petak, 17. srpnja 2009.

Gjirokastra,Albania - tour de Balkan

4 sata voznje, 800 Leka manje i nakon ponovnog raznog dizanja, eto me u Gjirokastri, drugom albanskom gradu muzeju, pod zastitom UNESCOa.Voznja vrlo dinamicna, bus skoro pun, ceste uglavnom na razini nasih planinskih, ekipa u busu susretljiva, malo kise po cesti, malo trznice uz put i skoro na putu, malo ovaca i krava preko ceste i jedna kuca kraj puta u obliku pravog broda s pramcem i krmom, sve od betona, da ne povjerujes!
Planine i brda i dalje predivni, kuce razbacane bez urbanistickog plana, smece posvuda, ludi vozaci, to bi bila unutrasnjost Albanije. I onda dodjes u Gjirokastru, tj. njeno podnozje, jer stari dio grada s tvrdjavom naravno, se nalazi visoko gore, no ovaj put me taksist zgrabi cim sam izasao iz busa i za 2 EURa me vozi u najjeftiniji hotel. Ako kazem da je soba 7 EURa (najmanje do sada), dobijes kljuc od kupaonice i tusa (na kraju hodnika), kaze stari recepcioner 'samo za vase potrebe', shvatim koliko je to logicno, jer sam valjda jedini gost u hotelu, ili barem na svom katu. Osim cijene, jedina mu je prednost sto je u samom centru starog grada, soba ima balkon s pogledom, ali opis sobe i kupaone cu radije ovaj puta preskociti. Da ne pretjerujem, ali s balkona puca pogled na tvrdjavu iz 13.stoljeca,nevjerojatno dobro ocuvanu i ogromnu, ali stvarno!
Cinjenica da sam danas vidio i grupu japanskih turista, govori u prilog tome da se radi o vrlo poznatom gradu u ovom djelu Balkana. Kucice kao u Beratiu, starinski stil, slican Ohridskom, otomanskom, no kako je cijeli grad na brdu i dalje je potrebna dobra kondicija da bi se vidjelo ono najbitnije. Stari bazar s malim ducanima koji prodaju osrednju robu, preretro razglednice iz doba Envera Hoxe, koji se navodno i rodio u ovom gradicu. Toliko sam blizu Grcke, da imaju i njihov konzulat ovdje. Kupiti karte za odlazak u Grcku, nije bilo nimalo lako jer treba naci agenciju koja prodaje karte bas za grad koji ja zelim ici, Kalambaka.
Nakon toga, zadnje brijanje glave, stucanje brade i obrva, masaza glave, sve sto ide uz to, kod mladjeg berbera koji pusta Erosa R. na cd-u, a poslije i talijanske radio stanice.
Rucak los, ustvari mi se cini da je albanska hrana vrlo nemastovita, osim mesa, pizze i loseg kebaba, gotovo da nema nista drugo na meniju, tradicionalnih restorana vrlo malo, valjda ce i to doci kad dodju turisti u vecem broju. Cak ni domace pivo vam ne ndue u kaficima, jer im je fensi ponuditi toceni Tuborg, e nes ti piva!
Auti koji se voze na cestama mogu biti podijeljeni u samo dvije kategorije: oni u losem stanju i Mercedesi. Njih naime naprosto obozavaju i ima ih svuda, svih mogucih godinja proizvodnje, ukljucivo i buseve. Dosta je i maslina u okolici, ipak je jadransko more svega 50 km odavde, gdje je i najpoznatije albansko ljetovaliste, Saranda.

Nema komentara: