarka su normalna pojava na Kosovu.
Posjet velicanstvenoj Peckoj patrijarsiji je uistinu jack pot u ovom gradu. Talijanski vojnici KFORa mi pregledavaju putovnicu na ulazu jer sve srpske manastire cuva vojska, odlucuju da im nisam opasan niti sumnjiv, pa me pustaju u podrucje zasticeno od Albanaca. Srecem prvog i za sada jedinog turista, francuza koji biciklira od sjeverne Francuske do istocne Afrike, ajde!U sklopu ovog svetog mjesta, kojeg drze pravoslavne redovnice su tri manje crkve iz 14.stoljeca, sto reci osim MUST SEE! Smjesten je na pocetku klanca Rugovo, uz sumove rijecice, stvarno se osjeca pravi spokoj, puno je cvijeca, stari ogromni dud, objasnjavam francuzu sto je to, jer nikad nije vidio ovo drvo. U povratku do hotela svratim u slasticarnu i popijem vrhunski makijato i vrlo losu baklavu. Vrlo je jeftino za nase prilike, osim smjestaja (20 EURa krevet), steta da nisam planirao provesti vise vremena na Kosovu.
Nema komentara:
Objavi komentar