Prikazani su postovi s oznakom usa. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom usa. Prikaži sve postove

petak, 1. listopada 2010.

TOP 10 neobičnih putovanja / aktivnosti

Svako od nas ima svoje razloge kuda i kako putuje. Isto tako, sklonosti i budget nas usmjeravaju prema aktivnostima koje mogu biti vrlo uobičajene (poput posjeta muzeju Prado, slikanje kraj ostataka Berlinskog zida ili pak šetnja po Plitivčkim jezerima), ali mogu biti i vrlo neuobičajene i neobične, želeći kroz njih doživjeti i proživjeti neko novo iskustvo koje nam nije blisko u okruženju u kojem živimo.

U nastavku je lista TOP 10 neobičnih stvari koje možete napraviti na svojim putovanjima, naravno ako ste negdje usput tih lokacija i imate volje, vremena i novaca za realizaciju istih. Lista je napravljena od najskuplje do najjeftinije.

1. LET MIG-om 29 IZNAD MOSKVE
Rusi su poznati po svojim ekstremnim željama (barem kad imaju love), tako da ova ponuda uopće ne čudi. Načini kako zaraditi su upravo nevjerojatni. Ako ste fanatik brzina, letova, ekstremizma, ovaj kratka polusatna vožnja će vas koštati cca 72.000 kuna, ali znajte da ste jedan od rijetkih smrtnika koji je to iskušao (ukoliko sami niste pilot vojnih aviona). Naravno, ekskluziva je zajamčena jer malo gdje (ili pak nigdje) na svijetu ovo ne možete doživjeti nego upravo tamo negdje iznad Moskve.

2. KRSTARENJE PO ANTARKTICI
Nema tog kraja svijeta gdje vas današnji kruzeri neće odvesti, pa tako ni Antarktika nije izuzetak. No ono što razlikuje putovanje na krajni jug svijeta je upravo različitost od svega što možete iskusiti. Vožnja posebno dizajniranim brodovima, ledolomcima, cijena koja je više nego paprena u odnosu na druge destinacije, hladnoća koja vas čeka dolje i prizori koje ste do sada gledali samo na televiziji ili internetu. Različiti programi su u ponudi, no očekujte cijenu oko 33.000 kuna, za 10-tak dana plovidbe oko ledene kape, naravno računajte da je polazak s krajnjeg juga Južne Amerike, pa i do tamo treba doći.


3. NULTA GRAVITACIJA
Nemate love ići u svemir a želite barem djelomično iskusiti kako bi to izgledalo lebditi zrakom, bez ikakve gravitacije da vas drži za zemlju? Nije problem. Ovo iskustvo ćete platiti oko 14.000 kuna, u pravilu u USA, Rusiji, te eventualno nekom naprednom zabavnom parku. Kako to izgleda, provjerite na youtubeu ili klikom na link u naslovu.

4. POSJET KOZMODROMU
Opet nešto s letenjem! Hm, očito i mene to privlači, valjda zato što nije tako lako dostupno. Zaroniti u dubine mora možete vrlo lako i svugdje, no posjetiti lansirnu stanicu u nekome od svega par kozmodroma na svijetu. Jedan od njih je Bajkonur u Kazahstanu, koji nudi kompletne ture prilikom lasniranja ili pak samo jednodnevni posjet objektima koji služe u tu svrhu, a i treba još doći do tamo.
Okvirna cijena za jednodnevni posjet neće biti ispod 4.000 kuna.

5. JEDAN DAN U ČERNOBILU
Prvo je bio nuklearni incident, a danas, 20-tak i više godina poslije, razvija se turizam u opustošenom ukrajinskom gradiću Pripyat, gdje možete posjetiti i vidjeti kako izgleda mrtvi grad, najbliži toj strašnoj nuklearki Černobil, otprilike 3km udaljenosti. Postoji nekoliko agencija koje će vas odvesti na jednodnevno putovanje po toj pustoši gdje je vrijeme stalo 26.4.1986., a to ćete platiti oko 1.400 kuna. Naravno, agencije se brinu za vašu sigurnost tokom izleta.

