TOP 10 neobičnih putovanja / aktivnosti

Svako od nas ima svoje razloge kuda i kako putuje. Isto tako, sklonosti i budget nas usmjeravaju prema aktivnostima koje mogu biti vrlo uobičajene (poput posjeta muzeju Prado, slikanje kraj ostataka Berlinskog zida ili pak šetnja po Plitivčkim jezerima), ali mogu biti i vrlo neuobičajene i neobične, želeći kroz njih doživjeti i proživjeti neko novo iskustvo koje nam nije blisko u okruženju u kojem živimo.

U nastavku je lista TOP 10 neobičnih stvari koje možete napraviti na svojim putovanjima, naravno ako ste negdje usput tih lokacija i imate volje, vremena i novaca za realizaciju istih. Lista je napravljena od najskuplje do najjeftinije.

1. LET MIG-om 29 IZNAD MOSKVE

Rusi su poznati po svojim ekstremnim željama (barem kad imaju love), tako da ova ponuda uopće ne čudi. Načini kako zaraditi su upravo nevjerojatni. Ako ste fanatik brzina, letova, ekstremizma, ovaj kratka polusatna vožnja će vas koštati cca 72.000 kuna, ali znajte da ste jedan od rijetkih smrtnika koji je to iskušao (ukoliko sami niste pilot vojnih aviona). Naravno, ekskluziva je zajamčena jer malo gdje (ili pak nigdje) na svijetu ovo ne možete doživjeti nego upravo tamo negdje iznad Moskve.

2. KRSTARENJE PO ANTARKTICI
Nema tog kraja svijeta gdje vas današnji kruzeri neće odvesti, pa tako ni Antarktika nije izuzetak. No ono što razlikuje putovanje na krajni jug svijeta je upravo različitost od svega što možete iskusiti. Vožnja posebno dizajniranim brodovima, ledolomcima, cijena koja je više nego paprena u odnosu na druge destinacije, hladnoća koja vas čeka dolje i prizori koje ste do sada gledali samo na televiziji ili internetu. Različiti programi su u ponudi, no očekujte cijenu oko 33.000 kuna, za 10-tak dana plovidbe oko ledene kape, naravno računajte da je polazak s krajnjeg juga Južne Amerike, pa i do tamo treba doći.

3. NULTA GRAVITACIJA
Nemate love ići u svemir a želite barem djelomično iskusiti kako bi to izgledalo lebditi zrakom, bez ikakve gravitacije da vas drži za zemlju? Nije problem. Ovo iskustvo ćete platiti oko 14.000 kuna, u pravilu u USA, Rusiji, te eventualno nekom naprednom zabavnom parku. Kako to izgleda, provjerite na youtubeu ili klikom na link u naslovu.

4. POSJET KOZMODROMU
Opet nešto s letenjem! Hm, očito i mene to privlači, valjda zato što nije tako lako dostupno. Zaroniti u dubine mora možete vrlo lako i svugdje, no posjetiti lansirnu stanicu u nekome od svega par kozmodroma na svijetu. Jedan od njih je Bajkonur u Kazahstanu, koji nudi kompletne ture prilikom lasniranja ili pak samo jednodnevni posjet objektima koji služe u tu svrhu, a i treba još doći do tamo.
Okvirna cijena za jednodnevni posjet neće biti ispod 4.000 kuna.

5. JEDAN DAN U ČERNOBILU
Prvo je bio nuklearni incident, a danas, 20-tak i više godina poslije, razvija se turizam u opustošenom ukrajinskom gradiću Pripyat, gdje možete posjetiti i vidjeti kako izgleda mrtvi grad, najbliži toj strašnoj nuklearki Černobil, otprilike 3km udaljenosti. Postoji nekoliko agencija koje će vas odvesti na jednodnevno putovanje po toj pustoši gdje je vrijeme stalo 26.4.1986., a to ćete platiti oko 1.400 kuna. Naravno, agencije se brinu za vašu sigurnost tokom izleta.

6. JEDAN DAN U GAZI
Ako je Černobil prošlost, Gaza je strašna sadašnjost. Idealna prilika za malo bliskoistočnog avanturizma, razumijevanje situacije koje je sve samo ne dobra, možda završite i u novinama ako baš taj netko odluči učiniti nešto vrlo uobičajeno, zapucati ili baciti koju bombu na to područje. No, u sigurnosti svog vozila i vodiča, proživjet ćete iskustvo životarenja na tako malom području s toliko puno ljudi. Cijene od 185 kuna za izlet po osobi.

