Najljepša himna - Best Anthem - Rusija

Ruska himna je prvo bila sovjetska, ali je padom komunizma, Boris Jeljcin, donio i novu himnu. Kažu da ona nikako nije bila prihvaćena, pa su rijetki sportaši bili inspirirani pjevati kad bi osvajali zlatne medalje. Došao Putin i vratio glazbu 2000.godine, s novim tekstom, prilagođenim novom dobu.
Naravno, najpoznatije su izvedbe vojnih zborova, pa ju tako na ovom klipu izvodi 6000 vojnika na Crvenom trgu u Moskvi, s malim govorom od samog Putina. Kažu da je uz Francusku ovo himna koja je najbolje pogođena mentalitetu zemlje i naroda. Pa procijenite sami.

Najljepša himna - Best Anthem - Francuska

Poznata 'Maresljeza', moćnog ritma i teksta, ovdje u izvedbi poznate francuske pjevačice Mireille Mathieu uz pomoć orkestra i zbora, snimano, ni manje ni više nego na Marsovim poljanama odmah ispod Ajfelovog tornja. Prilično svečarski. Mi smo ju 'nažalost' često slušali kad bi se naši rukometaši ili nogometaši sreli s Francuzima.

Najljepša himna - Best Anthem - Istočna Njemačka (DDR)

Himna koja se više ne izvodi, ali bome se itekako izvodila za vrijeme plivačkih i atletskih takmičenja do 1990.godine. Valjda mi je ostala u glavi još od tada. Nažalost nema baš prikladnog video zapisa na youtube-u, ali i ovo će poslužiti.

Najljepša himna - Best Anthem - Indija

Jana Mana Gana je nacionalna himna Indije, čiji kompozitor je, između ostalog i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, prvi neeuropljanin koji je dobio nagradu.

Vrlo je 'indijska', pogotovo u ovoj verziji gdje ju izvode najpoznatiji 'stari' pjevači te velike zemlje.

Najljepša himna - Best Anthem - Kanada

Himna! Naučimo je još u prvom osnovne i vjerojatno je stvar koju najviše puta čujemo u životu, a da to niti posebno ne želimo. Svečane proslave, državni praznici, kraj programa na televiziji, utakmice naših sportaša...i onda se ponosimo kad cijeli stadion pjeva moćno, ali naravno, brže od glazbe s matrice, ili pak kad nam političari pjevaju himnu u falšu...nema ništa groznije. Šutite umjesto da kvarite nešto tako lijepo.
Kad već toliko pišem o putovanjima, evo jednog par postova o najljepšim himnama koje sam čuo u životu (namjerno izostavljam Lijepu našu). Nemaju neki poseban redoslijed, jer je svaka na poseban način lijepa, svečana, moćna.


Oh Canada, neki kažu da je previše 'Disney himna', no meni se osobno sviđa, pogotovo kad ju pjevaju ludi hokejaški navijači.

Srednji Velebit za početnike

Velebit je VELIK, pa pisati o njemu u jednom postu nema smisla. Srednji Velebit ili bolje rečeno predio Dabarskih kukova je predmet ovog posta. Prvo, kako doći do tamo? Jednostavno, iz Zagreba ili Splita autocestom do Gospića, odakle se nastavlja prema Baškim Oštarijama, gdje počinje predio ovog središnjeg dijela. Iz Rijeke je najednostavnije doći magistralom do Karlobaga, a onda uzbrdo prema B.Oštarijama. Naravno, automobilom, ne treba vam pogon na sva 4 kotača, naravno ako idete u pogodno doba godine. U svakom slučaju pomaže sunčano vrijeme, bez obzira na hladnoću i vjetar. Brijem da u kišnom razdoblju gušt postaje druga priča, a snjeg je vjerojatno prepreka za ne tako ozbiljne planinare.

Spavanje obavezno u planinarskom domu Ravni Dabar, koji se nalazi u prostranoj kraškoj udolini, okruženoj kamenitim kukovima Butinovače, Visibabe i Čelinca. Domar Mile Prpić je legenda! On će se pobrinuti da vam sve bude u najboljem redu nakon što se vratite ili dođete nakon cjelodnevnog hodanja po okolici, skuhati predivni planinski čaj i okrijepiti iscrpljena tijela. Mi smo imali priliku kušati njegovu Ličku kalju i mogu samo reći...mmmmmmm...

