Cres za početnike

Najveći hrvatski otok po površini ili barem jednako velik kao Krk (s razlikom da se Krk smanjuje a Cres povećava...grubo rečeno) i jedan od slabije naseljenih je vrlo privlačna opcija za sve ljude koji žele turizam u osami, malo divlje, bitno drugačije od Hvara, Krka, Raba ili Brača.
Najjefitniji način dolaska na otok je katamaranom iz Rijeke, svaki dan u 17h, za svega 30 kuna. Prednost ovako niske cijene (bus na istoj relaciji je cca 110 kn) se brzo gubi kada shvatite da vam za kretanje po otoku treba ili auto ili motor ili barka, stoga je preporučljivo pribaviti bilo koji oblik prijevoza jer inače je čovjek prepušten autobusnom prijevozu, koji postoji, ali nije redovan i često ne ostavlja puno prostora za istraživanje, osim naravno ako se ne oboružate vrećama i šatorima.
Taksi je SKUP. Užasno! Relacija Valun-Cres košta najmanje 200 kuna (cca 13 km). Za relaciju Cres-Lubenice smo imali problem jer taksist usred sezone, mrtav ladan izvali da on ne voli voziti tamo i da će nas voziti samo zbog nesporazuma. Kužim ja, uska cesta i to, ali brale, pa kad ćeš zaraditi ako ne u kolovozu. Može mu i bit, da je frka, vozio bi on i na Učku.
U svakom slučaju, oslonite se na obične domaće ljude, kada ste u nevolji. Naprimjer, u Valunu ste, večer je, morate se vratiti u Cres, nema taksija ili je preskup, prošećete rivom, koja je mala i predivna i potražite nekoga domaćeg ko je voljan povesti vas do Cresa za puno manje novaca, ktome dobijete i besplatnu priču o ribarstvu, cestama na otoku, tko nudi svježu ribu u restoranu i slično.
Još bolja opcija je loviti domaće ljude u uvalama da vas prevezu za male novce do slijedeće uvale ili mjesta, milina, svima koristi.
Naravno, ključne stvari na otoku ne treba zaobići, grad Cres, Valun, Lubenice, Osor, Beli...obično svi zaljubljenici u prirodu zaglave u nekome od ovih destinacija. Naravno, ima i turista, najviše Slovenaca i istočnih Europljana, ali se uglavnom motaju oko mjesta s velikim plažama.
Većina domaćih će savjetovati da barka i djir oko otoka mogu predstaviti drugačiju sliku, netaknutih plaža i uvala, grota i stijena, šume i makije, pobrinite se samo da netko u društvu u kojem ljetujete ima barem nekakvu dozvolu za vožnju barke ili jedrilice.
Hrana se razvija u dva smjera. Prvi je mass market, dakle, široka potrošnja i menu koji ćete naći u većini restorana na otoku, pogotovo gradu Cresu, pizze, pašte, riba, ćevapi. Ukoliko ste u objektu koji vodi Cresanka d.d., nema puno pregovora da li može salata umjesto pomfrita u cijeni jela, jer kasa kaže da ne može, i kasa upravlja zadovoljstvom gostiju, a ne konobar. Zanimljiv način razvoja odnosa klijent-prodavač tj. konobar.
Turističke agencije, pogotovo ona glavna, državna su još nefleksibilnije. Prvo imaju brošuru sa skromnom mapom na kojoj su ucrtane pješačke ture po otoku, i onda kad kreneš na neku od njih, doživiš da nema nikakvih oznaka i umjesto na predivnoj plaži Nedomišlje, završiš pješice po najvećem zvizdanu u Valunu, samo 12 km. Dehidracija, žuljevi, opekline nekog stupnja. Onda ih zoveš da ti pomognu, javi se osoba koja vjerojatno dežura i surfa po fejsbuku i nezainteresirano sluša bez ikakve ambicije da ti pomogne jer ti nemaš pojma gdje si...i onda čujem da se stranci lagano izgube jer krenu na takve rute, a pritome nemaju pravu informaciju (iako misle da imaju jer ipak je to turistička zajednica)...
Fora je ljetno kino, vraća u mladost, zvjezdano nebo, hit film od prije pola godine, hladno piće i svega 20-tak kuna za kartu. Preporučam, osim sjedalica, one jeftine iz Peveca, za terase.
Cres možda privlači svojom ljepotom, rijetkim životinjama (koje btw. lako uginu ako ih se uzemirava s previše turista), neobičnom prirodom, drugačijim položajem, nedostupnim plažama, finom janjetinom, ugodnom klimom...no Cresu treba malo više ozbiljnosti da mu turizam počne donositi puno više od ovoga što mu doprinosi danas.