7. FAVELE RIO DE JANEIRA
Naravno, ako ste u Brazilu, možda ćete poželjeti vidjeti te čuvane favele u kojima živi najveća sirotinja, ali i najveći broj kriminala potječe upravo od tamo. Sami možete napraviti šetnju, no tada vam nitko ne garantira sigurnost i da ćete se vratiti u jednom komadu i sa punim novčanikom. No zato postoje vodiči koji su od toga napravili dobar biznis i spremni su vas provesti kroz kvartove, bez fotoaparata i bez klasičnog razgledavanja (s vaše lijeve strane...s vaše desne strane...). Novčanik ostavite u hotelu, ali ponesite protuvrijednost od oko 180 kuna koliko prosječno uzimaju za izlet.

8. ILEGALNI PRELAZAK GRANICE
Evo ideje za Jorasa i kako napraviti biznis od tako 'obične' stvari. U Meksiku možete otići na noćni izlet u kojem će vam simulirati ilegalni prelazak Meksičko-USA granice, jedne od najčuvanijih granica na svijetu, ali i one koja je naprometnija ilegalcima. Simuliraju sve, pa tako i utjerivanje straha u kosti. Za ovo noćno podizanje adrenalina plaćate oko 115 kuna.

9. POSJETA TVORNICI KOKAINA
Kad ste već  Kolumbiji, zašto ne posjetiti neku od ilegalnih tvornica kokaina i vidjeti kako se prerađuje proizvod koji voli toliko ljudi na svijetu i koji Kolumbiji daje status opasne i nesigurne zemlje. Naravno, ovi izleti se nigdje ne reklamiraju, no kad ste tamo, već ćete lako stupiti u kontakt s nekim tko vas može provesti i osigurati posjet. Navodno cijene izleta i nisu prevelike, već od 45 kuna, bez obaveze za kupnju.

10. KATAKOMBE PARIZA
Podzemlje grada svjetlosti je vrlo zanimljivo, znajući da ima svoju bogatu i dugu prošlost. Posjet muzeju podzemlja i kanalizacije uključuje i spuštanje ispod razine zemlje da bi se vidjelo kako je to nekad izgledalo vaš košta svega 33 kune.

I za kraj nešto besplatno. Ajmo reć besplatno.
BONUS: POSJET ZATVORENIKU
Svi mi gledamo filmove i serije sa zatvorima i kriminalcima, a kako u svom okruženju nemamo nikog tko je završio u ćuzi, pitamo se kako bi to izgledalo. E pa i tu je turizam došao na svoje. Postoje zatvori koji omogućavaju posjete zatvorenicima od strane nepoznatih posjetitelja, obično se najavite i dobijete kontakt tako da znate koga posjećujete. Iako vas ovo formalno ništa ne košta, red je donijeti neki poklon zatvoreniku, ipak i on mora imati svoj interes u svemu ovome. Šteka cigareta uvijek pali. Takozvani crni turizam već uzima maha u Boliviji i na Tajlandu, pa sretno vam bilo.

Ako imate ideju o nekim još neobičnijim idejama za putovanje ili aktivnosti koje možete raditi negdje...javite pa da proširimo listu.

Palestina

Sjedim u arapskom domu u istocnom Jeruzalemu nakon drugog dana provedenog u Palestini. Reklo bi se da slazem dojmove, no cini se da nije tako. Dojmovi su puno drugaciji od boravka u Izraelu. Ovdje je sve u skladu i duhu tradicije podrucja na kojem se nalazim. Odjeca, hrana, kuce, natpisi, ljudi, lica, pokreti, kao da traze potpuni sklad u kojem bi se utopili u ovom toplom ramazanskom danu. Ne kazem da je Izrael izvjestacen, ali postoji jedan neobican osjecaj da ta drzava ne raste prirodnim putem, uz duzno postovnje za sve nedace koje su imali u proslosti.