U domu ima 50-tak ležajeva, pa ako idete s većom grupom bolje rezervirajte smještaj, koji je vrlo povoljan, od 40-80 kuna ovisno o tome jeste li član nekog planinarskog društva ili ne. Kalja je bila cca 30-tak kuna po osobi (vadili smo i po 3 puta). Velebitsko pivo 10 kuna! Pomozite lokalnoj industriji alkohola. :-) Kreveti vrlo udobni, jastuk, plahte, sanitarni čvor skroman, ali postoji i rezerva u prirodi, preporučam za veliku nuždu. Štedite vodu u svakom slučaju. Moguće je i doći s autom do doma i onda krenuti okolo u hodnje po vrhuncima.

Kuk Čelinac izgleda idealno za hrabre penjače slobodnim stilom (ne radite to doma!), za vrijeme našeg boravka smo imali priliku vidjeti ekipu GSS-a kako vježba izvlačenje unesrećenih penjača i mogu samo reći WOW i svaka im čast na poslu koji obavljaju uglavnom volonterski i odvajaju svoje slobodno vrijeme vikendom da bi vježbali za buduće teške situacije. Mi se nismo penjali po stijenama. Uglavnom smo hodali, malo više uzbrdo, malo manje nizbrdo, ali sve je bilo i više nego podnošljivo i za one od 50kg i za one preko 100kg.

Svaka šetnja ima svoju nagradu. Nekada je to predivna livada ispod vrha na kojeg ste se popeli, nekada je to pogled na predivno Jadransko more i još ljepše otoke, a pogled fakat puca do Dugog otoka i Malog Lošinja (i sve ono između), naravno dominira prvi pogled na otok Pag. Šume su predivne, staze su uglavnom dobro uređene i IZVRSNO označene, pogotovo poznata Premužićeva staza, koja je za mene mali 'masterpis' zaljubljenika u prirodu. Bilo da odete na Kizu, Čelinac, Visibabu, Bačić kuk ili Budakovo brdo, nećete požaliti, jer svaki dio ovog lanca je upravo ono što čovjeku treba, stapanje s prirodom na najljepši mogući način, čist zrak, veliko nebo, puno zvijezda noću, drveće koje ima svoj život...još ako ste u dobrom društvu, BINGO!

Evo par prijedloga za izlete od par sati ili za cijeli dan:

1. Baške Oštarije - Stupačinovo - Dabarska kosa - Ravni Dabar - 4 sata

2. Baške Oštarije - Stupačinovo - Kiza - Alaginac - Crni Dabar - Ravni Dabar - 5 sata

3. Ravni Dabar - Došen Dabar - Bačić duliba - Bačić kuk - Budakovo brdo - Bačić kosa - Visibaba - Ravni Dabar - 7 sati

I guštajte u slikama dok se ne odlučite posjetiti ovaj dio lijepe naše!

TOP 10 neobičnih putovanja / aktivnosti

Svako od nas ima svoje razloge kuda i kako putuje. Isto tako, sklonosti i budget nas usmjeravaju prema aktivnostima koje mogu biti vrlo uobičajene (poput posjeta muzeju Prado, slikanje kraj ostataka Berlinskog zida ili pak šetnja po Plitivčkim jezerima), ali mogu biti i vrlo neuobičajene i neobične, želeći kroz njih doživjeti i proživjeti neko novo iskustvo koje nam nije blisko u okruženju u kojem živimo.

U nastavku je lista TOP 10 neobičnih stvari koje možete napraviti na svojim putovanjima, naravno ako ste negdje usput tih lokacija i imate volje, vremena i novaca za realizaciju istih. Lista je napravljena od najskuplje do najjeftinije.