Beograd, Srbija - tour de Balkan

Zbog nekoliko razloga želim stići u Beograd čim prije, a taj pothvat nije uopće lak kad se nalazite u Sibiu. Budim se u 4 i pol, lovim jutarnji bus za Temišvar, vožnja svega 6 sati. U Temišvaru čekam privatnog prijevoznika iz Beograda koji prevozi ljude s njihovog aerodroma do Beograda (na adresu za svega 25 EURa), to mi garantira dolazak u Begeš već oko 15 sati, što je izvrsno. Ali...bus me ostavi na jednoj stanici, srpski vozač me traži na drugoj...pa se telefoniramo, pa smsamo, kraj mene pijaca, kupujem nekoliko trash cda rumunjske populare muzike, oblizujem se na lubenice, gužva, buka, podne je....nakon sat i pol me vozač ipak pronadje, ali se poslije toga gubi u gradu...a nema GPS...hm...kakva je to kompanija, ali dobro, sjedim u vozilu koje će me odbaciti direktno do srpske prijestolnice. Put od Temišvara do Beograda je raaaaaaaaaaavan. Ajme, kako je ravan. I onda se pojavi Vršac, lijepi gradić u južnom Banatu iznad kojeg se nalazi i jedino, recimo to tako, brdo u Banatu...i onda jopet.......raaaaaaaaavno. Ono što odmah primjetim kad izlazim iz EU u Srbiju je povećani broj švercera koji čekaju da se otvori djutić pa da obave posao. Ali ono što je još jača razlika je...u Srbiji je čisto, pokošena trava, okućnice uređene...pitam se samo što je to u narodu da mu je stalo do svoga, i kako to da u Bugarskoj i Rumunjskoj često vidiš obrnuto. Odkunjam malo u kombiju i odjednom vidim da sam već na Slaviji. Ne zna on ni ulicu ubosti, no nema veze. Tu se već snalazim.
Beograd ko Beograd. Il ga voliš il ne voliš. Meni je (unatoč najgoroj vrućini od početka putovanja) drag i poseban. Ostajem noćiti kod prijatelja, preko dana samo do uličnih prodavača da vidim što je novo u diskografskoj ponudi, navečer K ruskom caru na najbolje (i najskuplje) kolače na Balkanu, uslužnost na najvišoj mogućoj razini. Naravno, nisu me poslije zaobišle niti leskovački niti vozovi niti palačinke niti sve ono što je ovdje gušt.
Povjetarac se teg pojavljuje oko 23h, sjedim na Kalemegdanu, gledam Novi Beograd i opet se divim noćnoj slici ove metropole. E kad se oni odsankcioniraju, Zagreb će nažalost postati palanka u odnosu na ovo ovdje. Grad je pun maldih ljudi, knez Mihajlova krcata muvingom, opcije za izlazak nebrojene....ali red je krenuti kući, pa jutarnjim busom za Rijeku, za ni manje ni više nego 40 EURa u jednom smjeru (CRO prijevoznik naravno)...

Sibiu, Rumunjska - tour de Balkan

Na Balkanu trebu uvijek dva puta provjeriti informacije. Hostel kaže da nema direktnog vlaka za Sibiu, a opet, ima ga, privatna kompanija jedina vozi direktno na relaciji Sighisoara-Sibiu, za 2 i pol sata i otrpilike toliko EURa, stari francuski dizelaš i naravno svaka bandera prima nove putnike. Vrlo je živo u bojama i dalje, starice se šepure u svim duginim bojama, krovovi kuća po selima također.
Sibiu je bio evropski grad kulture 2007. i ne čudi da ga smatraju najljepšim gradom u zemlji. Osim što su ga dodatno sredili za tu titulu, bitno je i nasljeđe od preko 800 godina tradicije snažnog njemačkog utjecaja u gradu i okolici. Besplatnu kartu grada kupim već na kolodovoru i nakon 10 minuta šetnje već sam u središtu grada, gdje je i hostel u kojem se noćas spava za 10 EURa. Ekipa u hostelu standardna, anglosaksonska, recepcioner kao da je izašao iz filma Pirati s Kariba.
U blizini grada je i etno selo, sa realnim prikazima kuća, tradicija, objekata iz rumunjske prošlosti, ali i sadašnjosti, jer neki krajevi se odupiru navali modernog doba i ostaju vjerni tradiciji. Odmah do tog sela je i ZOO s velikim jezerom, dobro za osježenje ukoliko je vruće, a prilično je.
Grad ima sve što treba za život i vrlo je ugodan za boravak. U restoranu na glavnom trgu se davim u gulašu i žgancima, koji su očito nacionalni prilog broj 1. Pokušavam fotkati, ali slabo mi ide, valjda je umor ušao i u oči. Kosti već osjećaju da sam promijenio previše kreveta na ovom putu i mislim da je red krenuti u smjeru domovine, no prvo treba stići do Beograda, što odavde u jednom danu neće biti lako.