No ovo je prica iza zida. Zapadna obala ili Palestina ili Teritorij je podrucje koje ima vrlo turbulentnu povjest. Toliko promjenjivu i ranjivu da smo svi mi kad tad culi vijest na radiju ili televiziji o problemima u Gazi ili bombi u Ramali ili eksploziji u Betlehemu. Danas je sve tako mirno i zeljno zivota. Ili suzivota. Ova zemlja je toliko propala da ju jedino moze spasiti cinjenica da veci dio nje zovu Svetom zemljom, koju obilazimo mi krscani u velikom broju. Infrastruktura je u losem stanju. Zid koji je izgradjen ogranicava slobodu kretanja brojnim Palestincima, od toga da ima onih koji uopce ne mogu u Izrael, do onih koji prolaze kroz sigurnosne tocke i ovise o dobroj volji golobradog vojnika s puskom u ruci. Oni ih uopce ne moraju pustiti cak i kad imaju sve dozvole. Zivot im ponekad odista ovisi o samovolji pojedinca s puskom u ruci koji umjesto da je na faksu ili s prijateljima na plazi, mora cuvati svoju zemlju od nevidiljivog neprijatelja. Palestinci su prilicno ravnodusni, dosta im je svega. Ramazan je pa dok hodamo, pazim da ne pijem vodu pred njima, jest cemo tek kad se vratimo u kucu. Bazari su ovdje carobni, bas kao i svugdje u arapskom svijetu. No i oni su prazni od kupaca jer turista jednostavno nema u onom broju u kojem su dolazili ranije. Puno ih je zatvoreno, tako da kad ugledaju stranca, svi se nadaju da ce prodati koji kriz, krunicu, ikonu ili neki drugi religiozni suvenir. Betlehem je mjesto rodjenja Isusa Krista, potpuno podjeljeno zidom, cak i na nekim mjestima zid ne razdvaja nista posebno nego dva palestinska dvorista. Svi grafiti govore u jednom smjeru, zidovi ne opstaju i ovo je zlocin. Ljudi su nesretni s zidom i to se vidi, mada razmjena i poslovanje izmedju Izraela i Palestine je tako ocita, jer se velika vecina svih suvenira koji se prodaju u obje zemlje proizvodi upravo u Palestini, cak i zidovske memorabilije. Ulice su bucne, pune nekih cudnih dugackih mercedesa u koje stane 7 putnika, pa su svi pretvoreni u taksi vozila koji su ovdje najcese prijevozno sredstvo, jer javni prijevoz jednostavno ne funkcionira. Puno je povijesnih stvari koje se ne odrzavaju, tako da ce zub vremena kad tad omoguciti potpuni zaborav nekim lokalitetima. Najsokantniji prizor sam vidio u Hebronu, hodamo ulicom kroz arapski dio, iznad nas zica koja zadrzava smece koje bacaju zidovski stanovnici grada koji zive na gornjim katovima zgrada. Logika mi kaze, pa to nije zdravo ni za ove gore, ako nista drugo, medjutim, ovdje cesto nema nikakve logike ili objasnjenja, pa je bolje niti ne pitati ZASTO?!?

Usli smo u zidovski dio Hebrona, kao da smo dosli u pustinju, prolazimo ulicom koja je nekad bila arapska s puno ducana, onda se doselio jedan hrabri zidov, pa su postavili osiguranje na pocetak i kraj ulice kako bi on bio siguran. Meni to izgleda kao zatvor, prilicno nesusjedsko ponasanje. I nakon sto smo pregledani na ulazu, hodamo i cujemo zvuke iz arapskog dijela grada, a ovdje nikoga, i tako hodamo i moj se arapski pratilac odjednom uplasi jer je shvatio da nikad ovdje nije bio i da se ne osjeca ugodno, pa se i meni taj osjecaj stvorio i prolaze vojnici s puskama, uopce ne kuzim koga od cega cuvaju, i nakon nekog vremena pitam jednog vojnika koji je sam prolazio gdje je izlaz, on me ne ferma, nego me prezirno pogleda i pita me odakle sam, ja odgovoram, a on meni kaze vrati se tamo odakle si dosao ! I ne preostaje mi nista drugo nego hitam prema sigurnosnoj tocki koja ce me opet dovesti u Palestinu i tu napokon udahnem zrak i osjetim punu slobodu i opustenost. Srecemo se s palestinskim mirovnim aktivistima i slusamo njihove nevjerojatne price o zivotu prije i sada, o zidu, o neimanju izbora, o nepostivanju ljudskih prava, o samovolji Izraelaca, o ovome i onome i mislim si ja, pa toliko toga svi znaju i nitko vam ne pomaze i stvarno ne kuzim kako dalje i kako vam pomoci. Oni meni odgovaraju, pricajte o nama ljudima kod kuce, recite da dodju ovo vidjeti i pricati drugima. I pricam. Jednom je jedan od njih putovao od NY do Betlehema 5 dana jer ga nisu pustili u zemlju na BenGurion aerodromu u Tel Avivu, pa je morao nazad u Europu pa u Jordan, pa u Betlehem. Vrijeme je ovdje prerelativna stvar, krenes nekamo s autom i nikad ne znas gdje ces zaglaviti, na kojoj tocki ce netko reci ne moze dalje, ili ces cekati da se napuni taksi sa 7 ljudi za tvoju destinaciju kako bi mogli dalje. Cekali mi sat vremena da se napuni jednom. Vodic prica o nogometu, zna i za Hajduk i Dinamo, prati sve evropske lige i bas bi volio otici jednom na veliku tekmu, navija za Real Madrid. Klinci zaigrani po ulici kao i svugdje na svijetu. Zene obavljaju kupovinu prije nego krenu kuci kako bi napravile obrok kojim ce prekinuti danasnji post. Cujemo neku pucnjavu u daljniji i zukove hitne, nitko se ne obazire oko nas, pa smo i mi mirni, kad si u Palestini, budi Palestinac. Poslije cujemo da su bili neki protesti za vodu, pa je Izraelska policija malo intervenirala. Izrael u potpunosti kontrolira vodu za Palestinu, zamislite da nama to rade npr. Slovenci ? Mi bi se zivi pojeli i mislim da bi krenuli u rat protiv NATOa. Probali slatkise i kolace koji se rade samo u vrijeme Ramazana. Ajme, ajme predobro, prekaloricno. Vracamo se nazad drugim putem, moramo proci kroz zid. Gledam iz auta lica vojnika i vojnikusa koji nas pustaju nakon sto vozac objasni da su unutra Nijemci, ocito je to sifra za pusti i ne gnjavi, jer cim smo neka egzoticna nacija, odma gledaju putovnice, a znamo sto se krije u mojoj.