1. LET MIG-om 29 IZNAD MOSKVE

Rusi su poznati po svojim ekstremnim željama (barem kad imaju love), tako da ova ponuda uopće ne čudi. Načini kako zaraditi su upravo nevjerojatni. Ako ste fanatik brzina, letova, ekstremizma, ovaj kratka polusatna vožnja će vas koštati cca 72.000 kuna, ali znajte da ste jedan od rijetkih smrtnika koji je to iskušao (ukoliko sami niste pilot vojnih aviona). Naravno, ekskluziva je zajamčena jer malo gdje (ili pak nigdje) na svijetu ovo ne možete doživjeti nego upravo tamo negdje iznad Moskve.

2. KRSTARENJE PO ANTARKTICI
Nema tog kraja svijeta gdje vas današnji kruzeri neće odvesti, pa tako ni Antarktika nije izuzetak. No ono što razlikuje putovanje na krajni jug svijeta je upravo različitost od svega što možete iskusiti. Vožnja posebno dizajniranim brodovima, ledolomcima, cijena koja je više nego paprena u odnosu na druge destinacije, hladnoća koja vas čeka dolje i prizori koje ste do sada gledali samo na televiziji ili internetu. Različiti programi su u ponudi, no očekujte cijenu oko 33.000 kuna, za 10-tak dana plovidbe oko ledene kape, naravno računajte da je polazak s krajnjeg juga Južne Amerike, pa i do tamo treba doći.

3. NULTA GRAVITACIJA
Nemate love ići u svemir a želite barem djelomično iskusiti kako bi to izgledalo lebditi zrakom, bez ikakve gravitacije da vas drži za zemlju? Nije problem. Ovo iskustvo ćete platiti oko 14.000 kuna, u pravilu u USA, Rusiji, te eventualno nekom naprednom zabavnom parku. Kako to izgleda, provjerite na youtubeu ili klikom na link u naslovu.

4. POSJET KOZMODROMU
Opet nešto s letenjem! Hm, očito i mene to privlači, valjda zato što nije tako lako dostupno. Zaroniti u dubine mora možete vrlo lako i svugdje, no posjetiti lansirnu stanicu u nekome od svega par kozmodroma na svijetu. Jedan od njih je Bajkonur u Kazahstanu, koji nudi kompletne ture prilikom lasniranja ili pak samo jednodnevni posjet objektima koji služe u tu svrhu, a i treba još doći do tamo.
Okvirna cijena za jednodnevni posjet neće biti ispod 4.000 kuna.

5. JEDAN DAN U ČERNOBILU
Prvo je bio nuklearni incident, a danas, 20-tak i više godina poslije, razvija se turizam u opustošenom ukrajinskom gradiću Pripyat, gdje možete posjetiti i vidjeti kako izgleda mrtvi grad, najbliži toj strašnoj nuklearki Černobil, otprilike 3km udaljenosti. Postoji nekoliko agencija koje će vas odvesti na jednodnevno putovanje po toj pustoši gdje je vrijeme stalo 26.4.1986., a to ćete platiti oko 1.400 kuna. Naravno, agencije se brinu za vašu sigurnost tokom izleta.

6. JEDAN DAN U GAZI
Ako je Černobil prošlost, Gaza je strašna sadašnjost. Idealna prilika za malo bliskoistočnog avanturizma, razumijevanje situacije koje je sve samo ne dobra, možda završite i u novinama ako baš taj netko odluči učiniti nešto vrlo uobičajeno, zapucati ili baciti koju bombu na to područje. No, u sigurnosti svog vozila i vodiča, proživjet ćete iskustvo životarenja na tako malom području s toliko puno ljudi. Cijene od 185 kuna za izlet po osobi.

7. FAVELE RIO DE JANEIRA
Naravno, ako ste u Brazilu, možda ćete poželjeti vidjeti te čuvane favele u kojima živi najveća sirotinja, ali i najveći broj kriminala potječe upravo od tamo. Sami možete napraviti šetnju, no tada vam nitko ne garantira sigurnost i da ćete se vratiti u jednom komadu i sa punim novčanikom. No zato postoje vodiči koji su od toga napravili dobar biznis i spremni su vas provesti kroz kvartove, bez fotoaparata i bez klasičnog razgledavanja (s vaše lijeve strane...s vaše desne strane...). Novčanik ostavite u hotelu, ali ponesite protuvrijednost od oko 180 kuna koliko prosječno uzimaju za izlet.

