Sibiu, Rumunjska - tour de Balkan

Na Balkanu trebu uvijek dva puta provjeriti informacije. Hostel kaže da nema direktnog vlaka za Sibiu, a opet, ima ga, privatna kompanija jedina vozi direktno na relaciji Sighisoara-Sibiu, za 2 i pol sata i otrpilike toliko EURa, stari francuski dizelaš i naravno svaka bandera prima nove putnike. Vrlo je živo u bojama i dalje, starice se šepure u svim duginim bojama, krovovi kuća po selima također.
Sibiu je bio evropski grad kulture 2007. i ne čudi da ga smatraju najljepšim gradom u zemlji. Osim što su ga dodatno sredili za tu titulu, bitno je i nasljeđe od preko 800 godina tradicije snažnog njemačkog utjecaja u gradu i okolici. Besplatnu kartu grada kupim već na kolodovoru i nakon 10 minuta šetnje već sam u središtu grada, gdje je i hostel u kojem se noćas spava za 10 EURa. Ekipa u hostelu standardna, anglosaksonska, recepcioner kao da je izašao iz filma Pirati s Kariba.
U blizini grada je i etno selo, sa realnim prikazima kuća, tradicija, objekata iz rumunjske prošlosti, ali i sadašnjosti, jer neki krajevi se odupiru navali modernog doba i ostaju vjerni tradiciji. Odmah do tog sela je i ZOO s velikim jezerom, dobro za osježenje ukoliko je vruće, a prilično je.
Grad ima sve što treba za život i vrlo je ugodan za boravak. U restoranu na glavnom trgu se davim u gulašu i žgancima, koji su očito nacionalni prilog broj 1. Pokušavam fotkati, ali slabo mi ide, valjda je umor ušao i u oči. Kosti već osjećaju da sam promijenio previše kreveta na ovom putu i mislim da je red krenuti u smjeru domovine, no prvo treba stići do Beograda, što odavde u jednom danu neće biti lako.

Sighisoara, Rumunjska - tour de Balkan

Tri sata vožnje u regionalnom vlaku (4 EURa) i eto me u Sighisoari. Krajolici nevjerojatni, putnici još luđi. Vlak staje u svakom polju i otkačena ekipa ulazi i izlazi. Svi kolodvori su zarasli u korov, za koji nitko ne brine. Otpravnice najčešće žene. Često ovdje niti nema prevelike razlike između muških i ženskih poslova.
Ovo je rodni grad grofa Drakule, Vlada Tepeša i ako mene pitate, zaobiđite Bran i posjetite ovaj gradić. Sighisoara je smještena u predivnom dijelu Transilvanije, odiše svojom starom germansko-saksonskom tradicijom, čiji je utjecaj prisutan u cijelom starom gradu. Raznobojne zgrade, luteranska crkva, katolička i pravoslavna, 9 preostalih kula od 13 ukupno na starome gradu, zidine u vrlo dobrom stanju i stvaran život unutar zidina (bez zaključavanja gradskih vrata). Iako je romantičan, grad je kao i većina Rumunjske pun kontrasta, od konja na cesti do teške industrije na rubovima grada, koja naravno više ne funcionira. No i to je nama prilično poznata priča.
Hostel u samom središtu grada za 10 EURa, ali u potkrovlju pa će biti disanje na škrge, rumunjske sarmice s palentom za 4 EURa i nevjerojatno dobre (iako s prizvukom amerike) pite u House on the Rock. Na tom istom mjestu se može dobiti i vodič po gradu u obliku lokalnih srednjoškolaca, i tako dodjem ja u zakazano vrijeme, sam u grupi i dvije vodičkinje u starim kostimima ovog grada, e jeba te, koji je to luksuz, za 5 EURa. Grad se diči i srednjovjekovnim festivalom koji počinje za koji dan. Natkriveno drveno stepenište me vodi do najviše točke u gradu gdje je njemačka gimanzija i stara crkva s grobljem. Kula sa satom dominira pogledom i odista je remekdjelo nekih austrijanaca.
Brojne su opcije za smještaj svih kategorija turista, stoga treba doći ovamo čim prije, jer bude krkljanac kad se zapad prebaci amo. Btw. prvi lik na kojeg sam naletio u gradu kod stanice je mortus pijani šveđanin (bilo je podne), ali dovoljno svjestan da me uputi prema starom gradu.

Brasov, Rumunjska - tour de Balkan

Gradska vreva višemilijunske metropole me brzo uvjeri da sam u pravu što gibam dalje. Nakon doručka u vrlo zanimljivom restoranu s rumunjem, poljakinjom i amerom, usluženi od najneljubaznije i najživčanije konobarice do sada, moj domaćin, Radu, me vozi na željeznički kolodvor, gdje lovim vlak za Brasov. (10 EURa - 3 sata) Upozorenje! Nikad ne mijenjate lovu na kolodovoru u Bukureštu! Nikad!
Potrefio sam se voziti s intercity vlakom koji je nevjerojano udoban, čist, ne i brz zbog brojnih radova na putu, s opakom klimom, puno bolji od prethodnog. Nakon sat vremena vožnje po ravnicim na obzoru se ukazuju prvi obrisi Karpata, vožnja postaje zanimljivija i krajolici se brzo izmjenjuju.
Konačno stižem u Brasov, grad s najljepšim centralnim trgom u Rumunjskoj. Opisivati arhitekturu nema smisla, zamislite 3-4 puta veći Varaždin, i to je to. Ima sve, i crkve i stare zidine i cool korzo sa prepunim kafićima, turisti, restorani....
Smješten u srcu Karpata, vrlo ugodne klime za ove vrućine u prethodnim gradovima, brda u okolici s puno zelenila mu daju dodatno zanimljivi štih. Najpoznatije skijalište u Rumunjskoj je pola sata od grada.
Hostel krcat, krevet 11 EURa, ekipa kao i uvijek s engleskog govornog područja. Večeram s kaučsurferom, profesorom filozofije, slušam gradske priče i guštam u povjetarcu.
Također, tko želi posjetiti dvorac grofa Drakule u Branu, mora proći kroz Brasov. Dvorac ko dvorac, prava turistička atrakcija za amere koji kao opčinjeni kroče Transilvanijom u potrazi za nekom senzacijom. Eto što ti Holivud može napraviti s jednim filmom. Mislim da bi i Slavonci mogli iskoristiti potencijal Čaruge, pa složiti neki opaki movie.

Bukurešt, Rumunjska - tour de Balkan

Još jedno vruće jutro u Tarnovu me tjera da požurim prema Karpatima i Rumunjskoj. Neizdrživo je, vruće i bez vjetra. Prvo vlakom u pogranični grad Ruse, truckanje prašnjavim, sporim i naravno živahnim vlakom u trajanju od 3 sata. Vlak za Bukurešt treba krenuti nakon pola sata, no već kasni iz Grčke preko sat i pol, dakle slijedi upoznavanje okolice željezničkog kolodvora. Taksisti lešinari traže 60 EURa do Bukurešta, 3 nizozemska klinca i ja, dakle 15 po glavi, no klinci se boje istočno evropskih taksista, sreća vaša pa ste u istoj uniji!
U opskurnom bircu provodimo vrijeme do vlaka, koji napokon stiže i krećem dalje. Dok bugarskim ravnicama dominiraju suncokreti, ovdje je slika drugačija, kukuruz je najprisutniji na poljima, nakon što smo prešli vrlo široki Dunav preko mosta. Vrlo je plodno područje s obje strane i vrlo ravno, tako da rumunjska ravnica dosta podsjeća na vojvođansku, recimo nama nešto bližu. Zbog kašnjenja vlaka ne mogu dalje prema Brašovu, gdje sam namjeravao prenoćiti, srećom po mene, jedan kaučsurfer me ugosti iako već ima goste, amera i poljakinju, teške avanturiste s kojima provodim večer u šetnji gradom, klopi, cigarama, vinu, nadmudrivanju.
Bukurešt noću odista izgleda kao prava svjetska metropola, osim što je uži centar raskopan, sređuju ga za neka bolja vremena, hrpa je napuštenih pasa, brzih automobila, kurve i barovi te restorani s terasama. Iako privlačno, nije mi žao što ću rano krenuti dalje, jer ovako veliki gradovi su odista za neki drugi oblik turizma od ovoga kojeg trenutno provodim, više love ode iz džepa, više vremena se potroši na kretanje po gradu od točke x do točke y, tako da nema do provincije, pospane i skulirane.