Beograd, Srbija - tour de Balkan

Zbog nekoliko razloga želim stići u Beograd čim prije, a taj pothvat nije uopće lak kad se nalazite u Sibiu. Budim se u 4 i pol, lovim jutarnji bus za Temišvar, vožnja svega 6 sati. U Temišvaru čekam privatnog prijevoznika iz Beograda koji prevozi ljude s njihovog aerodroma do Beograda (na adresu za svega 25 EURa), to mi garantira dolazak u Begeš već oko 15 sati, što je izvrsno. Ali...bus me ostavi na jednoj stanici, srpski vozač me traži na drugoj...pa se telefoniramo, pa smsamo, kraj mene pijaca, kupujem nekoliko trash cda rumunjske populare muzike, oblizujem se na lubenice, gužva, buka, podne je....nakon sat i pol me vozač ipak pronadje, ali se poslije toga gubi u gradu...a nema GPS...hm...kakva je to kompanija, ali dobro, sjedim u vozilu koje će me odbaciti direktno do srpske prijestolnice. Put od Temišvara do Beograda je raaaaaaaaaaavan. Ajme, kako je ravan. I onda se pojavi Vršac, lijepi gradić u južnom Banatu iznad kojeg se nalazi i jedino, recimo to tako, brdo u Banatu...i onda jopet.......raaaaaaaaavno. Ono što odmah primjetim kad izlazim iz EU u Srbiju je povećani broj švercera koji čekaju da se otvori djutić pa da obave posao. Ali ono što je još jača razlika je...u Srbiji je čisto, pokošena trava, okućnice uređene...pitam se samo što je to u narodu da mu je stalo do svoga, i kako to da u Bugarskoj i Rumunjskoj često vidiš obrnuto. Odkunjam malo u kombiju i odjednom vidim da sam već na Slaviji. Ne zna on ni ulicu ubosti, no nema veze. Tu se već snalazim.
Beograd ko Beograd. Il ga voliš il ne voliš. Meni je (unatoč najgoroj vrućini od početka putovanja) drag i poseban. Ostajem noćiti kod prijatelja, preko dana samo do uličnih prodavača da vidim što je novo u diskografskoj ponudi, navečer K ruskom caru na najbolje (i najskuplje) kolače na Balkanu, uslužnost na najvišoj mogućoj razini. Naravno, nisu me poslije zaobišle niti leskovački niti vozovi niti palačinke niti sve ono što je ovdje gušt.
Povjetarac se teg pojavljuje oko 23h, sjedim na Kalemegdanu, gledam Novi Beograd i opet se divim noćnoj slici ove metropole. E kad se oni odsankcioniraju, Zagreb će nažalost postati palanka u odnosu na ovo ovdje. Grad je pun maldih ljudi, knez Mihajlova krcata muvingom, opcije za izlazak nebrojene....ali red je krenuti kući, pa jutarnjim busom za Rijeku, za ni manje ni više nego 40 EURa u jednom smjeru (CRO prijevoznik naravno)...

Sibiu, Rumunjska - tour de Balkan

Na Balkanu trebu uvijek dva puta provjeriti informacije. Hostel kaže da nema direktnog vlaka za Sibiu, a opet, ima ga, privatna kompanija jedina vozi direktno na relaciji Sighisoara-Sibiu, za 2 i pol sata i otrpilike toliko EURa, stari francuski dizelaš i naravno svaka bandera prima nove putnike. Vrlo je živo u bojama i dalje, starice se šepure u svim duginim bojama, krovovi kuća po selima također.
Sibiu je bio evropski grad kulture 2007. i ne čudi da ga smatraju najljepšim gradom u zemlji. Osim što su ga dodatno sredili za tu titulu, bitno je i nasljeđe od preko 800 godina tradicije snažnog njemačkog utjecaja u gradu i okolici. Besplatnu kartu grada kupim već na kolodovoru i nakon 10 minuta šetnje već sam u središtu grada, gdje je i hostel u kojem se noćas spava za 10 EURa. Ekipa u hostelu standardna, anglosaksonska, recepcioner kao da je izašao iz filma Pirati s Kariba.
U blizini grada je i etno selo, sa realnim prikazima kuća, tradicija, objekata iz rumunjske prošlosti, ali i sadašnjosti, jer neki krajevi se odupiru navali modernog doba i ostaju vjerni tradiciji. Odmah do tog sela je i ZOO s velikim jezerom, dobro za osježenje ukoliko je vruće, a prilično je.
Grad ima sve što treba za život i vrlo je ugodan za boravak. U restoranu na glavnom trgu se davim u gulašu i žgancima, koji su očito nacionalni prilog broj 1. Pokušavam fotkati, ali slabo mi ide, valjda je umor ušao i u oči. Kosti već osjećaju da sam promijenio previše kreveta na ovom putu i mislim da je red krenuti u smjeru domovine, no prvo treba stići do Beograda, što odavde u jednom danu neće biti lako.