8. ILEGALNI PRELAZAK GRANICE
Evo ideje za Jorasa i kako napraviti biznis od tako 'obične' stvari. U Meksiku možete otići na noćni izlet u kojem će vam simulirati ilegalni prelazak Meksičko-USA granice, jedne od najčuvanijih granica na svijetu, ali i one koja je naprometnija ilegalcima. Simuliraju sve, pa tako i utjerivanje straha u kosti. Za ovo noćno podizanje adrenalina plaćate oko 115 kuna.

9. POSJETA TVORNICI KOKAINA
Kad ste već  Kolumbiji, zašto ne posjetiti neku od ilegalnih tvornica kokaina i vidjeti kako se prerađuje proizvod koji voli toliko ljudi na svijetu i koji Kolumbiji daje status opasne i nesigurne zemlje. Naravno, ovi izleti se nigdje ne reklamiraju, no kad ste tamo, već ćete lako stupiti u kontakt s nekim tko vas može provesti i osigurati posjet. Navodno cijene izleta i nisu prevelike, već od 45 kuna, bez obaveze za kupnju.

10. KATAKOMBE PARIZA
Podzemlje grada svjetlosti je vrlo zanimljivo, znajući da ima svoju bogatu i dugu prošlost. Posjet muzeju podzemlja i kanalizacije uključuje i spuštanje ispod razine zemlje da bi se vidjelo kako je to nekad izgledalo vaš košta svega 33 kune.

I za kraj nešto besplatno. Ajmo reć besplatno.
BONUS: POSJET ZATVORENIKU
Svi mi gledamo filmove i serije sa zatvorima i kriminalcima, a kako u svom okruženju nemamo nikog tko je završio u ćuzi, pitamo se kako bi to izgledalo. E pa i tu je turizam došao na svoje. Postoje zatvori koji omogućavaju posjete zatvorenicima od strane nepoznatih posjetitelja, obično se najavite i dobijete kontakt tako da znate koga posjećujete. Iako vas ovo formalno ništa ne košta, red je donijeti neki poklon zatvoreniku, ipak i on mora imati svoj interes u svemu ovome. Šteka cigareta uvijek pali. Takozvani crni turizam već uzima maha u Boliviji i na Tajlandu, pa sretno vam bilo.

Ako imate ideju o nekim još neobičnijim idejama za putovanje ili aktivnosti koje možete raditi negdje...javite pa da proširimo listu.

Svjetska kulturna baština

Slike govore više od tisuću riječi. Antigua i Barbuda, Burundi, Brazil, Francuska (Bretanja), Peru, Ruanda, Rusija (Baškirija), Španjolska (Asturija). Na jednom mjestu spoj kulture, tradicije, pjesme, plesa i zabave...

Strasbourg za početnike

Pojedini gradovi i lokacije su privlačni sami po sebi i to svi znaju, neki pak nas odbijaju informacijama koje dobijemo od drugih ili preko medija. Postoje i oni za koje nemamo neki poseban osjećaj da su vrijedni posjeta zato što imaju neke druge značajke. Strasbourg je u meni uvijek izazivao odbojnost zbog svoje političke uloge u EU i institucija koje se u njemu nalaze, pretpostavljajući da se tamo nema što vidjeti, niti se tamo čovjek može dobro zabaviti.

I kao sve u životu kad pretpostavljaš, a nemaš pravo iskustvo, lako se prevariš. Da se razumijemo, ovo je skup grad za putnika s rancem na leđima, ali je svakako grad kojeg se ne smije zaobići ako ste kojim slučajem u blizini ili pak istražujete ovaj dio Europe. Iako je grad duplo manji od Zagreba, u njemu se putnik/turist može zadržati puno duže kako bi uživao u toplim malim uličicama, predivnim vizurama grada, vožnji rijekom, posjetu zoološkom vrtu, čuđenju arhitekture EU institucija ili pak krenuo dalje s neobičnog željezničkog kolodvora.

