Rodjenje života....

Moja draga prijateljica, možda i najdraža, je danas na svijet donijela curicu. Sinoć dok smo pili sokove, jeli kolače i pušili cigarete (ne ja, to je samo bivša navika), ona je bila mokra, raspuknuta vodenjaka u našem društvu, dijelila s nama nešto jedinstveno. Fakat. Ja sam je onako divnu debelu veliku srčanu snažnu i crnu nazvao hm...da...bolje da ne se ne ponavljam. I danas je ona MAJKA. Kako super. Kako veliko. Kako moćno.
Sretno ti bilo Marta u novom životu, u godini koja će biti pamćena po raznim stvarima, ali tvojim roditeljima i njihovim prijateljima će biti bitna samo zbog tebe.

Spektakl...

Sjedim doma. Surfam.
Zvoni telefon.Prijatelj. U Berlinu je na koncertu Madonne. Pada kiša. On stoji u redu s par tisuća ljudi koji čekaju da udju čim prije kako bi bili udaljeni od spektakla na dva metra. Kiša ne prestaje. Spektakl je počeo.
Zvoni telefon.Prijatelj. U Splitu je na utakmici Hajduka, kaže ludnica, 35000 duša pjeva i viče i raduje se biti dio spektakla koji će vjerojatno završiti nikako po Hajduk. Ali bitno je da smo na spektaklu za pamćenje. Nije bio na utakmici godinama, nema veze kaže, kad teče venama bila krv, to ostaje doživotno.
Na fejsu vidim frenda koji se vraća iz Pekinga. Bio čovjek na olimpijadi, ali olimpijade vidio nije. Barem ne uživo. Ali je bio blizu spektakla.
Kuma mi bila prošli vikend na spektaklu u areni, Cetinski kaže. Masa ljudi. Bilo super.
Što je to u nama što nas čini euforičnima kad idemo na spektakle? Koliko su nam svakodnevni životi dosadni kad moramo ići na kojekakve događaje da bi si začinili život?!
Jel su to sitnice koje život čine važnim?
Kruha i igara. To je sve što mogu citirati. Daj narodu da se zabavlja i zaboravit će bijedu, čemer, glad, ratove. Koga boli ona stvar za Gruziju na Poljudu?! Kome pada na pamet milijarda gladnih ljudi na berlinskom koncertu?! Tko je javno digao glas u Pekingu prije otvaranja igara?!
EGO....taj nevjerojatni EGO nam ne dozvoljava da budemo ljudi. On jednostavno mora prvo sebe namiriti, pa tek onda daje mrvice ljudskosti...hm...nemam više vremena pisati...idem biti čovjek na 10 minuta.

Beogradski natpisi...

Hodam ja tako Beogradom u sitne sate i ugledam grafit koji tako jednoznačno govori da je sloboda nešto za što se borimo na razne načine, pa taman i uništavanjem tuđe imovine ili zida.
Naravno, više od svega me zanima želi li autor grafita slobodu Osetiji u obliku nezavisnosti, ili pod okriljem mame Rusije ili mame Gruzije ?! Ili je samo bitno da je sloboda narodu i zemlji....

Svaka zemlja ima svoje posebnosti i tradicijske vrijednosti. Naravno, oko kamere može uhvatiti nelogičnost koja je produkt slučajnosti, a opet, zagolica. Onaj tko je slagao ovaj izlog mora da ima beneficirani radni staž tvornice duhana XY, jer kako drugačije tumačiti toliki duhan pod nazivljem suveniri ?!? Srećom pa ove suvenire ne smiju kupovati djeca kako je i naznačeno na izlogu. Eh taj marketing !

Uvijek me oduševi ovaj slogan, koliko god je star već par godina i isfuran na raznim reklamama sa poznatim osobama. Svetsko, a naše. Naravno, pivo je u pitanju. Koliko bi samo ožujci ili karlovčani dali para da su prvi smisli tako snažan slogan, pa onda kad sponzoriraju nogomet i dobijemo neko prvenstvo, huh, koje pare, ha?!

To se zove poštivanje svoje sadašnje i buduće klijentele. Zamislite samo da netko oglašava: ZA NAPUMPANE I DEBELE !!!