Sighisoara, Rumunjska - tour de Balkan

Tri sata vožnje u regionalnom vlaku (4 EURa) i eto me u Sighisoari. Krajolici nevjerojatni, putnici još luđi. Vlak staje u svakom polju i otkačena ekipa ulazi i izlazi. Svi kolodvori su zarasli u korov, za koji nitko ne brine. Otpravnice najčešće žene. Često ovdje niti nema prevelike razlike između muških i ženskih poslova.
Ovo je rodni grad grofa Drakule, Vlada Tepeša i ako mene pitate, zaobiđite Bran i posjetite ovaj gradić. Sighisoara je smještena u predivnom dijelu Transilvanije, odiše svojom starom germansko-saksonskom tradicijom, čiji je utjecaj prisutan u cijelom starom gradu. Raznobojne zgrade, luteranska crkva, katolička i pravoslavna, 9 preostalih kula od 13 ukupno na starome gradu, zidine u vrlo dobrom stanju i stvaran život unutar zidina (bez zaključavanja gradskih vrata). Iako je romantičan, grad je kao i većina Rumunjske pun kontrasta, od konja na cesti do teške industrije na rubovima grada, koja naravno više ne funcionira. No i to je nama prilično poznata priča.
Hostel u samom središtu grada za 10 EURa, ali u potkrovlju pa će biti disanje na škrge, rumunjske sarmice s palentom za 4 EURa i nevjerojatno dobre (iako s prizvukom amerike) pite u House on the Rock. Na tom istom mjestu se može dobiti i vodič po gradu u obliku lokalnih srednjoškolaca, i tako dodjem ja u zakazano vrijeme, sam u grupi i dvije vodičkinje u starim kostimima ovog grada, e jeba te, koji je to luksuz, za 5 EURa. Grad se diči i srednjovjekovnim festivalom koji počinje za koji dan. Natkriveno drveno stepenište me vodi do najviše točke u gradu gdje je njemačka gimanzija i stara crkva s grobljem. Kula sa satom dominira pogledom i odista je remekdjelo nekih austrijanaca.
Brojne su opcije za smještaj svih kategorija turista, stoga treba doći ovamo čim prije, jer bude krkljanac kad se zapad prebaci amo. Btw. prvi lik na kojeg sam naletio u gradu kod stanice je mortus pijani šveđanin (bilo je podne), ali dovoljno svjestan da me uputi prema starom gradu.

Brasov, Rumunjska - tour de Balkan

Gradska vreva višemilijunske metropole me brzo uvjeri da sam u pravu što gibam dalje. Nakon doručka u vrlo zanimljivom restoranu s rumunjem, poljakinjom i amerom, usluženi od najneljubaznije i najživčanije konobarice do sada, moj domaćin, Radu, me vozi na željeznički kolodvor, gdje lovim vlak za Brasov. (10 EURa - 3 sata) Upozorenje! Nikad ne mijenjate lovu na kolodovoru u Bukureštu! Nikad!
Potrefio sam se voziti s intercity vlakom koji je nevjerojano udoban, čist, ne i brz zbog brojnih radova na putu, s opakom klimom, puno bolji od prethodnog. Nakon sat vremena vožnje po ravnicim na obzoru se ukazuju prvi obrisi Karpata, vožnja postaje zanimljivija i krajolici se brzo izmjenjuju.
Konačno stižem u Brasov, grad s najljepšim centralnim trgom u Rumunjskoj. Opisivati arhitekturu nema smisla, zamislite 3-4 puta veći Varaždin, i to je to. Ima sve, i crkve i stare zidine i cool korzo sa prepunim kafićima, turisti, restorani....
Smješten u srcu Karpata, vrlo ugodne klime za ove vrućine u prethodnim gradovima, brda u okolici s puno zelenila mu daju dodatno zanimljivi štih. Najpoznatije skijalište u Rumunjskoj je pola sata od grada.
Hostel krcat, krevet 11 EURa, ekipa kao i uvijek s engleskog govornog područja. Večeram s kaučsurferom, profesorom filozofije, slušam gradske priče i guštam u povjetarcu.
Također, tko želi posjetiti dvorac grofa Drakule u Branu, mora proći kroz Brasov. Dvorac ko dvorac, prava turistička atrakcija za amere koji kao opčinjeni kroče Transilvanijom u potrazi za nekom senzacijom. Eto što ti Holivud može napraviti s jednim filmom. Mislim da bi i Slavonci mogli iskoristiti potencijal Čaruge, pa složiti neki opaki movie.

Bukurešt, Rumunjska - tour de Balkan

Još jedno vruće jutro u Tarnovu me tjera da požurim prema Karpatima i Rumunjskoj. Neizdrživo je, vruće i bez vjetra. Prvo vlakom u pogranični grad Ruse, truckanje prašnjavim, sporim i naravno živahnim vlakom u trajanju od 3 sata. Vlak za Bukurešt treba krenuti nakon pola sata, no već kasni iz Grčke preko sat i pol, dakle slijedi upoznavanje okolice željezničkog kolodvora. Taksisti lešinari traže 60 EURa do Bukurešta, 3 nizozemska klinca i ja, dakle 15 po glavi, no klinci se boje istočno evropskih taksista, sreća vaša pa ste u istoj uniji!
U opskurnom bircu provodimo vrijeme do vlaka, koji napokon stiže i krećem dalje. Dok bugarskim ravnicama dominiraju suncokreti, ovdje je slika drugačija, kukuruz je najprisutniji na poljima, nakon što smo prešli vrlo široki Dunav preko mosta. Vrlo je plodno područje s obje strane i vrlo ravno, tako da rumunjska ravnica dosta podsjeća na vojvođansku, recimo nama nešto bližu. Zbog kašnjenja vlaka ne mogu dalje prema Brašovu, gdje sam namjeravao prenoćiti, srećom po mene, jedan kaučsurfer me ugosti iako već ima goste, amera i poljakinju, teške avanturiste s kojima provodim večer u šetnji gradom, klopi, cigarama, vinu, nadmudrivanju.
Bukurešt noću odista izgleda kao prava svjetska metropola, osim što je uži centar raskopan, sređuju ga za neka bolja vremena, hrpa je napuštenih pasa, brzih automobila, kurve i barovi te restorani s terasama. Iako privlačno, nije mi žao što ću rano krenuti dalje, jer ovako veliki gradovi su odista za neki drugi oblik turizma od ovoga kojeg trenutno provodim, više love ode iz džepa, više vremena se potroši na kretanje po gradu od točke x do točke y, tako da nema do provincije, pospane i skulirane.