Grad se nalazi u sjeverno-istočnoj Francuskoj, tik do Njemačke granice, i predstavlja glavni grad pokrajine Alsace. Očito je ta blizina granice djelovala da se u ovom gradu ne osjeća toliko Francuska, nego se upravo osjeća Europa i zajedništvo kojim Unija pokušava steći kredibilitet kod novih, a i starih članica. Tu je sjedište brojnih instuticija poput Suda za ljudska prava, Parlamenta i Vijeća, koje su smještene i zgradama novijeg datuma, pomalo futurističkog izgleda.

Centar grada je prvi koji je od UNESCOa dobio oznaku Svjetske baštine za cijeli stari dio centra grada, a ne pojedinačnu zgradu ili monument. I on je upravo takav. Predobro sačuvan i održavan, star, lijep, romantičan...s moćnom katedralom u središtu grada koja se počela graditi još u 12.stoljeću i ima najveći crkveni toranj u Francuskoj. Posebna zanimljivost unutar katedrale je astrološki sat, koje baš i nisam skužio tj. nije mi dao prognozu za posao, ljubav, zdravlje za idućih tjedan dana, ali svejedno predstavlja masterpiece stare tehnologije. Trg oko katedrale je prepun štandova s zezalicama za turiste, kafića i restorana i uvijek je vrlo živo uokolo.

Jedan kvart, da ne kažem splet ulica zaslužuje posebnu napomenu. Tzv. Petit France ili mala Francuska je dio grada na rijeci Ill koji nevjerojatno podsjeća na vremena kada su se kuće gradile od prirodnih i dostupnih materijala, s puno drveta, šarma, kreativnosti za to doba. Bilo da se prošećeš ili prođeš brodom kroz kvart, osjećaj je vrlo ugodan. Skuplji restorani i butici su zauzeli veći dio kvarta, jer nema turista koji se neće uputiti u ovaj dio grada. Ugođaj večere uz rijeku plaća svatko ko može. Uske uličice, nepravilnih oblika, vas vode kroz povijest jedne regije.

Upravo je vožnja brodom od sat i pol vremena nešto što vrijedi novca, jer vas proveze oko centra grada i kroz EU četvrt, te na jednom od brojnih svjetskih jezika dobijete dosta informacija o gradu, povijesti i važnosti. Naravno i brojne prilike za fotkanje.

Karta se kupuje na samom pristaništu turističkih brodova, tako da ne tražite informacije u turističkom uredu kraj katedrale. Kako sustav kanala nije ujednačen kroz cijeli grad, u dva navrata se tijekom putovanja zaustavljate na branama koje se pune ili prazne vodom kako bi mogli preći na slijedeći nivo, kad već nećete u Panamski kanal, barem da osjetite kako to funkcionira. Usput se vozite i kroz rezidencijalne četvrti, koje nisu preslika naših novogradnji, nego vrlo ukusno, pažljivo planirana mjesta za život ljudi.

Ono što svakako treba otići vidjeti je željeznički kolodvor, ako već niste doputovali vlakom. Stara zgrada kolodvora je 'obučena' u novo moderno ruho, ograđena brojim proznirnim panelima, koji čine cjelinu i tamo štite objekt i daju mu novo značenje. Odavde do Pariza ste brzim vlakovima za manje od 2 i pol sata, do Švicarske za sat vremena, Njemačka je na dohvat pljuvačke...strateški vrlo dobra pozicija za život ili za proputovanje.

Kad se umorite od hodanja i razgledavanja, svakako odite u neki od restorana (ali nikako u starom gradu, jer cijene su turističke) i pojedite jedan Flammeküche ili tartes flambées, specijalitet regije, koji vrlo podsjeća na talijansku klasičnu pizzu, ali iskreno, puno je finije i ukusnije.

Tek sad zavidim Željku Korparu kad se javlja iz Strasbourga!

Silba za početnike

Svi smo barem jednom u životu čuli za Silbu. Isto tako, velika većina nikad nije bila na Silbi, ako ništa drugo onda iz razloga što je ukupni kapacitet smještaja na otoku tek nešto preko 500 kreveta, što znači da preko otoka godišnje jedva da prođe par tisuća gostiju uz stotinjak i nešto stalnih stanovnika. Pa opet, zašto je tako posebna i često spominjana kao predivno mjesto za odmor?!