S druge strane, danas u moru oglašivačkih bitki, pitanje je vremena kada će netko biti dovoljno hrabar, drzak ili blesav da napiše upravo to. Do tada, moje dame, uživajte u dućanu po vašoj mjeri.

Danas je (od)igrala Hrvatska...

Nacija će naravno biti u šoku; konsterncija, bol, nevjerica, tuga, čemer, jad, kriza, drama, žalost, nesreća, nemilost...

Prvo su popušili košarkaši, onda puše vaterpolisti, a rukometaši koji će tek igrati?! Hm...kolikogod obožavam taj sport i igru, mislim da oni imaju najmanje šanse od svih danas. Naravno, sad će krenuti optužbe, tko je kriv, tko nije. Sva sreća pa je Peking tako daleko pa nije pola države preselilo na borilišta jer bi bol bio još veći.


Nisam siguran da li bi i ti navijači pomogli, jer kad ne ide, ne ide.



I dok se nacija bude utapala u svim onim nemilosrdnim riječima s početka teksta, neki drugi ljudi će napraviti posao jer očito je da smo nacija koja iz momčadskog ide prema individualnom sportu. Nemamo bazu i širinu, novaca nema uopće, pa individualci sa svojim starcima i njihovim parama, nešto i mogu napraviti. Uopće se ne sekiram što nećemo imati momčadskih medalja, eto Janić će nešto sigurno doveslati, Blanka će valjda preskočiti sve i nastaviti svoj čarobni niz, a i neka od cura na teakwondou bi se mogla dobro potući za medalju, i eto doći ćemo do te petice.
Zapadni susjedi nas šiju opaku, istočni su na istoj razini poput nas. Južnih nema nigdje.
Nema uspjeha bez značajnih ulaganja, stoga nemojmo biti u oblacima jer smo u prvim kolima pobjeđivali, jer danas je ODIGRALA Hrvatska...

Znam što sam radio prošlo ljeto

Ponekad kad čitam novine i vidim : dogodilo se na današnji dan prije xy godina, pomislim, a što sam ja tada radio.
Danas sam se pitao, što sam to radio prije godinu dana i evo. Bio na Arirang mass games u Pyongyangu, Sjeverna Koreja. Zvuči grozno ili blesavo, znam da ne zvuči normalno.
Sjećam se tog osjećaja: sjedim na najvećem stadionu na svijetu, gledam prebolesnu ceremoniju sa 100 tisuća izvođača, nedostupan jer nema mobitela, emaila, bloga i koječega, a na tako posebnom mjestu na svijetu. Kažu, mjesto patnje i muke, boli i užasa. Ipak, gledaš i uživaš kako svi rade kao jedan, a sve u slavu Velikom Vođi. Bilo je toga i u Europi, ali tamo se to uvatilo prilično dobro, tako dobro, da kad bi sad otvorili oči ljudima Koreje, bilo bi previše patnje. Nadam se da Veliki Vođa odozgo gleda i ima plan za svoj narod, jer kako stvari stoje, nema previše rješenja za njihovu izolacionu politiku, gladi i čemera, sjaja i savršenstva.

Dragi ljudi...

Imam prijatelje. I stalo mi je do njih. I oni to znaju. Imam i neke druge ljude koji su na vrlo neobičan način odlučili prestati biti prijatelji, ili su se prestali truditi, u svakom slučaju, prekinuli su kontakt.
I mislim si ja, što krivo radim? I gledam oko sebe. Kolikogod bio samoživo sebično čudovište, ipak postoje ljudi kojima to ne smeta, pa me svejedno vole. Onima kojima to smeta, razumijem da će otići. Teško je biti u društvu takve osobe. Znam. Bio sam tamo i prošao to.
S nekim ljudima je zaista biti prijatelj milina, s nekima je to borba ali je opet milina. S nekima to nije to. Najbolja stvar oko prijateljstva je da ljudi biraju prijatelje, oni se ne mogu nametnuti. Stoga sam sretan jer imam prijatelje i sretan sam kad netko shvati da ima izbor i da ne mora biti moj prijatelj, jer na kraju balade, ako netko želi skočiti s mosta, neka mu je sa srećom.

Pišem ti pismo...