Veliko Tarnovo, Bugarska - tour de Balkan

Snaći se u prijevozu bugarskim busevima, ponekad uopće nije lako, jer svaki grad veličine Siska, ima barem 3 glavne autobusne stanice, najčešće se zovu po stranama svijeta tj. smjeru u kojem voze putnike u druge dijelove zemlje, tako da potraga za GLAVNOM, nema smisla, jer ako ne znate s koje stanice ide vaš bus, nadrapali ste, ili ćete potrošiti puno love na taksi.
Elem, bus iz Plovdiva za Veliko Tarnovo ide sa sjeverne stanice, a dolazi na zapadnu stanicu koja je i najudaljenija od centra grada (znači taksi promet jača od mojih leva tj. bugarske novčane jedinice). Relacija o 4 sata i 7,5 EURa u ne baš najudobnijem minibusu, no prelazak preko prijevoja Šipka na Staroj planini aka Balkan je odista doživljaj. Naime, u momentu dok prelazite prijevoj, odista se nalazite u srcu ili na vrhu Balkana, geografski naravno, a na samom vrhu je i spomenik bugarskim i ruskim borcima koji su tu u blizini potamanili puno brojčane turke, nekad u 19.stoljeću. Kažu da se sa vrha spomenika vidi cijela južna i sjeverna Bugarska, naravno kad nije pakleno vruće kao ovih dana, pa je sumaglica u zraku.
Bus jednim dijelom prolazi i kroz dolinu ruža (grad Kazanlak), ali one su u ovom periodu godine već obrane, no vrijedno je doći na festival ruža početkom ljeta. Bugarska je drugi svjetski izvoznik ružinog ulja, i vjerojatno svi imate to doma u svojim parfemima, a da niti ne znate odakle su esencije.
Dolazak u Veliko Tarnovo odmah ukazuje da se radi o vrlo bitnom gradu za Bugare. To je bivša prijestolnica bugarskih careva, dokaz je Carevec, stara i dobro očuvana tvrđava s dvorcem iznad grada. Cijeli gradić je smješten na nekoliko brežuljaka, rijeka vijuga podnožjem, odista, skoro pa čarobno. Turizam je u cvatu, izvrsni nacionalni restorani, puno raznih vrsta smještaja te brojni festivali. Trenutno se održava i najveći međunarodni folklorni festival na Balkanu (prilika za otići i guštati...argentina i makedonija su mi bili najbolji). U okolici puno značajnih mjesta za vidjeti, od manastira i crkvica i starih sela.
Smještaj u vrlo čistom i dobro organiziranom hostelu sam platio 7,5 EURa, što je za ovaj grad izvrsna cijena. Taksi je također pristojno jeftin (ako ga ne uzmeš na busnom kolodvoru). Svih mogućih suvenira s obilježjima Bugarske.
U hostelu mi uljeće imenjak iz USA koji govori neki 'broken srpskohrvatski' i ide prema HR po ne znam koji puta, kaže da obožava 'lijepu našu'.
Obavezan je posjet selu Arbanasi, etno selu, 3km udaljenom od grada, uzbrdo ako idete pješke...jako puno vode za ovu vrućinu. Takvih sela ima diljem Bugarske, uređena vrlo tradicionalno, najčešće sve kuće u selu su ili muzeji, ili restorani ili smještaj ili suvenirnice. Pješke gore, taksi dolje, naravno opet radim obrnuto od logike, ali barem se dobro oznojih.
Zbog rijeke u centru grada, puno je buba i komaraca, tako da nosim i suvenire tih obilježja na koži.
Odavde vlakom ili nazad prema Sofiji ili Crnom moru, no ako ćete van zemlje, Rumunjska je svega 2-3 sata vlakom, pa ću i ja tamo.

Plovdiv, Bugarska - tour de Balkan

Nakon 3 sata vožnje vlakom od Sofije, stižem u Plovdiv, drugi najveći grad u Bugarskoj, grad daleke prošlosti. Centar Trakije, stare bugarske provincije iz ranog perioda još oko Krista. Rimski ostaci stadiona za utrke, kazalište iz drugog stoljeća ove ere, zidine u centru grada koje su mnogi rušili i iznova gradili, odakle se vidi i novi i stari grad (prije i post komunistička era, nazovimo to tako). Odmah ispod zidina starog grada se nalazi i dio grada koji nije tako star, svega par stoljeća, sa tradicionalnim kućama iz tog perioda. Podsjeća malo na Rijeku ili Split, ali nema more, no tu je rijeka Marica koja baš i ne osvježava na najvrući dan u koji sam mogao doći u ovaj grad.
Hostela ima dosta, hrpe raznih dućana, ovo je i grad glazbe, nekoliko akademija za sve moguće vrste podučavanja, od tradicionalne do moderne, kazališta, sportski objekti.
Našao sobu za 10 EURa u starom gradu, vrlo dobri restorani sa zanimljivim primjercima domaće hrane, iznimno kvalitetan informacijski centar u kojem znaju čak i vozni red vlakova i buseva, što mi pomaže i za slijedeći korak.
Predivan korzo u centru grada tj. ispod starog, mami na šetnju ali tek nakon 20 sati, jer je do tada naprosto neizdrživo, svi se kreću sjenovitom stranom korza do tada.
Odavde se lako stiže prema Crnom moru, Turskoj ili sjeveru zemlje i Velikom Tarnovu, koje je i moja slijedeća destinacija.