Vracam se u istocni Jeruzalem, i srce mi place zbog zida i mislim si mozda je ovo pravi Zid placa, kamo treba doci, klanjati se i moliti da se stvari posloze i dodju u ravnotezu i harmoniju.

Centar svijeta

Kazu da je Jeruzalem centar svijeta u nekoliko pogleda. Mocna je ta koncentracija svetosti na jednom mjestu, tako skucenom unutar zidova starog grada Davidova. I svi ga svojataju, i Zidovi i muslimani i krscani. Grad je to koji opija svim culima, usi, oci, nos, okus, duh...kao da odjednom cijeli organizam odluci sudjelovati u dozivljaju grada pa se angazira snazno i mocno. I dok hodas starim gradom, sreces razne ljude koji su tu odlucili zivjeti ili su im se preci rodili tu, ili su odlucili doci na hodocasce ili pak su samo vojnici koji moraju cuvati neki dio grada.
U arapskom dijelu grada dominira bazar sa svim svojim snaznim obiljezjima. Buka od prodavaca koji zele prodati sto vise, mirisi mirodija ovog kraja, odjeca koja uglavnom pokriva sve dijelove tijela, ali zivopisna i sarena do boli, djeca koja idu u skolu ili se vracaju iz nje, svaki u svojoj uniformi kako bi se znalo koju pohadja, uzurbani koraci ljudi koji zure na molitvu u dzamiju jer je Ramazan, mjesec posta, toliko bitan za njihovu religiju i toliko poseban u odricanju i posvecenosti. Sa svih strana istocnog Jeruzalema, nekoliko puta dnevno se oglasavaju pozivi na molitvu s brojnih minareta. Naviknut na zvucnike i cd, iznenadjen sam da ovdje to rade uzivo bez matrice, cak i dok me bude u 5 sati ujutro, jer nema boljeg nego spavati u hostelu u starom gradu, samo tada covjek prihvaca sva pravila igre.
Ljubazna djevojka na recepiji mi pojasnjava kako ne sluze dorucak u ovom periodu, ali mi rado pomaze pri odabiru restorana gdje cu se namiriti. Usput mi pojasnjava kako je Alah velik i da je radosna sto posti.
Od krscanskog dijela grada su uglavnom ostala imena ulica, crkve, i pokoji svecenik, te najveci broj turista hodocasnika koji zele proci rutom kojom je Isus prosao prije nesto manje od dva tisucljeca. Guraju se Grci, Rusi, Talijani, Poljaci i Spanjolci...barem mi se cini da dominiraju njihove grupe gradom po jezicima koje cujem. Ovdje smo svi pod istom kapom i pravoslavni i katolici i iskreno, jedino mi se to i cini pravo, vjera nam je identicna, jedino su svjetovni likovi malo mijenjali pravila pa su nas razdvojili i omogucili nam godine ratovanja i neterpeljivosti.
Kupuju se krunice, guzvaju se ljudi u redu za poklon Isusovom grobu, jedni mole, drugi galame, treci ih ususkavaju i tako taj ritual ide iz dana u dan.

Pokusavam doci do tog Zida placa da mozda i ja zaplacem jer osim sto sam i dalje bolestan, cim stavim naocale, cmizdrim jer mi je oko preosjetljivo. Do njega naravno moras proci sigurnosnu kontrolu, jer ne moze bilo tko i bilo kako do Zida. Atmosfera je posebna i sveta, ali se osjeti ta bol i taj nemir dok ljudi mole. Vojnici koji su dosli dotaknuti zid prije odlaska na neko bojiste, turisti koji guraju komadice papira sa svojim zeljama i ortodoksni vjernici koji se tresu dok se mole i nesto mrmljaju i kao da prolaze neku katarzu. Naravno, ovaj pogled laika i osobe koja se prvi puta srece s tim je presubjektivan, vjerujem da cu do kraja puta shvatiti barem osnove onoga sto vidim oko sebe. Grad je sav od kamena, dominira zuto bijela boja palestinskog kamenjara, pokoje drvo masline i puno ljudi koji zive u ovom neobicnom, podjeljenom gradu. Novi ZID je jedna sasvim druga prica.