Za početak, do Silbe se može doći svega na dva načina (osim ako nemate jedrilicu ili ste istu uzeli u najam pa ste došli samostalno morskim putem). Iz Malog Lošinja, trajektom Bartol Kašić, koji tokom sezone vozi jednom dnevno, a van sezone vozi dva puta tjedno, ili iz Zadra istim tim trajektom ili pak katamaranom koji vozi jednom dnevno, nedjeljom i češće. Kako na otoku ne možete iskrcati auto, morate ga ostaviti ili u Zadru ili Lošinju ili pak uopće ne morate krenuti na put s autom, buseva, barem prema Zadru ima hrpa. Trajekt je naravno jeftin, katamaran još jeftiniji. Prva vizura Silbe s trajekta vam govori o tome kako je otok malen, bez visokih brežuljaka, te u pozadini se moćno propinje Velebit sa oblacima koji kao da sjede na vrhu te moćne planine, no Velebit je predaleko da bi svojim klimatskim utjecajima narušio vaš odmor.

Vrlo je živo prilikom svakog uplovljavanja trajekta, bilo da dolazi iz smjera Zadra, bilo Lošinja. Uvijek se skupi dosta ljudi koji dočekuju svoje nove goste, ili ugostitelji i vlasnici dućana koji dolaze po svoje namirnice za prodaju ili pak dolazite da vidite tko je novi došao na otok. Ukoliko ste na otoku barem tjedan dana, vrlo brzo ćete pozdravljati ljude poznatih lica, jer vas ionako nema puno. Brojčano gledano, ovo je otok luksuza za malobrojne.

Drugi luksuz kojeg ovdje imate je mir od automobila i ostalih prometala, jer na otoku je zabranjeno voziti osim par malih traktora koji služe za dostavu i održavanje čistoće na otoku, nema ni bicikala (osim dječijih) ni motocikala, tako da jedini zvuk prometa može biti s mora u obliku kakve barke ili trajekta, ili iz zraka, kada neki imućni ljudi lete helikopterom iz Zadra prema sjeveru.

Treći luksuz je čistoća. Bilo zraka, bilo mora, bilo mjesta. Svi oblici industrije su jako daleko, more je iznimno čisto i prilično slano, mjesto je vrlo čisto. Poneke od udaljenih plaža znaju biti prljave jer more nanosi kojekakve ostavštine s drugi otoka ili kontinenta ili sušenu morsku travu pa imate dojam da nema brige na otoku, no to je svakako plod nekoliko gorenavedenih faktora. Ako ste s klincima, teško da ćete ići na takve plaže jer vam treba barem par kilometara da dođete do njih, ali avanturisti bilo koje vrste će svakako naći zanimljivosti na putu do tih plaža.

Hrana na otoku nije skupa! Iako smo bili spremni nakupovati hrpu hrane prije dolaska, jer dostava na otok nije nimalno jednostavna, shvatili smo da to nije potrebno. Ovako mali otok ima par dućana, restorana, veliki štand s voćem i povrćem u centru mjesta, pekaru, trafiku, poštu, uglavnom sve radi svaki dan bez obzira na petak ili svetak. Kako je sve dosta smješteno oko centra mjesta u kojem se nalazi crkva, jutarnji obred započinje kupovinom predivnih krafni u malom dućanu i svježem kruhu. Zatim slijedi kava s tostom i limunadom (sve to za 25kun, vrlo povoljno za Jadran) u kafiću MIK, u kojem se putem wirelessa provjere statusi na fesju, gmail i pročitaju novine, jer one prave papirnate dolaze tek oko 1 sat na otok, tako da do tada živite u jučerašnjem danu.

Nakon MIKa, red je krenuti na plažu, a toga ovdje ima napretek, bez obzira u kojem smjeru krenuli. Dvije gradske plaže s obje strane otoka upravo na dijelu gdje je on najuži su najpopularnije. Uz kafiće na plaži, tu imate sve što vam je potrebno na kupanje. Sladoled King je 15 kuna, možda mrvicu previše ako imate hrpu djece uz sebe. Od ostalih plaža koje svakako vrijedi posjetiti, ali i paziti da se ne izgubite u raslinju i da imate dovoljne količine pitke vode sa sobom, su Pernastica, Dobre vode i Nozdre. Osim što su udaljene pa nisu napučene, njihova ljepota je upravo u moru, čist, sitan pijesak koji vas podsjeća na Karibe (za one koji su bili, a za one koji nisu, ne morate ni ići, odite na Silbu). 

