Snaći se u prijevozu bugarskim busevima, ponekad uopće nije lako, jer svaki grad veličine Siska, ima barem 3 glavne autobusne stanice, najčešće se zovu po stranama svijeta tj. smjeru u kojem voze putnike u druge dijelove zemlje, tako da potraga za GLAVNOM, nema smisla, jer ako ne znate s koje stanice ide vaš bus, nadrapali ste, ili ćete potrošiti puno love na taksi.
Elem, bus iz Plovdiva za Veliko Tarnovo ide sa sjeverne stanice, a dolazi na zapadnu stanicu koja je i najudaljenija od centra grada (znači taksi promet jača od mojih leva tj. bugarske novčane jedinice). Relacija o 4 sata i 7,5 EURa u ne baš najudobnijem minibusu, no prelazak preko prijevoja Šipka na Staroj planini aka Balkan je odista doživljaj. Naime, u momentu dok prelazite prijevoj, odista se nalazite u srcu ili na vrhu Balkana, geografski naravno, a na samom vrhu je i spomenik bugarskim i ruskim borcima koji su tu u blizini potamanili puno brojčane turke, nekad u 19.stoljeću. Kažu da se sa vrha spomenika vidi cijela južna i sjeverna Bugarska, naravno kad nije pakleno vruće kao ovih dana, pa je sumaglica u zraku.
Bus jednim dijelom prolazi i kroz dolinu ruža (grad Kazanlak), ali one su u ovom periodu godine već obrane, no vrijedno je doći na festival ruža početkom ljeta. Bugarska je drugi svjetski izvoznik ružinog ulja, i vjerojatno svi imate to doma u svojim parfemima, a da niti ne znate odakle su esencije.
Dolazak u Veliko Tarnovo odmah ukazuje da se radi o vrlo bitnom gradu za Bugare. To je bivša prijestolnica bugarskih careva, dokaz je Carevec, stara i dobro očuvana tvrđava s dvorcem iznad grada. Cijeli gradić je smješten na nekoliko brežuljaka, rijeka vijuga podnožjem, odista, skoro pa čarobno. Turizam je u cvatu, izvrsni nacionalni restorani, puno raznih vrsta smještaja te brojni festivali. Trenutno se održava i najveći međunarodni folklorni festival na Balkanu (prilika za otići i guštati...argentina i makedonija su mi bili najbolji). U okolici puno značajnih mjesta za vidjeti, od manastira i crkvica i starih sela.
Smještaj u vrlo čistom i dobro organiziranom hostelu sam platio 7,5 EURa, što je za ovaj grad izvrsna cijena. Taksi je također pristojno jeftin (ako ga ne uzmeš na busnom kolodvoru). Svih mogućih suvenira s obilježjima Bugarske.
U hostelu mi uljeće imenjak iz USA koji govori neki 'broken srpskohrvatski' i ide prema HR po ne znam koji puta, kaže da obožava 'lijepu našu'.
Obavezan je posjet selu Arbanasi, etno selu, 3km udaljenom od grada, uzbrdo ako idete pješke...jako puno vode za ovu vrućinu. Takvih sela ima diljem Bugarske, uređena vrlo tradicionalno, najčešće sve kuće u selu su ili muzeji, ili restorani ili smještaj ili suvenirnice. Pješke gore, taksi dolje, naravno opet radim obrnuto od logike, ali barem se dobro oznojih.Zbog rijeke u centru grada, puno je buba i komaraca, tako da nosim i suvenire tih obilježja na koži.
Odavde vlakom ili nazad prema Sofiji ili Crnom moru, no ako ćete van zemlje, Rumunjska je svega 2-3 sata vlakom, pa ću i ja tamo.
Nema komentara:
Objavi komentar