Obilan dorucak s kosovskim domacim kobasicama (izvrsno!) i eto me vec dalje na putu za Prizren. Lagana voznja me vodi do najljepseg grada na Kosovu. Bogat tradicijom, snaznim utjecajima otomanskog carstva, ovaj grad je nekad bio centar trgovackih puteva i vrlo znacajan u politickom smislu. U njemu se i danas najvise osjeti duh Orijenta, prilicno duboko na Balkanu. Lagano nadjem hotel u blizini autobusne stanice (15 
EURa) i nakon pocetnog pogledavanja na recepciji, , svi pocnu pricati srpski, dapace, cak i mladji ljudi govore prilicno dobro. Svima je cudno da putujem kroz njihovu zemlju kao turist, kao da ne vjeruju da je i to moguce. Kroz grad tece rijeka koja barem malo osvjezava grad za koji kazu da ima 240 suncanih dana u godini. Kafici niz rijeku su vrlo popularni, moderni, glazba strana, tresti sa svih strana, ekipa mladja.S druge strane, srecem dosta tradicionalno odjevenih starijih ljudi, pregrst dzamija, hamam,
Prizrensku ligu, pokoji spomenik poginulim borcima u zadnjem domovinskom ratu i naravno hrpu ducana s jeftinom robom, vjerojatno turskom.Slasni rucak placam svega 3 EURa, savrseno brijanje glave i brade svega 2 EURa, Kosovo je odista, osim mozda smjestaja, vrlo jeftino. U internet kafeu nestaje struje, gazda brzo trci ukljuciti generator i sve ide dalje. Navecer u hotelu prazim kako Kosor priseze jeduci genijalne baklave iz super novog arapskog slasticarsko-krusnog mjesta. Sretno nam bilo Jadre!
Nema komentara:
Objavi komentar