Sofia, Bugarska - tour de Balkan

Nakon brzog dorucka u obliznjem hotelu i ponovno nezacinjene hrane, trcim na lokalni bus za Dupnicu, odakle cu prema Sofiji. Tri turista u busu i lokalci. Ocito je da se u Rilu uglavnom dolazi u oragniziranim grupama ili jednodnevnim izletima iz Sofije. U metropolu stizemo u podne.
Kaos vruce metropole u punom smislu tih rijeci. Bus nije stao na nekoj od glavnih stanica, nego negdje u predgradju, sto znaci ili cu se dati taksistima na mrcvarenje ili cu pokusati citati bugarski i shvatiti kojim tramvajem ili busom do hostela. Pokusavam s drugom opcijom.
Srecom ostalo je nesto u glavi, pa se snalazim i za 40 minuta eto me u centru u Art hostelu, jednom od najstarijih i najpoznatijih na Balkanu. Iskreno, ne svidja mi se od samog pocetka, iako je atmosferican, previse je ljudi, samo u mojoj sobi je 12 kreveta na 3 kata, ja spavam prakticki na podu, no i to je bolje nego da idem skroz gore.
Sofija je istinska metropola, i ima i nema sarma, puno je bliza Beogradu nego Zagrebu u filingu grada i opustenosti. Cinjenica da niti jednom nisam izvadio aparat i krenuo lupati fotke isto govori u prilog tome. Mislim, imalo bi se tu sto slikavati, no ovo je ionako samo prolazna stanica. Radije odlazim u kino (koje je vrlo skupo,ali i sredjeno), kupujem razne cd dvd bugarske glazbe, secem besciljno gradom i malo se gubim, naravno idem i van, klubova koliko hoces, moda se tjera opako, i ovdje dolazi Madonna, sve je nekako posh i fancy...mislim da cu sutra dalje, u provinciju, koje daju puno vise covjeku od velikih gradova.

Rila, Bugarska - tour de Balkan

U selu Rila cekam bus za manastir, no cekanje traje barem 2 sata, a 15 km uzbrdo, taksist mi nudi prijevoz za 10 EURa, no odbijam i radije provodim vrijeme u hladovini javora, pokraj birtije, slusajuci kako se ekipa lokalaca raspravlja dok karta Belu. Kava je odvratna i prejeftina. Na ulazu u selo Rila je znak Unicredit Bulbanke: Dobrodosli! Ajd fala, bolje vas nasli! Eh, sto je biznis.
Voznja do manastira traje 40 minuta uzbrdo, suma, priroda, planinske rijeke, vrhunci, sunce. Manastir je (kao i vecina do sada) smjesten u srcu prirode, okruzen svim tim ljepotama Nacionalnog parka Rila. Za njega kazu da je bugarski Jeruzalem. I odista, odise nekom posebnoscu, smirenosti, spokojnosti i svetosti. Dio manastirskih zgrada sluze smjestaju hodocasnika i turista, gdje cu i ja spavati veceras za 10 EURa. Manastirska sobica, jednostavna, vrlo asketska, zakljucavanje glavnih vrata u 21h ( a nema pusenja u krugu manastira), otkljucavanje u 6h ujutro. Turista ima dosta, domacih i stranih, okolo je puno staza za planinarenje, vrlo dobro oznacenih, cuvena rilska jezera su u okolici, sam manastir je na 1100 nm, par restorana u kojima je vrlo hladno osoblje sklono sitnim prevarama.
Jutarnja misa tj. proslava ili kako se vec zove (isprika onima koji znaju), je u 6 i pol, dizem se u 6, hladno je, dodatno se oblacim, kolicina svjezeg zraka je nevjerojatna, ostajem na slavi oko sat i 15 minuta, vise nisam izdrzao, vrlo je prazno, tj svega 10-tak monaha za ovako veliki manastir je pravo cudo, pjevanje je super, bas gustam. Trebalo mi je ovakvo iskustvo nakon veceri prije!