Dragi naši,
dugo se nismo čuli, još od zadnjeg izleta kad smo se nas 8+1 skupili i družili uz roštilj i neke nervozne nepozvane goste. Mi smo dobro. Resursi su dobro. I mama je dobro, iako je stara. Tata je otišao s djecom kod susjeda i odveo ih da se malo igraju tamo. Baš su nam djeca zlatna i srebrna, a poneki je i brončani. Jedino su nam djecu istukla tamo neka neodgojena čeljad s Jadrana. Hm...pokazat ćemo mi njima, idući mjesec ću otići kod njih u dućan i pokupovati sve što vrijedi, pa neće imati više ništa, ni kučeta ni mačeta.
Kako je kod vas? Čujem da neki prljavi čiko hoće u čistu kuću ?! Pa zar ćete stvarno pustiti da vam takvi uniđu unutra? Hm, mi svoje čistimo na vrijeme i sad smo si baš jednog svog pustili unutra, pa nam je kuća ista, ko da se ništa nije promijenilo. Baš nam je lipo.
Vidimo se onda opet skoro na izletu, mogli bi i vi nešto organizirati, da i vama nepozvani polupaju prozore.

Ah da, zaboravih reći da su nam donji susjedi stvarali probleme, smrdile su im instalacije od plina, a mi to nismo mogli tolerirati jer volimo čist i zdrav život, pa smo se spustili malo dolje i pokazali im gdje im je mjesto.

I sad nas opet neki prozivaju što volimo da je naša kuća čista. Fala Bogu pa smo kupili cijelu gornju etažu, a i do krova smo došli, iako je gore stvarno malo hladno, ali barem je čist zrak. Jedino kompas poludi pa svuda pokazuje prema jugu...

Ostajte mi dobro i do idućeg puta...

Vaša najveća zvijezda !

Trijumf folklora i loše organizacije

Ajmo od kraja. Lado i Veryovka su nam pružili rijeko viđen spektakl na našim prostorima. Arena svakako pomaže da se takve stvari pojačaju, ali izvođači su ključ svega, te ako oni ne pruže svoj maksimum koliko god profesionalni bili, publika sigurno neće nagraditi nerad.
U ovom slučaju je bilo upravo suprotno. Publika je bila oduševljena i u deliriju.
Kolikogod sam bio skeptičan na ovu čarobnu CRO-Ukrajina kombinacija, na kraju se pokazalo da Slaveni dobro funkcioniraju skupa.
U momentu kad Lado izvodi podravsko podbijanja i kada se uz njih stvori 24 plesača iz Veryovke i počne udarati isto, dođe vam iskočiti iz kože. Na kraju koncerta zajednička ukrajinska pjesma, na počeku isto tako zajedno, samo tada smo čuli Dobar večer dobri ljudi.
U prvom dijelu koncerta smo vidjeli 3 koreografije ukrajinaca i 2 naše, dok smo se u drugom dijelu koncerta obrnuli.
Bunjevačko od A.Ivančana je upravo nešto što za ovakvu scenu ide, grandiozno, masovno, puno.
Pjesma je bila posebna, plesači spremni, no kako je to bila prva njihova točka, naravno da se još nisu ni umorili.
Na kraju krajeva, s 5 točaka se i ne možeš umoriti u dva sata.
Publike je bilo od svuda, ruske, ukrajinske, američke, talijanske, domaće, slovenske...ali svi su disali za izvođače.
Osjetilo se da više drukaju za Lado, ali očito je naš ansambl bio prilično inspiriran.
Bilo je i faca, mislim da je predsjednik Moldavije na odmoru u Istri pa je skočio na koncert, zajedno s ukrajinskim ambasadorom. Našeg Stipu je predstavljala, tamo neka gđa koju nisam zapamtio.