6. JEDAN DAN U GAZI
Ako je Černobil prošlost, Gaza je strašna sadašnjost. Idealna prilika za malo bliskoistočnog avanturizma, razumijevanje situacije koje je sve samo ne dobra, možda završite i u novinama ako baš taj netko odluči učiniti nešto vrlo uobičajeno, zapucati ili baciti koju bombu na to područje. No, u sigurnosti svog vozila i vodiča, proživjet ćete iskustvo životarenja na tako malom području s toliko puno ljudi. Cijene od 185 kuna za izlet po osobi.


7. FAVELE RIO DE JANEIRA
Naravno, ako ste u Brazilu, možda ćete poželjeti vidjeti te čuvane favele u kojima živi najveća sirotinja, ali i najveći broj kriminala potječe upravo od tamo. Sami možete napraviti šetnju, no tada vam nitko ne garantira sigurnost i da ćete se vratiti u jednom komadu i sa punim novčanikom. No zato postoje vodiči koji su od toga napravili dobar biznis i spremni su vas provesti kroz kvartove, bez fotoaparata i bez klasičnog razgledavanja (s vaše lijeve strane...s vaše desne strane...). Novčanik ostavite u hotelu, ali ponesite protuvrijednost od oko 180 kuna koliko prosječno uzimaju za izlet.


8. ILEGALNI PRELAZAK GRANICE
Evo ideje za Jorasa i kako napraviti biznis od tako 'obične' stvari. U Meksiku možete otići na noćni izlet u kojem će vam simulirati ilegalni prelazak Meksičko-USA granice, jedne od najčuvanijih granica na svijetu, ali i one koja je naprometnija ilegalcima. Simuliraju sve, pa tako i utjerivanje straha u kosti. Za ovo noćno podizanje adrenalina plaćate oko 115 kuna.

9. POSJETA TVORNICI KOKAINA
Kad ste već  Kolumbiji, zašto ne posjetiti neku od ilegalnih tvornica kokaina i vidjeti kako se prerađuje proizvod koji voli toliko ljudi na svijetu i koji Kolumbiji daje status opasne i nesigurne zemlje. Naravno, ovi izleti se nigdje ne reklamiraju, no kad ste tamo, već ćete lako stupiti u kontakt s nekim tko vas može provesti i osigurati posjet. Navodno cijene izleta i nisu prevelike, već od 45 kuna, bez obaveze za kupnju.

10. KATAKOMBE PARIZA
Podzemlje grada svjetlosti je vrlo zanimljivo, znajući da ima svoju bogatu i dugu prošlost. Posjet muzeju podzemlja i kanalizacije uključuje i spuštanje ispod razine zemlje da bi se vidjelo kako je to nekad izgledalo vaš košta svega 33 kune.

I za kraj nešto besplatno. Ajmo reć besplatno.
BONUS: POSJET ZATVORENIKU
Svi mi gledamo filmove i serije sa zatvorima i kriminalcima, a kako u svom okruženju nemamo nikog tko je završio u ćuzi, pitamo se kako bi to izgledalo. E pa i tu je turizam došao na svoje. Postoje zatvori koji omogućavaju posjete zatvorenicima od strane nepoznatih posjetitelja, obično se najavite i dobijete kontakt tako da znate koga posjećujete. Iako vas ovo formalno ništa ne košta, red je donijeti neki poklon zatvoreniku, ipak i on mora imati svoj interes u svemu ovome. Šteka cigareta uvijek pali. Takozvani crni turizam već uzima maha u Boliviji i na Tajlandu, pa sretno vam bilo.

Ako imate ideju o nekim još neobičnijim idejama za putovanje ili aktivnosti koje možete raditi negdje...javite pa da proširimo listu.

četvrtak, 6. svibnja 2010.

Put oko svijeta željeznicom i brodom (bez letenja)

Imate li 43 dana vremena za sebe?
Možda je u vašoj ušteđevini ostalo oko 25 tisuća kuna?!
Ekologija vam nije samo mrtvo slovo na papiru?
Iskusni ste putnik i želite otići korak dalje?
Umorni ste i stvarno bi vam dobro došlo da se odmaknete od vreve i gužve svakodnevnog života?
Želite pročitati puno knjiga koje niste sigli godinama u kratko vrijeme?
Pitate se kakav je život na teretnom brodu koji plovi preko oceana?
Želite iskusiti putovanje velikim željeznicama?
Želite biti Michael Palin i Phileas Fogg u jednoj osobi? Napravite ono što oni nisu uspjeli! Krenite na put oko svijeta koristeći isključivo tračnice i vodu, dakle željeznicom i morem i sve to puno manje od 80 dana.