Blagoevgrad, Bugarska - tour de Balkan

Ulazak u Bugarsku je bio vrlo zanimljiv. Policajac me pita za sengensku vizu, ja ga gledam u cudu, on kaze da ce provjeriti i stvarno, provjerava, te shvaca da pita glupost, lupa stambilj i vlak ide dalje. Vec iz vlaka se osjeti povratak na pravi Balkan, mogu sad kontemplirati o tome da se pitam kako to da su oni u EU, a mi nismo, no to odista nema smisla, prozvakana tema. Tamo su na papiru, jer realno EU jos nije stigla do Bugarske. Moram prespavati u Blagoevgradu (jedini grad na Balkanu s americkim univerzitetom), i to cu ucinit uz pomoc kaucsurfing prijatelja, koji me ne moze ugostiti, ali me preporucio nekim prijateljima. Hoteli su ionako prebukirani, ne znam samo zbog cega?!
Odmah sam skuzio da ovaj lik nema pojma o cemu se tu radi, jer mu nije jasan koncept razmjene kauca i besplatnog smjestaja i kaze da njegov stari to ne kuzi i da cu morati platiti nesto sitno love, tek toliko da zadovoljimo formu.
Nakon krace rasprave, dogovorimo da cu platiti 10 EURa, ali ajde, nije bed. Dok se priblizavamo zgradi, imam filing da ce ovo biti vrlo zanimljivo iskustvo, ulazak je kroz vrlo mracni nezavrseni dio zgrade, iako je vrlo stara, samo cekam da me netko mlatne po glavi. Betonsko stepeniste nas vodi do vrata, na kojima odmah osjetim smrad ugljena, plina ili cega vec iz svih kutaka stana.
Sjecam se jedne rasprave na temu emisije 'Odred za cistocu'. Neki su zastupali tezu da nitko ne moze zivjeti u tako prljavim uvjetima, nego da za potrebe emisije ljudi namjerno ostave mjesec dana prljavstine i vesa oko, kako bi tv kamere imale sto usnimiti.
E pa, moj narode, nije istina! Ljudi zaista mogu zivjeti u nevjerojatno prljavim uvjetima i najstrasnijem neredu! Znam ljude koji bi se odma okrenuli i otisli spavati u park. Ali ne ja. Meni kao da to nije bilo dovoljno. Biti siromasan nije izlika za zivjeti u svinjcu, sori.
Brzo idem spavati u sobu gdje su barem plahte stavili ciste, ali smrad je neizbjezan, kao i nered oko kreveta, koji je isto vrlo cudan. Zgugurim se ispod plahte da me ne bi kakva zivotinjica napala preko noci. Ujutro se tusiram u kupaoni od metar kvadratni (nemam izbora, smrdim), cujem gromoglasnu svadju i raspravu u kuhinji, lom, i umjesto da pojedem dorucak i popijem kavu koju su mi pripremili (i da se valjda pravim blesav da nista ne kuzim), spremam brzo stvari, dajem gazdi kuce 5 EURa i inzisitram da me niti ne isprate niti mi pokazuju gdje je bus za Rilu. Znam da ovo nije prava slika Bugarske, ali je svakako znakovito iskustvo. Trcim koliko me noge nose do busne stanice, kupujem jefitni burek i vodu i lovim bus za Rilu.

Meteora, Kalambaka, Greece - tour de Balkan

Bus od Gjirokastre do Kalambake krece u 10 sati ujutro (direktan), no vec u 9 sam pobjegao iz usamljenickog hotela, nitko me nije ni skuzio da sam izasao i u birtiji ispred koje krece bus, gubim vrijeme u prici s Albancem koji radi za tog prijevoznika. Voze u Grcku (do Soluna), a one niti ne moze dobiti vizu, tako da pokriva samo albanski dio rute (prodaja karata, organizacije...). Karta kosta 16 EURa, voznja traje 5 sati. Na granici prvi puta na ovom putovanju ulazim u EU. Vrlo se osjeti cinjenica da je Albanija za Grke, zemlja treceg svijeta.Formalnosti oko prelaska su toliko duge, a jos su dva busa ispred nas. Traje, cekamo, policajci urlaju na albance koji ih bas i ne razumiju, svi ionako znaju da trebaju vizu, pa ne bi valjda bez nje dosli na granicu. Ja, za divno cudo, prolazim cijelu pricu tako da masem putovnicom, a ovi se smjeskaju i pozdravljaju.
Ne moram ni reci da prelaskom granice i vozac pocinje postivati pravila, naravno jer su nametnuta, ceste su bolje i moze se voziti puno jednostavnije, okolis je cist, vidi se razlika.
Prvi moment kad se vide brda tj. stijene na kojima su manastiri Meteore, je odista poseban moment. Svi manastiri su na vrhovima tih neobicnih stijena kojih u cijelom ovom krajoliku ima samo oko grada Kalambake (neki umjesto B stave P, ali dodje na isto), i izgledaju kao da i jesu dio nekog meteora.
Cijeli gradic zivi od turizma i prilicno je malen, ali vrlo cool. Puno je zezalica za turiste. Kako albanski bus nije stao na redovnoj stanici, nego prosisao kroz cijeli grad, a ja zaboravio da treba vikati da stane, zavrsio sam na kraju grada, vrucina nepodnosljiva, a ja niti ne znam gdje je taj smjestaj koji sam rezervirao mailom. Zovem ih, oni kazu, vrati se do grada, ja pitam, a onda, zena kaze, onda pitaj za smjer! Ma mos mislit. Po ovoj vrucini tebe traziti, a oko mene toliko hotela i apartmana. Ugledam natpis Sofia Rooms i krenem ja do kuce, pozvonim i dodje gdja Sofia, cca 70 godina, govori ona i engleski i brzo mi dogovorimo vrlo urednu i cistu i hladnu sobu za 25 EURa. Toliko su mi i oni prije trazili, tako da znam da je to cijena u sezoni za krevet. Vrlo brzo se na budgetu osjeti da sam u EU, sve placam duplo skuplje, zato s niti ne namjeravam zadrzavati duguo ovdje, nego idem u drugi dio EU (Bugarska).
Ljudi su vrlo ljubazni ili vrlo drski, nema sredine. Manastiri su otvoreni od 9 ujutro, pa sutradan lovim lokalni bus za gore, nauzivam se pogleda, ispucam 100 fotografija, pogledam najvaznije momente i dijelove najveceg manastira (i stvarno mogu reci da se isplatilo navracati ovamo), kupujem jos jedan CD pravoslavne sakralne glazbe.
Stijene su visoke oko 600 metara i nije mi jasno, kao ni bilo kome u grupi, kako su oni mogli izgraditi tako nesto na vrhovima, bez putova, samo s prirucnim liftovima. Monasi u crnom, brade, duga kosa, nemam pojma kako duraju ovu vrucinu, valjda je to dio zavjeta.
Nazad trcim na bus, ali nema prijevoza, a ja moram dalje, jerbo nema vlaka danas, strajk zeljeznicara u Grckoj. Hm...sretne me neki taksist i pomislim, ovaj ce mi kozu oguliti, pa oni samo i zive od turista u ovom gradu. Uzeo on 5 EURa, mislim ja, ajd dobro, nek ti bude, moglo je i gore proci. POkupim stvari od Sofije i kazem joj da mi naruci taksi do busne stanice, jer lovim bus za Solun, ona nazove, kad ono, dolazi isti lik, smjeska se on, a smjeskam se i ja.
Ovaj puta za 3 puta kracu voznju trazi 3 EURa, ja kazem da mi da racun, on kaze da nema papira, ja kazem necu onda platiti, on kaze da nema papira i da je minimalna voznja u Grckoj 3 EURa, ja kazem boli me djon, OCU RACUN za voznju! On kaze, nista, besplatna voznja! E tu smo Miki, znao sam da sam s prvom voznjom platio i drugu, ajde barem nije bio bjesan nego realan.
Bus do Soluna prepun (5 sati 16 EURa), ali udoban, ako i cijela voznja. Na kolodvoru u Solunu nema buseva za Bugarsku?! Molim?? Kaze jedna teta (nakon sto me je njih 3 vec prosetalo tamo amo), idi na zeljeznicki, jer ispred njega idu busevi za Bugarsku. Lovim priv lokalni prijevoz do zeljeznickog i prije nego cu potraziti bus, zaletim se u praznu zgradu i ugledam natipis na kojem pise da medjunarodni vlakovi voze. Hura!!!