Posebna priča ukrajinskog ansambla je njihov zbor koji broji preko

40 ljudi i savršeno uvježbani orkestar.
Činilo se kao da ih ništa ne može zbuniti, pa čak ni kiša koja je cijeli koncert prijetila da će zapadati, ali ipak ništa od toga.
S obzirom na specifičnost našeg folklora u kojem istovremeno pjevamo i plešemo, nama je trebalo puno manje mjesta na pozornici nego gostima, no upravo se činilo da zbog prostora za zbor, nije bilo dovoljno mjesta za plesače prilikom velikih točaka.
Jedno od većih iznenađenja večeri je bila izvedba korčulanske Moreške, viteške igre koja se kod nas može vidjeti samo na Korčuli, a sinoć se mogla vidjeti i u pulskoj areni.
Moreška je viteški bojni ples s mačevima nastao oko 12. stoljeća na Mediteranu. Sam naziv "Moreška" nastao je po Maurima – Moriskima, pa je tako u španjolskom jeziku nastao pridjev morisco a u talijanskom moresco. Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u španjolskoj Leridi 1150. godine kao spomen na istjerivanje Maura. međutim slični plesovi s mačevima su se do kraja 14. stoljeća proširili po čitavoj katoličkoj Europi.
Ladov muški dio ansambla je za trenutak bio van svojih standarda i borbom mačeva pokazao raznovrsnost u pristupu običajima lijepe naše domovine.
Još jedan od naj momenata u toj večeri je bila izvedba ukrajinskog tradicionalnog natpjeva od strane prvakinje i solistice Lada, Janje Ivančan. Ona je u pratnji 40 ukrajinca jednostavno briljirala. Nažalost, veći dio publike nije imao pojma da je to naše gore list koji pjeva na ukrajinskom, a zašto je tome tako, pogledajte na kraju teksta. Janja je ovu pjesmu svojedobno otpjevala na Ladovom međunarodnom albumu iz 90-ih, ali ovdje su ju pratili vrhunski lokalni vokali. Mora da se i ona osjećala posebno.

Ukrajinski plesači su pokazali i ono po čemu su posebno poznati, a to je njihova skolonost ka stilizaciji, pretjeranom gestikuliranju, show izvedbi, baletu i gimnastici. Naravno da je ovo potonje oduševilo prepunu arenu, jer nemate često priliku vidjeti takve akrobacije uživo. Možemo govoriti o pretjerivanju , no to je stvar ukusa i stava prema folkloru općenito. Ono što je sigurno je da se ovdje radi o vrhunskoj izvedbi, pa ako i ne volite to što rade, morate im se diviti na perfekcionizmu.

Ukrajinci su svoj plesni i pjevni nastup okončali njihovim najpoznatijim plesom/koreografijom Hopak, u kojem su pokazali svu raskoš i kostima i plesa i pjesme.
Općenito gledano, vidi se da se radi o ansamblu koji u svemu pazi na detalje i kome je stalo da svoju publiku oduševi.
I na kraju, iako to nije bilo na kraju, moram spomenuti Linđo.


Lado sam gledao toliko puta u životu i uvjeren sam da je to bila najbolja izvedba ikada u kojoj je bilo toliko energije, želje, volje, emocije, snage, ljepote....
Ovacije su bile takve, da se i na kolovođi vidjela radost prilikom izlaska sa scene. Dudo je bio ono što on i je: prvak, najbolji !
I sad se ježim, ali pljesak na otvorenoj sceni u Linđu zaslužuju samo najbolji.

I za kraj, što nije valjalo:
karte su koštale 150 i 200 kuna. Onaj tko nije kupio za manji iznos, prije koncerta nije ni mogao kupiti, jer su navodno bile rasprodane. Iako je arena bila puna, to je bila čista patka tj. porez na budale, jer u kiosku ispred arene jednostavno nije bilo karata štampanih za 150 kuna, pa su neke brojnije familije ostale doma.
Nadalje, za tu cijenu nismo dobili ni komad papira na kojem bi pisalo što gledamo i slušamo, to mi je apsolutno nepojmljivo. Ljudi koji nisu iz folklornog svijeta su bili odista uskraćeni za neke osnovne informacije. Video zidovi sa strane su jasno pokazivali da su oni na televiziji znali o čemu se radi.
Prodaja promo materijala....prestrašno skromno.
Spikeri na početku programa, dakle, lik koji je čitao na engleskom jeziku, je vjerojatno čuo prva dva stupnja i tu je njegovo učenje završilo, nije mi jasno da organizator nije mogao platiti nekoga da to pošteno pročita, nego je to vjerojatno bio član obitelji.
Šteta da je toliko stranaca na koncertu bilo a da neće ponijeti ništa osim uspomene.
Hvala i dragom Bogu što je stisnuo oluju nad Pazinom, pa je nebo nad Pulom ostalo suho do kraja koncerta.
Neka vam bude svima krivo koji ste mogli doći, a niste.