Ludost? Možda! Hrabrost? Sigurno!

Recimo da želite krenuti na put iz Zagreba (http://www.hznet.hr/). U kom smjeru krenuti? Često čitam kako ljudi koji krenu na put oko svijeta idu u smjeru istoka, pa zašto ne biste i vi.
Prvi korak je doći do Beča, odakle vas vozi direktni vlak do Moskve (http://www.oebb.at/en/index.jsp) . Spavate dvije noći u vlaku i ujutro ćete osvanuti na Moskovskoj Bjeloruskoj stanici. Veliki grad vas čeka u svojoj vrevi i rush hour je upravo nevjerojatan, ali vi ne brinete, jer ste već rezervirali kartu za dalje, za vlak koji ide neparnim danima prema dalekom istoku. Vaša slijedeća destinacija je Vladivostok, udaljen svega nešto manje od 10.000 km od Moskve, vozite se ponosom ruskog željezničkog prometa, vlakom zvanim 'Rossiya', poznatog i kao Transsibirska željeznica (http://www.waytorussia.net/).

U šest dana putovanja, prolazite kroz ravnice europskog dijela Rusije, gradovi se nižu za vama, kao i vremenske zone. Srećom, osoblje u vlaku je tu da vam olakša putovanje kolikogod je moguće. Vremena na pretek za upoznavanje s drugim putnicima, domaćim i stranim, čitanje knjige, ispijanje votke, spavanje, kartanje, šetanje kompozicijom gore dolje, posjet restoranu...'Ubrzo' stižete do Novosibirska i tu ste već ušli u Aziju tj. Sibir, dugi i prostrani, zeleni i mokri tj. pun vode, bilo rijeka bilo jezera.

Na svakoj većoj stanici vas čekaju babuške koje prodaju svježe skuhanu hranu, piće, slatkiše, pa nemojte odolijevati i ovom iskustvu. Vrlo brzo ste i u Irkutsku, no i to je samo usputna stanica, vaša stanica vas čeka na krajnjem ruskom istoku. Dolazite u Vladivostok kasno navečer nakon dovoljno dana provedenih u vlaku i već vam je čudno kako hodate, no to nije ništa u odnosu na ono što vas čeka.

Idete do hotela, dobro se otuširate i liježete u pravi krevet, nakon dugo vremena.

Sutra dan (http://www.dbsferry.com/) provjeravate da li će 'Istočni san', brod koji će vas odvesti do Južne Koreje, krenuti na vrijeme, no ni tu nema greške, ionako ste to već provjerili doma, karta je kupljena i krećete na prvo brodsko putovanje, koje će trajati manje od 24 sata. Poneki turist na brodu, ostatak ekipe uglavnom šverceri koje kakvom robom, najčešće automobilima, ali sigurno dolazite na svoje odredište DongHae, odakle lovite vlak za Busan (http://app.korail.go.kr/ROOT/main-top.top?lang=eng) do kojeg ćete jednostavno, brzo i jeftinom opet vlakom, no barem ćete nakratko iskusiti brzinu i moć dalekoistočnih željeznica.

Busan je najveći grad kojeg ste vidjeli nakon Moskve i naravno da ćete ostati koji dan tamo, jer čekate na svoj prijevoz. Dok ste tamo, osim kušanja hrane, prošetajte i gradom, odite u koji budistički hram i osjetite zemlju, jer ova najveća luka u Koreji je početak vašeg prekooceanskog plova. Čeka vas Pacifik, velik i nepouzdan. No sreča u tome je da vas prevoze ljudi koji su ga prešli više puta nego što ste vi bili u Samoboru (http://www.freightercruises.com/). Ovaj dio puta ste naravno isplanirali par mjeseci prije, tako da sve formalnosti riješavate bez većih problema.

