Indija za početnike 5 - Goa trance

Detalj iz sobe

Krevet u hotelu Panjim

Indija nije zemlja gdje varaju na svakom koraku, ali naravno, ima i toga. Taksisti svih zemalja...skulirajte se! Na aerodromu Goa tj. Dabolim, kao i na svakom drugom u Indiji, postoji tzv. državni taksi, mala kućica gdje je izvješen cjenik i gdje se naručuje prepaid taksi. Kako sam uletio u zadnji čas u avion, nisam rezervirao auto da dođe po mene iz hotela, mislim si, nije problem naći taksi. I naravno da je problem. Niti jednog službenog vozila, jer kažu da je neka ogromna gužva bila i da vozila jednostavno nema. Putnici s rezerviranim vozilom odoše, ostadoh na ulici, a tamo naravno prilazi ekipa i traži duplo više od regularnih cijena. Mene lovi neki mlađi lik koji isto objašnjava da je gužva na ulicama i da ćemo se voziti do hotela sat i pol umjesto pola sata koliko treba i da zato mora puno naplatiti. Što da vam kažem, uspijem malo spustiti cijenu, jer nisam ni sam baš vesla sisao i dođemo do hotela upravo za pola sata jer nikakve gužve nema na cesti. Da li da mu kažem da kenja? Ma pusti ga, to je valjda dio Indijskog šarma.

Hotel u Panjimu

I naravno da nema pojma gdje je hotel, ajd barem zna doći do gradića Panjima, usput mora tankati, obaviti par poziva da mu netko kaže gdje je hotel i eto nas...ispred stare zgrade, predivno uređene, kao da sam u Portugalu prije 200 godina. Osoblje naravno ljubazno i naravno uvijek ista spika: upravo smo dali zadnju sobu vašeg tipa i stoga ćete dobiti upgrade za iste novce...ali u svakom hotelu ista priča. Ok, idem do svoje unaprijeđene sobe i naravno ostajem bez riječi, starinski antikni namještaj, kao da sam u muzeju, moj privatni balkončić i odvojena kupaonica u koju se ulazi s balkona. Zadovoljan, vrlo. Sjedam odma na balkon, otvaram pivo, palim cigaretu i udahnem i izdahnem. Nema gungule, nema trubljenja, nema strke...ovo mi je trebalo.

Crkvica u Panjimu

Ujutro spavam dugo, budi me sunce i topli zrak. Nabrzinu nešto podoručkujem i idem zujati okolo. Panjim nije na moru nego na rijeci, ali prilično centralno smješten gradić, idealan za otkrivati okolicu. Prvo obilazm ovaj gradić, pun starih zgrada i velebnih crkvi koje su portugalci izgradili, eto jer se Hindusi nisu imali kome moliti (šala). Non stop me zaustavljaju vozači taksija, koji nešto i nemaju posla, a ja odlučim u pravu avanturu i sjednem u bus, natrpan kao košnica. I kad misliš da nema više mjesta, stane bus, a pomoćnik tj. kondkuter krene vikati na ekipu da se i dalje naguravaju kako bi stalo barem još nekoliko ljudi. Vruće je, ali sam ulovio mjesto kraj prozora koji je naravno otvoren i lupam fotke kroz prozor ovog zelenog krajolika. Platio kartu do neke plaže, ostavljaju me na glavnoj ulici, gdje kupujem kupaće jer nisam to planirao ranije.

Panjim

Crkva u Panjimu

Spuštam se na plažu, čitam brojne reklame za beach barove, hrpe suvenira naokolo, natpisa na svim jezicima, pravi turizam, nema što. Imam filing da i nije nešto prenatrpano, kako sam očekivao i to je dobro. Dolazim do pjeska, do mora ima jos stotinjak metara, ali se zaustavljam u prvoj birtiji, naručujem Mojito i lagano ispijam opuštajući se do kraja. Kako su palme malo dalje, svaka birtija ima svoj dio plaže sa suncobranima i osobljem koje postojano ide od šanka do ležaljki i nosi gostima hranu i piće, osoblje naravno preljubazno, jer je cilj da kad jednom sjedneš u njegov dio plaže, da tu i ostaneš i dolaziš svaki dan. Glazba engleska, ali mene sve to baca u pravi Goa trans, niti ne izlazim na sunce da ne pregorim, ostajem ovdje par sati i naprosto guštam.