Carica...

Oko 1 promil hrvata je znalo za ovu curku prije 24 sata. Pola od njih nisu imali pojma da je u Pekingu. Od preostale polovice, malo njih je vjerovalo da će Snješka biti prva nositeljica naše olimpijske medalje. Ali carica je napravila neočekivano i sad je zvijezda dana. A mi tek krećemo u borbu za medalje u drugim sportovima. Bojim se samo da ne budemo lakomi pa da ne strgamo zube na najvećim adutima. Baš je fora danas biti Snježana Pejčić, došao Mesić s ekipom, i Vrdoljak, i Mateša i svi joj čestitaju, a ona bi se slikala s Bubkom. Eto što ti je sportska skromnost i velika želja.
Dolazi iz mog grada (Rijeka) pa sam dodatno sretan i zbog toga. Ima svega 26 godina, a bavi se sportom u kojem najveći uspjesi dolaze sa godinama i zrelosti.
Di će nam biti kraj u Londonu??

Sanjah...

Noćas sam sanjao gospodina Škoru. Ne sjećam se u kojem kontekstu, samo se sjećam da mi je san završio zaključkom : Pa di toga ima ?!

Cijeli dan mi se vrti po glavi i neki čemer mi ne da mira i onda sam shvatio što sam sanjao, Škoro će jednom biti naš predsjednik države.
Na wikipediji piše da je po zanimanju pjevač i političar. Mislim da to nije fer, jer čovjek je predsjednik uprave CroRec-a. Znači da je i manager. A bio je i novinar. I voditelj građevinske operative. I konzul. I ministar-savjetnik. I ima tri odličja od raznih predsjednika. I skoro je bio gradonačelnik. I on odlučuje koga ćemo gledati na CMC-u. I piše pjesme i pjeva pjesme. I ima nekoliko svojih web stranica. Nije on u svim tim poslovima nužno izvrstan, ali zna čovjek posao. Kad malo bolje razmislim, Oprah, Putin, Regan ili Madonna mu nisu ni do koljena. Ovaj čovjek zna posao. Klanjam se precjedniče !

Počelo je počelo...

Eto, krenuli smo spektakularno...
Potrošili masu novaca da vam se koža ježila, suze caklile iz očiju, gledali sve male i velike kako prolaze ispred vaših punih stomaka.
Malo smo dodatno zagadili zrak s čestim vatrometom, stanje redovno.
Jutros smo još jedan kvart satrali da spojimo istok sa zapadom.
Oni tamo u Indiji nešto pizde za Tibet, bezveze.
Sada ćemo pokoriti ostatak svijeta i uzeti vam sve medalje, pare smo vam ionako uzeli jer nemate svoje tvornice, jer vam ljudi moraju biti skupo plaćeni. Vidite kako mi to najbolje radimo i oragniziramo. Imamo prijedlog: zašto ne bi sve igre u budućnosti bile organizirane kod nas ?! Hm da, pa ko nam što može, uostalom ?!!

TOP 5 najfinijih mjesta za klopu u Istri

Naravno, svako ima svoje favorite, ali mojih 100 i nešto kila su prilog činjenici da jedem dosta. Fino ne jedem cijeli život nego tek unatrag par godina. Prije bi se vario, danas biram, ali ne odbijam. Ovo su mjesta gdje se ne jede samo fino nego i povoljno. Nema super skupih mjesta na kojima se sporo jede, ovo je domaća hrana za domaće ljude, pa kad budete jednom otišli i probali, sami ocjenite pa mi javite kako ste prošli.

1. AGROTURIZAM DOL
Što reći osim, hvala obitelji Stojšić što ne odustaju od svog koncepta, a to je da vam serviraju samo ono što proizvedu. Rijetki ustupak je piće, jer ipak ne proizvode Coca Colu, no umjesto toga će vam ponuditi istarski sok Pašaretu, nije isto, ali je barem domaće, ustvari idealno za ANTI-GLOBALISTE !
Što jesti tamo? Sve, pustite domaćicu da vas napuni hranom, kad dođe račun, sigurno nećete pasti u nesvjest jer su cijene ovdje sasvim pristojne (cca 120 kuna po osobi cijeli obrok od predjela do fritula).
Kliknite na naslov posta za link za ovu čarobnu destinaciju.
Lukačići bb, Gologorički dol, Cerovlje, tel. 684 625


