Buđenje, tuširanje, gazdarica ide prema kolodvoru po nove goste (tj.u borbu za njih), pa me vozi do tamo. Kupujem kartu za Kotor i poslije kavice i doručka, krećem dalje. Vozač mi naplaćuje prtljagu 1 EUR, kažem jel može u kunama, on kaže 10 kuna ???!! Uf, zna li ovo Rohatinski. Nakon mog začuđenog pogleda, prihvaća i 7 kuna.Vožnja po Župi Dubrovačkoj je stvarno melem. U busu sam jedini 'domaći' turist, sve ostalo su stranci, backpackeri. Na granici nema gužve, brzo prolazimo formalnosti, no nažalost nisam dobio crnogorski pečat. Dok kružimo po Boki, razumijem zašto je ovaj kraj tako poseban. Iako su se oblaci nadvili nad Kotor, planine koje okružuju zaljev su naprosto veličanstvene. Prolazimo Perast i kužim da ću se vratiti sutra na izlet. U Kotoru na kolodovru ista priča kao i u DUB, nekoliko gospođa vrbuje strance da odaberu baš njih za smještaj, no očito su svi već rezervirali i 
idu dalje. Ja izaberem stariju gospođu i krećem u pregovaranje, s 15 EURa, stižemo brzo do 10 EURa i odlazimo skupa s kolodvora. Kaže ona 5 minuta hoda od starog grada, no znam da je najmanje 10, možda i 15. Ali i to je marketing. Šetnja uz more ugodna, subota popodne, tržnica živahna, brojne luksuzne jahte, jedan veliki cruiser, ali generalno ni ovdje sezona nije započela kako treba. Smještaj je naravno bazičan, soba asketska kao u samostanu, ali domaća loza i turska kafa me opuštaju, kod dobrih ljudi sam. Slušamo radio Slobodna Europa, komentiramo EU, politiku, krizu i sve ostale redovne stvari koje se odmah nađu kao zajedničke teme.. Uputim se u stari grad (UNESCO baština), sitne uličice i prolazi me oduševljavaju, zidine također, treba se i tamo popeti. Odlučim posjetiti crkvu Sv.Trifuna, katoličku crkvu u srcu starog
grada, ulaz je 1.5EURa, pita me mladić na ulazu odakle sam, ja mu odgovaram, a on mene pušta besplatno! Ma daj!? Čuo sam priče o neljubaznim crnogorcima u uslužnim djelatnostima, no kada je Kotor u pitanju, iskustvo je ipak puno drugačije. Gdje god dođem, osjećam se dobrodošlo. Nakon brzinskog ručka uz taktove Cece, odmaram, pa krećem dalje. Cijene su nešto niže nego kod nas, ali ne pretjerano. Predvečer se šećem uz obalu, iz svih lokala dopiru zvuci Olivera, Džibe i ostalih mediteranaca. Zidine iznad grada su ukusno osvjetljene, Iliri bi se ponosili. Grad je pun sređenih mladih ljudi koji su izašli van, trešte snažni taktovi iz većine birceva u starom gradu, cruiser je otišao, ostali samo domaći i Rusi. Naručujem kod jednog lika leskovačke uštipke, čekam malo duže i za to me lik nagradi 30% većom porcijom, zbog čekanja?!? Nakon kratkog surfanja (sat=2EURa), idem na spavanje, liježemo ispod prozora koji nema stakla, nego samo drvene žaluzine. Komaraca nema.
idu dalje. Ja izaberem stariju gospođu i krećem u pregovaranje, s 15 EURa, stižemo brzo do 10 EURa i odlazimo skupa s kolodvora. Kaže ona 5 minuta hoda od starog grada, no znam da je najmanje 10, možda i 15. Ali i to je marketing. Šetnja uz more ugodna, subota popodne, tržnica živahna, brojne luksuzne jahte, jedan veliki cruiser, ali generalno ni ovdje sezona nije započela kako treba. Smještaj je naravno bazičan, soba asketska kao u samostanu, ali domaća loza i turska kafa me opuštaju, kod dobrih ljudi sam. Slušamo radio Slobodna Europa, komentiramo EU, politiku, krizu i sve ostale redovne stvari koje se odmah nađu kao zajedničke teme.. Uputim se u stari grad (UNESCO baština), sitne uličice i prolazi me oduševljavaju, zidine također, treba se i tamo popeti. Odlučim posjetiti crkvu Sv.Trifuna, katoličku crkvu u srcu starog
Nema komentara:
Objavi komentar