Vrlo brzo izlazite iz Koreanskog prolaza, ostavljate Japanske otoke za sobom i krećete na 11-dnevno putovanje velikim teretnim brodom. Imate svoju kabinu, hranite se s posadom, ponekad večerom imate i zajedničke zabave, jer Pacifik je velik, a vremena je dosta. Možda vam daju i nešto da radite, tek toliko da vam vrijeme prođe. Ako vas to ne zanima, vrijeme možete iskoristiti samo za sebe i svoje opuštanje. Valovi znaju biti opaki, no sve je to dio ovog neponovljivog iskustva. Već sada ste jedan od rijetkih putnika koji je preplovio Pacifik u teretnom brodu, ni Goran Milić to nije (još) odradio.

Jedanaestog dana uplovljavate u Long Beach, nadomak LA. Naravno, čim osjetite toplo kalifornijsko sunce i čvrstu zemlju ispod vas, te milijune načina kako da se provedete ovdje, teško će vam biti krenuti dalje. I kad se nauživate sunca i celebritija, idete dalje, ovaj puta Amtrakovim vlakom Texas Eagle (http://www.amtrak.com/), koji će vas kroz Kaliforniju, Arizonu, New Mexico, Teksas, Arkansas i Montanu, za svega 65 sati dovesti do Chicaga. Srećom sve je podređeno putnicima, tako da imate prostrane vagone s velikim prozorima s kojih posmatrate sve krajolike kojima prolazite. Ako želite potpuno iskustvo s najljepšim mogućim putovanjem vlakom u USA, odite do San Francisca i ukrcajte se na California Zephir vlak, koji će vas također dovesti do Chicaga, ali kroz planine i nevjerojatne krajolike središnjeg dijela zemlje.

Čim ste u Chicagu, blizu ste i New Yorku, tako da još 22 sata vlaka neće predstavljati problem. Naravno u New Yorku se opustite, razgledajte grad, kupite si lijepe suvenire, pojedite steak i cheescake i dok čekate slijedeći teretni brod, vrijeme je prošlo začas. Atlantik je ispred vas (http://www.freighterworld.com/) i vaša destinacije je Bremerhaven, luka u Njemačkoj do koje ćete doploviti za svega 9 dana. Kažu da je Atlantik mirniji od Pacifika, ali imajte na umu da ste na oceanu i da vas prate razne struje i tokovi.

Nećete se ni okrenuti, a prvi vidici Europe će biti ispred vas. Do Bremena lako, od njega do Minhena još lakše superbrzim ICE vlakom (http://www.bahn.de/). I tek što su vam zamirisale bavarske kobasice, čeka vas večernji vlak za Zagreb. Budite sigurni da vas netko čeka na glavnom kolodvoru, jer bi svakako mogli poželjeti jedan prijateljski zagrljaj nakon mjesec i pol dana.

Naravno, postoje i druge transe kojima možete napraviti krug oko svijeta.

Bitno je da se pripremite na vrijeme i isplanirate opcije za prelazak oceana, jer o njima ovisi koliko dugo će trajati, može se dogoditi da čekate previše u luci, mada se i to vrijeme može dobro iskoristiti.
Za ovo putovanje bi vam trebalo otprilike 40-43 dana; 25.000 kuna za sve troškove; vize za Bjelorusiju (tranzit), Rusiju i USA, a i nekakvo putno osiguranje bi bilo dobro imati u džepu.
Ako vas ova moja projekcija inspirira na takvo putovanje, volio bih da mi javite povratno kako ste se proveli. Sretan put!

nedjelja, 2. svibnja 2010.

Top 20 mjesta na koja ne želite putovati - carstvo masovnog turizma

Svaki puta kada gledam brošure vrlo jeftinih destinacija koje se diče predivnim plažama, čistim morem, ukusnom hranom, dobrim provodom, u pravilu gledam fotografije praznih plaža koje samo čekaju da ugledaju i mojih 100 kilograma kako se razvlače po pijesku i uživaju u svim obećanim blagodatima.
No naravno, fotografije su jedno, stvarnost je drugo. Čim se odlučite kupiti aranžman s agencijom koja nudi nevjerojatnu cijenu za odmor u last minute ili nekom drugom aranžmanu, budite svjesni da se čarolija rasplinje onog momenta kad sletite u toliko željenu destinaciju.