2. AGROTURIZAM STARI KOSTANJ
http://www.tzpazin.hr/index.php?stranica=151
Kod gazda Pere me uvijek oduševi stav, lijen, pomalo nemaran, kao da mu se ne da raditi, sve radi preko one stvari. S druge strane, ipak mislim da je čovjek samo ležeran i opušten, te se ne zamara ovozemaljskim glupostima. Konobarica Silva je zakon. Hrana izvrsna. Bed je ako dođete u zimi jer se teško ugrije prostor, no medica grije po zimi, po ljeti osvježava. I opet pustite da oni odluče umjesto vas što ćete jesti, jer tražiti jelovnik je samo previše posla za osoblje. Oni će ionako spremiti ono što su taj dan mislili kuhati. Prepustite se guštima i bifteku. Ajme.
Gržići134, 52403 Gračišće tel/fax (052) 687-037 Gsm 098 960 9227, 091 687 0377


3. AGROTURIZAM MONTIŽEL
http://www.pincin-monticello.hr/
Još jedna obitelj spremna nahraniti i ugostiti gladne duše. Familija Pincin vam uz standardnu istarsku ponudu koju nude gorenavedeni, nudi i specijalitete s tartufima. Naravno da to poskupljuje obrok, ali i dalje na vrlo prihvatljivoj razini. Ovdje možete jesti obrok po osobi od cca 120-140 kuna (od medice do štrudle). Malo je problem za naći prvi puta, ali imaju svoju web stranicu tako da sve piše i zna se. Porcije obilne i ukusne. Uživajte !


4. KONOBA MALO SELO
Ima jedan bed, a to je da ovo mjesto postoji ali više nije isto kao nekad. Naime, stari vlasnici su iz meni nepoznatih i neprihvatljivih razloga odlučili napustiti biznis u kojem su bili tako dobri. Juhe od koprive, tostiran kruh s masti i tartufima, ombolo s kobasicama, maneštra z bobići....neke stvari sam prvi puta u životu tamo probao i plakao od muke kad se obžderemo i napijemo. Ali smo se uvijek vraćali. I onda smo došli a neki drugi ljudi su počeli tamo raditi i upravljati. Nije loše, dapače, i dalje je kvalitetno, ali više nisu na prvom mjestu gdje su nekad bili. Ako itko ikad sazna gdje su otišli stari vlasnici i da li su otvorili nešto novo, plaćam ručak za tu informaciju. Adresa: Fratrija 1, 52460 Buje 052 777 332


5. JAVITE SVOJ PRIJEDLOG
Nije da nemam ja drugih favorita, dapače, lista bi bila poduža, ali da se ne zamaramo previše...dajte svoje prijedloge za kvalitetnu klopu u kojoj ne morate ići u minus na tekućem. I ne zaboravite ponijeti keš jer ovakva mjesta najčešće poznaju samo solarni način plaćanja. Gušti su gušti....

Sretan rođendan...

Svima koji danas slave svoj dan rođenja želim da se napune endorfinima, da pišaju u gaće od smijeha, da stanje tekućeg računa nikad ne pređe u minus, da hrana bude uvijek nadohvat ruke, da piće teče u potocima, da putovanja ne bude nikad dosta, da ih partneri/partnerice doživljavaju kao božanstva, da se uvijek sjete da ljubav pobjeđuje (samo ne znam što), da , da, da, ....., da imaju prijatlje koji ih se sjete i kad su daaaaaaaaaaaaaaaaaleko.....................
Sretan rođendan svima a posebno tebi !

(slike su bonus na čestitku)

Tradicija

Sezona raznih festivala počinje najčešće u lipnju i završava u rujnu. Barem na našoj (iznadekvatornoj) strani svijeta. I hrpa se toga događa baš tada. Filmski, folklorni, dramski, pokretni, glazbeni, vatrometski, scenski, ozbiljni, neozbiljni, šareni, mali, veliki, otkačeni...ma svakavi.
Obožavam festivale. Razne. I super mi je taj dio godine, kad se kulturno i ino dižeš. Stoga, ajmo na festivale gdje god bili...