Sighisoara, Rumunjska - tour de Balkan

Tri sata vožnje u regionalnom vlaku (4 EURa) i eto me u Sighisoari. Krajolici nevjerojatni, putnici još luđi. Vlak staje u svakom polju i otkačena ekipa ulazi i izlazi. Svi kolodvori su zarasli u korov, za koji nitko ne brine. Otpravnice najčešće žene. Često ovdje niti nema prevelike razlike između muških i ženskih poslova.
Ovo je rodni grad grofa Drakule, Vlada Tepeša i ako mene pitate, zaobiđite Bran i posjetite ovaj gradić. Sighisoara je smještena u predivnom dijelu Transilvanije, odiše svojom starom germansko-saksonskom tradicijom, čiji je utjecaj prisutan u cijelom starom gradu. Raznobojne zgrade, luteranska crkva, katolička i pravoslavna, 9 preostalih kula od 13 ukupno na starome gradu, zidine u vrlo dobrom stanju i stvaran život unutar zidina (bez zaključavanja gradskih vrata). Iako je romantičan, grad je kao i većina Rumunjske pun kontrasta, od konja na cesti do teške industrije na rubovima grada, koja naravno više ne funcionira. No i to je nama prilično poznata priča.
Hostel u samom središtu grada za 10 EURa, ali u potkrovlju pa će biti disanje na škrge, rumunjske sarmice s palentom za 4 EURa i nevjerojatno dobre (iako s prizvukom amerike) pite u House on the Rock. Na tom istom mjestu se može dobiti i vodič po gradu u obliku lokalnih srednjoškolaca, i tako dodjem ja u zakazano vrijeme, sam u grupi i dvije vodičkinje u starim kostimima ovog grada, e jeba te, koji je to luksuz, za 5 EURa. Grad se diči i srednjovjekovnim festivalom koji počinje za koji dan. Natkriveno drveno stepenište me vodi do najviše točke u gradu gdje je njemačka gimanzija i stara crkva s grobljem. Kula sa satom dominira pogledom i odista je remekdjelo nekih austrijanaca.
Brojne su opcije za smještaj svih kategorija turista, stoga treba doći ovamo čim prije, jer bude krkljanac kad se zapad prebaci amo. Btw. prvi lik na kojeg sam naletio u gradu kod stanice je mortus pijani šveđanin (bilo je podne), ali dovoljno svjestan da me uputi prema starom gradu.

Brasov, Rumunjska - tour de Balkan

Gradska vreva višemilijunske metropole me brzo uvjeri da sam u pravu što gibam dalje. Nakon doručka u vrlo zanimljivom restoranu s rumunjem, poljakinjom i amerom, usluženi od najneljubaznije i najživčanije konobarice do sada, moj domaćin, Radu, me vozi na željeznički kolodvor, gdje lovim vlak za Brasov. (10 EURa - 3 sata) Upozorenje! Nikad ne mijenjate lovu na kolodovoru u Bukureštu! Nikad!
Potrefio sam se voziti s intercity vlakom koji je nevjerojano udoban, čist, ne i brz zbog brojnih radova na putu, s opakom klimom, puno bolji od prethodnog. Nakon sat vremena vožnje po ravnicim na obzoru se ukazuju prvi obrisi Karpata, vožnja postaje zanimljivija i krajolici se brzo izmjenjuju.
Konačno stižem u Brasov, grad s najljepšim centralnim trgom u Rumunjskoj. Opisivati arhitekturu nema smisla, zamislite 3-4 puta veći Varaždin, i to je to. Ima sve, i crkve i stare zidine i cool korzo sa prepunim kafićima, turisti, restorani....
Smješten u srcu Karpata, vrlo ugodne klime za ove vrućine u prethodnim gradovima, brda u okolici s puno zelenila mu daju dodatno zanimljivi štih. Najpoznatije skijalište u Rumunjskoj je pola sata od grada.
Hostel krcat, krevet 11 EURa, ekipa kao i uvijek s engleskog govornog područja. Večeram s kaučsurferom, profesorom filozofije, slušam gradske priče i guštam u povjetarcu.
Također, tko želi posjetiti dvorac grofa Drakule u Branu, mora proći kroz Brasov. Dvorac ko dvorac, prava turistička atrakcija za amere koji kao opčinjeni kroče Transilvanijom u potrazi za nekom senzacijom. Eto što ti Holivud može napraviti s jednim filmom. Mislim da bi i Slavonci mogli iskoristiti potencijal Čaruge, pa složiti neki opaki movie.