Kao prvo, vrlo vjerojatno ćete letjeti nekim čarterom, punom umorne radne snage, koja je jedva dočekala uloviti svoje mjesto pod suncem neke egzotične zemlje.
Lova koju ste potrošili na odmor je samo početak, Čak i kad vam nude paket u kojem je sve uključeno. Razmislite malo, došli ste u stranu zemlju na tjedan dana, teško da ćete biti cijelo vrijeme na relaciji soba-hotelski restoran-plaža, i tu kreće izvlačenje para na sunce. Hrpa agenata vas svakodnevno obilazi nudeći ljepote kraja u koji ste došli. To naravno košta. Ima se tu što i vidjeti. Ali u tom momentu zaboravite na štednju i vaš novčanik postaje meta svih prodavača jednodnevnih aranžmana.

Kada angažirate agenciju za odmor, ljetovanje, velika većina tih novaca (kolikogod malo ste platili) će završiti u džepu nekog zapadnjaka, vlasnika neke korporacije. Pa što onda? Bili ste u nekoj novoj zemlji, agencija se pobrinula da vam bude lijepo. Moje je pitanje: možete li se sami pobrinuti da vam bude lijepo i da platite manje ili barem jednako toliko a da ne glumite sardine na plaži, ne čekate u redu za švedski stol vašeg hotela, plaćate lokalnog vodiča kojeg vi želite i ne gurate se unutar svoje velike grupe, s piš-puš pauzama svakih sat vremena.

Brijem da tjedan dana na bilo kojem otoku na Jadranu, može biti puno isplativije nego tjedan dana na bilo kojem drugom moru, imajući u vidu da se na Jadranu i u sred sezone mogu naći povoljni smještaji, fina hrana i prazna plaža. Nema tu nekog lokal-patriotizma. Više sam odmora proveo van granica nego unutar njih i fakat, egzotične destinacije koje se nude u last minute programima su sve samo ne egzotične. Ne nasjedajte na reklamne brošure!

I na kraju, evo liste destinacija koje bi htjeli izbjeći, naravno, ne morate se složiti sa mnom, i moguće je da ste upravo tamo imali najbolji odmor u životu, no činjenica je da se ove destinacije predstavljaju kao best buy, a one to nisu, jer kao što rekoh, pripazite na svoj novčanik jednom kad dođete tamo.


1 Palma de Majorca, Španjolska 
2 Antalija, Turska
3 Cancun, Meksiko
4 Kanarski otoci, Španjolska
5 Sharm el Sheik, Egipat
6 Hurghada, Egipat
7 Monastir, Tunis
8 Djerba, Tunis
9 Rodos, Grčka
10 Puerto Vallarta, Meksiko
11 Kreta, Grčka
12 Las Vegas, USA
13 Hainan, Kina
14 Phuket, Tajland
15 Bali, Indonezija
16 Jalta, Ukrajina
17 Sunčana obala, Bugarska
18 Eilat, Izrael
19 Ibiza, Španjolska
20 Varadero, Kuba


utorak, 14. travnja 2009.