Gjirokastra,Albania - tour de Balkan

4 sata voznje, 800 Leka manje i nakon ponovnog raznog dizanja, eto me u Gjirokastri, drugom albanskom gradu muzeju, pod zastitom UNESCOa.Voznja vrlo dinamicna, bus skoro pun, ceste uglavnom na razini nasih planinskih, ekipa u busu susretljiva, malo kise po cesti, malo trznice uz put i skoro na putu, malo ovaca i krava preko ceste i jedna kuca kraj puta u obliku pravog broda s pramcem i krmom, sve od betona, da ne povjerujes!
Planine i brda i dalje predivni, kuce razbacane bez urbanistickog plana, smece posvuda, ludi vozaci, to bi bila unutrasnjost Albanije. I onda dodjes u Gjirokastru, tj. njeno podnozje, jer stari dio grada s tvrdjavom naravno, se nalazi visoko gore, no ovaj put me taksist zgrabi cim sam izasao iz busa i za 2 EURa me vozi u najjeftiniji hotel. Ako kazem da je soba 7 EURa (najmanje do sada), dobijes kljuc od kupaonice i tusa (na kraju hodnika), kaze stari recepcioner 'samo za vase potrebe', shvatim koliko je to logicno, jer sam valjda jedini gost u hotelu, ili barem na svom katu. Osim cijene, jedina mu je prednost sto je u samom centru starog grada, soba ima balkon s pogledom, ali opis sobe i kupaone cu radije ovaj puta preskociti. Da ne pretjerujem, ali s balkona puca pogled na tvrdjavu iz 13.stoljeca,nevjerojatno dobro ocuvanu i ogromnu, ali stvarno!
Cinjenica da sam danas vidio i grupu japanskih turista, govori u prilog tome da se radi o vrlo poznatom gradu u ovom djelu Balkana. Kucice kao u Beratiu, starinski stil, slican Ohridskom, otomanskom, no kako je cijeli grad na brdu i dalje je potrebna dobra kondicija da bi se vidjelo ono najbitnije. Stari bazar s malim ducanima koji prodaju osrednju robu, preretro razglednice iz doba Envera Hoxe, koji se navodno i rodio u ovom gradicu. Toliko sam blizu Grcke, da imaju i njihov konzulat ovdje. Kupiti karte za odlazak u Grcku, nije bilo nimalo lako jer treba naci agenciju koja prodaje karte bas za grad koji ja zelim ici, Kalambaka.
Nakon toga, zadnje brijanje glave, stucanje brade i obrva, masaza glave, sve sto ide uz to, kod mladjeg berbera koji pusta Erosa R. na cd-u, a poslije i talijanske radio stanice.
Rucak los, ustvari mi se cini da je albanska hrana vrlo nemastovita, osim mesa, pizze i loseg kebaba, gotovo da nema nista drugo na meniju, tradicionalnih restorana vrlo malo, valjda ce i to doci kad dodju turisti u vecem broju. Cak ni domace pivo vam ne ndue u kaficima, jer im je fensi ponuditi toceni Tuborg, e nes ti piva!
Auti koji se voze na cestama mogu biti podijeljeni u samo dvije kategorije: oni u losem stanju i Mercedesi. Njih naime naprosto obozavaju i ima ih svuda, svih mogucih godinja proizvodnje, ukljucivo i buseve. Dosta je i maslina u okolici, ipak je jadransko more svega 50 km odavde, gdje je i najpoznatije albansko ljetovaliste, Saranda.

Berat, Albania - tour de Balkan

Za pocetak, nema nikakvih fotki, iako sam ih vec nalupao preko 1200 komada. Nakon sto se vrnem s puta, stavit cu na blog one najzanimljivije, jer je u net kafeima malo problematicno svaki puta raditi upload. A sad idemo dalje...

