Cetiri sata voznje i 9 EURa, i stizem u Skopje. Putovnica je konacno dobila prvi pecat na ovom putovanju. Bus udoban, cist, vrijeme oblacno, ali sparno i vruce. Skopje zaista ima mikro klima. Taksi vozac mi govori kako ovo nije nista, i da ako nije 40 stupnjeva, oni to niti ne osjete. Nudi me cigaretom dok vozi prema hostelu i ja shvacam da ce me prvi puta netko dobro ozeniti za lovu na ovom putu. Ova voznja bi na Kosovu kostala 1 EURo, poslije saznam da bi i u Skopju kostala toliko, ali kako nemam denare, a imam EURe, on odlucuje da voznja ipak kosta 5 EURa jer ne prima novanice. Svadjam se s njim, ali umoran, shvacam da nema vajde. A poslije skuzim da ce i od hostela uzeti proviziju sto me je dovezo kod njih, balkanska mafija, sto reci?!
U hostelu (ustvari obicna velika prizemna kuca s ogromnim vrtom) par stranaca, ali je atmosfera vrlo dobra. Prvi oblici nekog turizma unatrag tjedan dana. Soba kosta 12 EURa tj. krevet s doruckom i svime sto se dobije u hostelu (besplatan internet itd). Dobivam mapu grada, jedan amer je na netu vec neko vrijeme, nakon 3 sata se vracam, a on je jos na fejsu. Dodje mi da placem! Pa grad te ceka, kreni covjece!
A grad je prava mala metropola, s prometnim guzvama, predivnim modernim kolakima koji sluze pregoleme porcije hrane za puno manje novaca nego u HR. Starim kamenim mostom se
prebacim u carsiju, stari dio grada u kojem se snazno osjeti pristunost albanske manjine, stotine malih ducana, puno pokrivenih zena, cevabdzinice, slasticarne i oooogromni pazar, sve to ispod tvrdjave Kale koja se nadvila nad tim dijelom grada. U dubokoj hladovini starog drveta uzivam u vrhunskim taze balkavama, turskoj kafi i hladnoj vodi.Grad je stvarno dobro sredjen, nemam rijeci, ljudi prijazni, puno mjesta za izlaske i provode, osjeti se da je ovo ipak nesto duze samostalnija drzava od prijasnjih.
U vrtu hostela lezaljke i fotelje, ekipa se zabavlja, razmjenjuje informacije, gust je zavaliti se i
pisati sve ovo.Navecer idem van s amerom i svedom, te australcem, pivo, cevapi, pecena paprika i geopoliticka situacija, djele se savjeti s putovanja, prognozira se iduci rat u svijetu (necu reci tko koga napada). Svedjanin je dosao nauciti svirati trubu tj. balkanski nacin sviranja, povezao se s lokalnim romima i eto cuda, vec je svirao svadbu u Sutki!
Nema komentara:
Objavi komentar