Meteora, Kalambaka, Greece - tour de Balkan

Bus od Gjirokastre do Kalambake krece u 10 sati ujutro (direktan), no vec u 9 sam pobjegao iz usamljenickog hotela, nitko me nije ni skuzio da sam izasao i u birtiji ispred koje krece bus, gubim vrijeme u prici s Albancem koji radi za tog prijevoznika. Voze u Grcku (do Soluna), a one niti ne moze dobiti vizu, tako da pokriva samo albanski dio rute (prodaja karata, organizacije...). Karta kosta 16 EURa, voznja traje 5 sati. Na granici prvi puta na ovom putovanju ulazim u EU. Vrlo se osjeti cinjenica da je Albanija za Grke, zemlja treceg svijeta.Formalnosti oko prelaska su toliko duge, a jos su dva busa ispred nas. Traje, cekamo, policajci urlaju na albance koji ih bas i ne razumiju, svi ionako znaju da trebaju vizu, pa ne bi valjda bez nje dosli na granicu. Ja, za divno cudo, prolazim cijelu pricu tako da masem putovnicom, a ovi se smjeskaju i pozdravljaju.
Ne moram ni reci da prelaskom granice i vozac pocinje postivati pravila, naravno jer su nametnuta, ceste su bolje i moze se voziti puno jednostavnije, okolis je cist, vidi se razlika.
Prvi moment kad se vide brda tj. stijene na kojima su manastiri Meteore, je odista poseban moment. Svi manastiri su na vrhovima tih neobicnih stijena kojih u cijelom ovom krajoliku ima samo oko grada Kalambake (neki umjesto B stave P, ali dodje na isto), i izgledaju kao da i jesu dio nekog meteora.
Cijeli gradic zivi od turizma i prilicno je malen, ali vrlo cool. Puno je zezalica za turiste. Kako albanski bus nije stao na redovnoj stanici, nego prosisao kroz cijeli grad, a ja zaboravio da treba vikati da stane, zavrsio sam na kraju grada, vrucina nepodnosljiva, a ja niti ne znam gdje je taj smjestaj koji sam rezervirao mailom. Zovem ih, oni kazu, vrati se do grada, ja pitam, a onda, zena kaze, onda pitaj za smjer! Ma mos mislit. Po ovoj vrucini tebe traziti, a oko mene toliko hotela i apartmana. Ugledam natpis Sofia Rooms i krenem ja do kuce, pozvonim i dodje gdja Sofia, cca 70 godina, govori ona i engleski i brzo mi dogovorimo vrlo urednu i cistu i hladnu sobu za 25 EURa. Toliko su mi i oni prije trazili, tako da znam da je to cijena u sezoni za krevet. Vrlo brzo se na budgetu osjeti da sam u EU, sve placam duplo skuplje, zato s niti ne namjeravam zadrzavati duguo ovdje, nego idem u drugi dio EU (Bugarska).
Ljudi su vrlo ljubazni ili vrlo drski, nema sredine. Manastiri su otvoreni od 9 ujutro, pa sutradan lovim lokalni bus za gore, nauzivam se pogleda, ispucam 100 fotografija, pogledam najvaznije momente i dijelove najveceg manastira (i stvarno mogu reci da se isplatilo navracati ovamo), kupujem jos jedan CD pravoslavne sakralne glazbe.
Stijene su visoke oko 600 metara i nije mi jasno, kao ni bilo kome u grupi, kako su oni mogli izgraditi tako nesto na vrhovima, bez putova, samo s prirucnim liftovima. Monasi u crnom, brade, duga kosa, nemam pojma kako duraju ovu vrucinu, valjda je to dio zavjeta.
Nazad trcim na bus, ali nema prijevoza, a ja moram dalje, jerbo nema vlaka danas, strajk zeljeznicara u Grckoj. Hm...sretne me neki taksist i pomislim, ovaj ce mi kozu oguliti, pa oni samo i zive od turista u ovom gradu. Uzeo on 5 EURa, mislim ja, ajd dobro, nek ti bude, moglo je i gore proci. POkupim stvari od Sofije i kazem joj da mi naruci taksi do busne stanice, jer lovim bus za Solun, ona nazove, kad ono, dolazi isti lik, smjeska se on, a smjeskam se i ja.
Ovaj puta za 3 puta kracu voznju trazi 3 EURa, ja kazem da mi da racun, on kaze da nema papira, ja kazem necu onda platiti, on kaze da nema papira i da je minimalna voznja u Grckoj 3 EURa, ja kazem boli me djon, OCU RACUN za voznju! On kaze, nista, besplatna voznja! E tu smo Miki, znao sam da sam s prvom voznjom platio i drugu, ajde barem nije bio bjesan nego realan.
Bus do Soluna prepun (5 sati 16 EURa), ali udoban, ako i cijela voznja. Na kolodvoru u Solunu nema buseva za Bugarsku?! Molim?? Kaze jedna teta (nakon sto me je njih 3 vec prosetalo tamo amo), idi na zeljeznicki, jer ispred njega idu busevi za Bugarsku. Lovim priv lokalni prijevoz do zeljeznickog i prije nego cu potraziti bus, zaletim se u praznu zgradu i ugledam natipis na kojem pise da medjunarodni vlakovi voze. Hura!!!