Dizem se prije izlaska sunca, oko 5 i pol ujutro, lovim prvi bus iz Ohrida do granice, koju pjesice prelazim zajedno s jednim Albancem i Svedjaninom. Do najblizeg grada ima 6 km, jedini taksist vreba nas strance, trazi 8 EURa, no spustamo na 4, tako da nas dodje 2 EURa po glavi, sto uopce nije lose u odnosu na ono sto su nam rekli da cemo platiti, i stigosmo u Podgradec. Cim smo izasli iz taksija, za ruku nas vuce vozac mini busa za Tiranu, ja cu ipak samo do Elbasana, a Sved ide do kraja. U Elbasanu se nadam uloviti prijevoz za Berat (znam da je komplicirano, pogledajte malo mapu Albanije, nema vam druge). Kad god mogu zaobilazim glavne gradove, tako da cu i Tiranu zaobici, uglavnom su guzve i kostaju previse u odnosu na ono sto nude turistu. I tako se mi truckamo po vrlo losim cestama, vozimo malo lijevom, malo desnom stranom ceste, zgrcemo stoku i bicikliste, oduzimamo prednost svima koji nam se nadju na putu, trubimo, veselo u svakom slucaju. U Elbasanu me jedan vozac doslovce krade iz ruku drugog i kaze da vozi u Berat, a dobro vidim da mu na kombiju pise Durres, sto je u totalno drugom smjeru, no nema veze, tko bi se zalio i na kojem jeziku, vec sam u novom minibusu, valjda on zna zasto me je uzeo.
I stvarno, u jednom momentu stizemo do neke velike prometnice, on staje, izbacuje me van, i pokazuje mi da predjem na drugu stranu ceste i da tamo lovim slijedeci prijevoz. To je ustvari nekakava verzija autoceste koja ide od sjevera do juga, koju ja nosalantno prepjesacim, dok vidim da tamo stoji neki bus i lik koji mi mase da pozurim?! Stizem do busa a na njemu pise BERAT! Moja destinacija! Pa nemam vremena ni popusiti jednu, a vec se vozim dalje. Ukupno stizem za manje od 6 sati s 5 prijevoznika i malo pjesacenja, inace cujem da ekipi treba i preko 8 sati za tu relaciju. Poanta je da ekipa ide od Ohrida do Berata (u slucaju da zaobilazi Tiranu) zato sto izmedju nema nista previse zanimljivo, ali nema nikakvih direktni prijevoza, pa se covjek mora dobro snalaziti. Eh da, i u Podgradecu obavezno zamijeniti koji euro za albanski lek.
Zasto Berat? Kazu da je to mozda i najljepsi grad u Albaniji, koja sama po sebi je vise atraktivna u brdima i prirodi nego u gradovima, pa nije tesko biti najljepsi, ali stvarno je poseban, smjesten u uskoj dolini, grad se siri na dva susjdna brijega, da ne kazem gore. Tradicionalni stil gradjenja kuca jos iz 18.stoljeca, ogromna tvrdjava u kojoj je malo selo i ljudi zive gore, i naravno jeftini hostel za 12 EURa koji je otvorio Englez.
Konobar od 14 godina mi sluzi rucak u novootvorenom restoranu, jer jedino klinci govore engleski pa ih salju cim vide turista, njegov frend mi govori kako voli hrvatsku muziku, a posebno Lepu Brenu. Sutim, sto ima smisla komentirati, ko da on kuzi razliku, prevodim mu na engleski tekst pjesme "Pazi kome zavidis"! Kaze da je njegov otac ilegalno slusao Lepu Brenu dok se on jos nije ni rodio.
Tvrdjava je impresivan monument iz 13.stoljeca, zivi i dalje svoj zivot, kao dom brojnim stanovnicima. Uspon gore je opako strm, valjda su i ljudi u formi zbog toga. Pogled puca na obliznje planine, raj za penjace i hodace, ali vrlo je malo, skoro nista oznacenih staza i planinarskih kucica. Albanci ne planinare.
Navecer se cijeli grad slijeva na korzo, i stari i mladi, gustaju i cinjenici da je vrucina prestala, te odjeveni po svim mogucim cudima zadnje mode (uglavnom talijanske), secu, idu na cugu ili pizzu, druze se, mjerkaju se, parkovi su puni klinaca i majcica. Tradicionalno odjevenih ljudi skoro da uopce nema. Opcenito se cini da nisu previse religiozni i da ne drze do starih obicaja, valjda zato sto im je bivsi diktator Enver Hoxa, branio sve i svasta, pa tako nisu isli ni u dzamije. U centru mjesta se ipak nalazi dzamija i ogromna katolicka crkva, jednostavnog uredjenja.
Grad vrijedan paznje i posjeta!