Velkam tu Amerika - lekcija 3


Jedna od stvari koju Ameri rade najbolje je šoping. I u ponudi i u potražnji. Doduše, u današnje vrijeme se nešto opreznije kupuje, pogotovo dionice i ostali nepostojeći vrijednosni papiri, ali roba široke potrošnje i hrana još uvijek nisu na listi stvari koja se apsolutno ne kupuje.
Prosječnom Hrvatu odlazak u šoping u Americi izgleda kao odlazak Alise u zemlju čudesa. Svega ima, sve je nadohvat ruke, ali čim nešto takneš, slijedi pražnjenje džepa ili peglanje kartice. Ako ne želite potrošiti bogatstvo, najbolje rješenje je potražiti obližnji šoping centar u kojem razno razne firme imaju svoje outlete (nažalost, kod nas toga još nema, a da vam izraz bude bliži, to bi bilo nešto kao mjesto gdje poznata tvrtka npr. Nike, prodaje svoju robu 20-30 posto jeftinije nego u bilo kojem svom dućanu i to uvijek, bez obzira na sezonska sniženja....a ako potrefite dolazak u takvoj sezoni, torbe će vam u povratku vjerojatno težiti barem 50 kilograma koliko vam sve kompanije dozvoljavaju da unesete u avion). Takvi centri su vrlo posjećeni i u njima možete naći govoto sve, pa i više od toga. Najveći takav centar na Floridi se nalazi u blizini Fort Lauderdalea i zove se Sawgrass Mills.
Za odlazak na takvo mjesto treba planirati najmanje pola dana, po mogućnosti i dan. Proveo sam 6 sati u ukupno 4 dućana, jer svaki pojedini izgleda kao običan Super Konzum, pa si vi sad mislite koliki je to prostor. Zastupljeni su svi američki retalieri, većina svjetskih i uz njih puno malih dućana i štandova sa pružanjem različitih usluga ugode i sređivanja. Osim mape na kojoj je nacrtano gdje se što nalazi, pametno je i zapamtiti gdje ste parkirali, jer jednom kad uđeš, sigurno nećeš izaći van na istom mjestu, jer te sve moguće vrste promocija i zezalica privlače da ostaviš zadnji dolar upravo kod njih. Povrat PDV-a ili kako mi to u zemlji Hrvata zovemo merver ili IVA (ovisno gdje šopingiramo) je nepostojeći jer toga u Americi nema tj. imaju porez savezne države koji platite i gotovo. Na Floridi je to otprilike 6 posto.

Da je ovo zemlja gdje možete nabaviti sve, ili skoro sve, svjedoči i obična šetnja centrom manje grada u kojem naletim na dućan s čokoladama koji prodaje tisuće vrsta iz preko 60 zemalja. Pitam ja, ima li što iz Domovine, a lik vadi Dorinu, te još neke Kraševe proizvode, kaže da je prodao cijelu zalihu Bajadere, ali da i nema velike potražnje jer je mali grad pa nema puno interesa, no da u većim gradovima uvijek ima više nostalgičnih imigranata. Sad mi je jasno kako to da neke naše tvrtke izvoze u USA, Australiju, Kanadu i Čile, trebaju imati naše slatkiše, kad već glasaju za listu za dijasporu. Cijene svega su niže nego kod nas, i to značajno. Novi Macbook možete dobiti već za 999 USD, Nike patike od 30 USD, GAP traperice već od 29 USD itd itd....za šopingholičare, definitivno zemlja snova.

četvrtak, 19. ožujka 2009.

Velkam tu Amerika - lekcija 2

Kad kažem da sam iz Hrvatske, većina ljudi kimne glavom, kao da razumiju odakle ja to stvarno dolazim. Onda, ipak zbog pristojnosti pitaju: to je na Baltiku? Jeste li vi bivši Sovjetski Savez? Jel to kod Češke? Kojim jezikom govorite? Vi ste u EU?

Kad spomeneš Dubrovnik, slika se mijenja, lica se ozare i krene priča: Moj tata je bio tamo; Ja sam bio tamo sa ženom, Bili smo na kruzeru prije par godina; Čuo sam za taj grad; Čitao sam u novinama...

Ispada da Šuica radi bolji posao od Sanadera. Samo što Šuici pomaže činjenica da je neka ekipa nekad davno sagradila zidine po kojima sada za šaku kuna možeš hodati cijelo popodne, dok Sanadera ipak zezaju Slovenci i pokoji optuženik u Haagu.

No, kako je ovo zemlja koja osim što ima najneukije ljude na svijetu, ima i najviše onih koji dobivaju razne Nobelove nagrade, normalno je čuti pitanje: Zašto niste surađivali s Haagom? Koliko je na vas djelovao rusko-ukrajinski monopoly? Da li bi Tuđman završio s Miloševićem da je bio živ? Vaši vaterpolisti su bili nevjerojatni 1996.g. itditd

