Zbog nekoliko razloga želim stići u Beograd čim prije, a taj pothvat nije uopće lak kad se nalazite u Sibiu. Budim se u 4 i pol, lovim jutarnji bus za Temišvar, vožnja svega 6 sati. U Temišvaru čekam privatnog prijevoznika iz Beograda koji prevozi ljude s njihovog aerodroma do Beograda (na adresu za svega 25 EURa), to mi garantira dolazak u Begeš već oko 15 sati, što je izvrsno. Ali...bus me ostavi na jednoj stanici, srpski vozač me traži na drugoj...pa se telefoniramo, pa smsamo, kraj mene pijaca, kupujem nekoliko trash cda rumunjske populare muzike, oblizujem se na lubenice, gužva, buka, podne je....nakon sat i pol me vozač ipak pronadje, ali se poslije toga gubi u gradu...a nema GPS...hm...kakva je to kompanija, ali dobro, sjedim u vozilu koje će me odbaciti direktno do srpske prijestolnice. Put od Temišvara do Beograda je raaaaaaaaaaavan. Ajme, kako je ravan. I onda se pojavi Vršac, lijepi gradić u južnom Banatu iznad kojeg se nalazi i jedino, recimo to tako, brdo u Banatu...i onda jopet.......raaaaaaaaavno. Ono što odmah primjetim kad izlazim iz EU u Srbiju je povećani broj švercera koji čekaju da se otvori djutić pa da obave posao. Ali ono što je još jača razlika je...u 
Srbiji je čisto, pokošena trava, okućnice uređene...pitam se samo što je to u narodu da mu je stalo do svoga, i kako to da u Bugarskoj i Rumunjskoj često vidiš obrnuto. Odkunjam malo u kombiju i odjednom vidim da sam već na Slaviji. Ne zna on ni ulicu ubosti, no nema veze. Tu se već snalazim.Beograd ko Beograd. Il ga voliš il ne voliš. Meni je (unatoč najgoroj vrućini od početka putovanja) drag i poseban. Ostajem noćiti kod prijatelja, preko dana samo do uličnih prodavača da vidim što je novo u diskografskoj ponudi, navečer K ruskom caru na najbolje (i najskuplje) kolače na Balkanu, uslužnost na najvišoj mogućoj razini. Naravno, nisu me poslije
zaobišle niti leskovački niti vozovi niti palačinke niti sve ono što je ovdje gušt.Povjetarac se teg pojavljuje oko 23h, sjedim na Kalemegdanu, gledam Novi Beograd i opet se divim noćnoj slici ove metropole. E kad se oni odsankcioniraju, Zagreb će nažalost postati palanka u odnosu na ovo ovdje. Grad je pun maldih ljudi, knez Mihajlova krcata muvingom, opcije za izlazak nebrojene....ali red je krenuti kući, pa jutarnjim busom za Rijeku, za ni manje ni više nego 40 EURa u jednom smjeru (CRO prijevoznik naravno)...