Ohrid, Macedonia - tour de Balkan

Dorucak, super jeftini taxi i karta na prilicno modernom autobusnom kolodvoru u Skopju, i vec se vozim autoputom prema Ohridu, ali brzo silazimo s njega, jer ga i nema vise nego par desetaka kilometara, bus je pun, no nakon 3.5 sata stizemo u Ohrid, karta 8.5 EURa. Prvi puta na putu moram na bankomat jer vise ne igraju EURi (CG i Kosovo koriste Eure), ovdje vladaju denari. Brzo hvatam taksi za pola eura koji me vijugavim ulicicama i velikim usponima vodi do Sunny lake hostela. Tamo je Kate, vrlo ljubazna "Katica za sve", odmah pocnemo spiku na nekom od srpskohrvatskom jeziku. Svi znaju da je Ohrid poseban, i oni koji su bili i oni koji nisu. Stoga, nemam sto reci, osim dobrodosli!
Cijene prihvatljive, razvijen turizam, grad s okolicom ima sve, predivne stare kuce, tvrdjavu, manastire, mjesta za izlaske, soping zezalica ili ozbiljnijih stvari, dosta je turista, te pregrst sunca, vode i plaze.Doduse nije kao morska, ali pomaze u osvjezenju na vrlo visokim temperaturama.. Kulturna ponuda je masivna, od medjunarodnog folklornog festivala s renomiranim ansamblima s Balkana pa do Enia Morriconea, koji odrzava veliki koncert u starogrckom amfiteatru, srpskim trubofolkpop zvijezda, raznih DJeva, klasike....
Najslicniji mi je Dubrovniku, samo je puno opusteniji i manje nametljiv. Za vjezbanje nogu i guznih misica, setnja starim gradom je izvrsna, tu se uz vec navedene lokalitete nalaze i nova nalazista starih zgrada koje se trenutno iskapaju.. Turisti uglavnom domaci, makedonci i srbi (pobjegli od crnogoraca). Vruce je dosta, no uz toliko kafica uz obalu, a ktome i u sjeni, vrlo lako se podnose temperature. Navecer grad buja, zvuci glazbe dolaze od svuda, gradska setnica je prepuna ljudi, ulicnih zabavljaca i prodavaca.
U razgovoru s domacima, shvacam da sve zemlje bivse Juge imaju svoje neprijateljski nastrojene susjede, neki i vise od jednog. Ovdje su na tapeti Grci i Albanci. Svi se cude kad kazem da idem dalje prema Albaniji, kao, sto cu tamo!? Gospodarski problemi muce i ovu novu zemlju, osim sto mandarina i mlijeka, oni rasipaju paradajz, onaj presavrseni koji mi skupo placamo u HR.
Odlazak u Ohrid bez posjete Sv.Naumu je naprosto zlocin, stoga 30 minuta busom po ludoj cesti u smjeru albanske granice i 2 EURa manje u dzepu, i eto me tamo.I odista, mjesto je nevjerojatno, dio NP Galicica, sa manastirom, hotelom, paunovima, plazom, izvorima svjeze vode, nekoliko restorana i naravno nezaobilazni vasar s drangulijama.
Nakon nelose klope i jeftine ktome, gibam nazad u hostel i provodim vrijeme u cakulanju, baklavama, pelinkovicu, coli i cigaretama sa ekipom koja radi tamo, vlasnik je inace Finac, a radnici, visokoobrazovani ljudi rade za cca 200 EURa mjesecno, samo u sezoni!! Pa se vi zalite na niske cijene!

Skopje, Macedonia - tour de Balkan

Cetiri sata voznje i 9 EURa, i stizem u Skopje. Putovnica je konacno dobila prvi pecat na ovom putovanju. Bus udoban, cist, vrijeme oblacno, ali sparno i vruce. Skopje zaista ima mikro klima. Taksi vozac mi govori kako ovo nije nista, i da ako nije 40 stupnjeva, oni to niti ne osjete. Nudi me cigaretom dok vozi prema hostelu i ja shvacam da ce me prvi puta netko dobro ozeniti za lovu na ovom putu. Ova voznja bi na Kosovu kostala 1 EURo, poslije saznam da bi i u Skopju kostala toliko, ali kako nemam denare, a imam EURe, on odlucuje da voznja ipak kosta 5 EURa jer ne prima novanice. Svadjam se s njim, ali umoran, shvacam da nema vajde. A poslije skuzim da ce i od hostela uzeti proviziju sto me je dovezo kod njih, balkanska mafija, sto reci?!
U hostelu (ustvari obicna velika prizemna kuca s ogromnim vrtom) par stranaca, ali je atmosfera vrlo dobra. Prvi oblici nekog turizma unatrag tjedan dana. Soba kosta 12 EURa tj. krevet s doruckom i svime sto se dobije u hostelu (besplatan internet itd). Dobivam mapu grada, jedan amer je na netu vec neko vrijeme, nakon 3 sata se vracam, a on je jos na fejsu. Dodje mi da placem! Pa grad te ceka, kreni covjece!
A grad je prava mala metropola, s prometnim guzvama, predivnim modernim kolakima koji sluze pregoleme porcije hrane za puno manje novaca nego u HR. Starim kamenim mostom se prebacim u carsiju, stari dio grada u kojem se snazno osjeti pristunost albanske manjine, stotine malih ducana, puno pokrivenih zena, cevabdzinice, slasticarne i oooogromni pazar, sve to ispod tvrdjave Kale koja se nadvila nad tim dijelom grada. U dubokoj hladovini starog drveta uzivam u vrhunskim taze balkavama, turskoj kafi i hladnoj vodi.
Grad je stvarno dobro sredjen, nemam rijeci, ljudi prijazni, puno mjesta za izlaske i provode, osjeti se da je ovo ipak nesto duze samostalnija drzava od prijasnjih.
U vrtu hostela lezaljke i fotelje, ekipa se zabavlja, razmjenjuje informacije, gust je zavaliti se i pisati sve ovo.
Navecer idem van s amerom i svedom, te australcem, pivo, cevapi, pecena paprika i geopoliticka situacija, djele se savjeti s putovanja, prognozira se iduci rat u svijetu (necu reci tko koga napada). Svedjanin je dosao nauciti svirati trubu tj. balkanski nacin sviranja, povezao se s lokalnim romima i eto cuda, vec je svirao svadbu u Sutki!