Sloboda na tim plažama je maksimalna, ako želite biti goli, možete, ako ne želite, ne morate. Hladovine nema na pretek, ali i tu se lako možete snaći s improvizacijom. Šetnje prema tim plažama su vrlo ugodne i na otoku možete dobiti mapu na kojoj su ucrtani putevi prema tim plažama, iako i tu treba biti oprezan da se ne zaluta. U krajnoj liniji, završit ćete na nekoj drugoj plaži, neočekivano. Moguće je da ćete sresti nekog poznatog (lice s malih ekrana) no poštujte tuđu diskreciju i ne korisite svoj mobitel za slikanje i slanje časopisu 24 sata.

Nakon plaže ste opako gladni, a tu nema bojazni, par restorana se brine da budete siti barem do ponoći. Najskuplji i vrlo ukusan restoran je na samoj pristanišnoj luci, jer tu plaćate pogled, pogotovo ako dođete na večeru, ispratit ćete takav zalazak sunca da i nije čudno koliko ćete platiti. Naravno, ne morate puno potrošiti, pašticada s domaćim njokima vas stoji 70kn i vrlo je ukusna, domaće vino je ok crno, dok bijelo zaobiđite, osim ako ne pijete gemišt. Slijedeći restoran kojeg je dobro posjetiti je Vila Velebita u samom centru mjesta, cjenovno mrvicu povoljniji od prvog restorana, tu ćete dobiti vrhunsku uslugu od iznimno ljubaznog osoblja (preporučam hladna predjela iliti snack). Ako ste za pizze, onda svakako ne zaboravite otići do Ive jer tamo su najbolje, tj. jedine pizze na otoku, malo skupe (od 50kn naviše) ali sasvim ukusne, možete i naručiti i doći po njih.

Za kraj ovog prehrambenog dijela, treba spomenuti Fregadon, koji je definitivno bestbuy na otoku. Svaki dan imaju 3 menija po 75 kuna unutar kojih bude juha ili hladno predjelo, glavno jelo (mesno ili riblje), salata i desert. Sve je fino i ukusno, restoran vode domaći ljudi i cijela obitelj radi tamo i briga oko gosta je očita i najbolja na otoku. Sve je moguće i sve se može dogovoriti.

Slastičarna pored crkve će vam pružiti slatka osvježenja u obliku kolača i sladoleda.

Noćni život, barem ljeti je vrlo zanimljiv. Skoro svake večeri se događa neki performans iliti event J. Bilo da se radi o lošem reggea koncertu ili jazzu ili house partiju ili sportskom natjecanju ili kreativnim radionicama, vrlo lako se možete dobro zabaviti, preko dana se oglasi na uličnim stupovima, tako da znate gdje i kada doći, a navečer zabava može potrajati do sitnih sati.

Rezervacija smještaja je korisna par mjeseci unaprijed, a ono što posebno fascinira na ovom otoku su lijepe kuće i vile, kao da postoji neko nepisano napravilo da se ne smije graditi na ružan način. Imajući u glavi slike nekih naših ljetovališta, ovdje sasvim možete reći da je ljudima stalo živjeti na lijepom mjestu i u lijepom prostoru.

Za kraj, svakako treba reći ono što je na otoku loše (da, ima i toga) ili barem ono čega se treba paziti. Kao prvo, prirodnih izvora vode nema, stoga se sva voda za piće mora kupovati, no velike plastične boce od 7 litara koštaju 10 kuna pa nije tako skupo. Prilikom tuširanja treba biti oprezan a ne rastrošan. Komaraca i sitnih buba ima jako puno, stoga bilo kakav oblik zašitite od buba vam može olakšati večer. I to je to. Nema drugih loših stvari! Tako lijepa, tako naša – Silba!