Doduše, neke situacije su presmiješne. Teta na šalteru US airwaysa uzme moju putovnicu i gleda ju i ne zna otkud da počne. Kasnim na let, a ona gleda i nešto upisuje i nikako da mi isprinta kartu. Traži oznaku zemlje u svom kompjutoru (op.b.HR), ali naravno da nema pojma. Šapće nešto svom bijelom kolegi, koji joj na glas kaže, tako da ja mogu čuti: E jesi glupa, oznaka za Croatiu je HR. Nakon toga on će meni: Nije ona nikad izašla iz zemlje da bi znala odakle si ti. Smeće. Ja gledam, ne crvenim se, nego cupkam da ne okasnim. Ona i dalje ne radi svoj posao, ode na idući kompujtor, i onda ništa, i naravno dođe kolega bijelac njemačkog porjekla i jednim stiskom na tipkovnicu tipka kartu. I opet koristi priliku da ju posere. Njoj uopće nije neugodno. Hm. Nije ni meni. Idemo dalje.

četvrtak, 5. veljače 2009.

Treći svjetski rat

Hm, da. Kenjam o medaljama i Hrvatima, a u stvari, sitne smo mi ribe. Kaže mi jedan astrolog: skoro će treći svjetski, ustvari već je počeo, samo još ne vidimo sve manifestacije rata u njegovim istinskim razaranjima, ili barem u onome što on donosi u budućnosti.
Nekad između 2010 i 2012 bi trebao biti generalni lom. No rajo, ne brini, ovaj put neće preko balkanskih leđa. Nemamo što ponuditi za borbu, ni nafte, ni plina, ni važnih persona, niti se karte miješaju za našim stolom. Kažu da ćemo samo biti kolateralne žrtve, većina nas, jer nas je eto, previše.

Sedam bivših sovjetskih republika na čelu s Rusijom upravo formira novu zajedničku vojsku. Hm, da se zaštite ili da se bore i protiv koga? Ne treba vam puno mašte.

Vladimir je faca i sigurno neće dati da Obama i nova USA preuzme ulogu jedinog svjetskog pandura. Rusija se vraća na veliku scenu. Ne znam zašto, ali toga me je i najviše strah, kolikogod obožavao tu zemlju. Ruske baze u Libiji, Siriji, Jemenu, možda i Venezueli. Obnavljanje baze na Kubi?!? Sve je moguće.
Zato ćemo mi u NATO. Naravno, ako nam komšije sa zapada dozvole i skinu kojekakve zabrane. Hm, možda nam čine uslugu?!

Puno je kratkih fitilja, zamislite kad se zapali onaj između Indije i Pakistana?
Ili kad Kina odluči povratiti Tajvan? I konačno napasti Japan te vratiti za sve zločestoće koje su Japanci u prošlosti činili na tlu Kine. A na teritoriju Japana, Ameri imaju svoje baze...koji će to "fajt" biti...a Rusi gledaju iz Vladivostoka i s Kamčatke i samo čekaju da jedna bomba zaluta na njihov teritorij...Ameri će već biti iscrpljeni od gospodarske krize.

Nama najbliže mlaćenje će biti na bliskom istoku. Kad udare Izraelci na Iran, a ovi vrate. Pa krenu u ofenzivu...uf...

Mislim da nam nema spasa. Ljubav neće pobijediti. Hollywood neće snimiti film o ovome s happyendom, jer ga neće biti. Hollywooda mislim. A ni happyenda. Ako preživite, pričat ćete. Ako ne, opet dobro. Barem ste živjeli u doba VEEEEEEEEEEElikih promjena.

srijeda, 5. studenoga 2008.

Dan kad se stvarala povijest....

Baš se pitam koliko je povijesnih dana u životu jednog čovjeka?
Povijesni dani za većinu ljudi su:
1. kad se rode
2. kad se prvi puta vjenčaju
3. kad krenu prvi puta u školu
4. kad prvi puta spavaju van kuće
5. kad prvi puta spavaju doma sami bez roditelja
6. kad se poljube prvi puta
7. kad se seksaju prvi puta
8. kad se razvedu prvi puta
9. kad dobiju dijete
10. kad izgube dragu osobu
11. kad se sele u drugi grad ili državu
12. kada diplomiraju
13. kada dobiju prvi posao
14. kada se prvi puta zaljube
15. kada prvi puta nesretno vole

Hm...nije li svaki dan života povijesni ?! Jer već sutradan to je nešto što se više promijeniti ne može i treba prigriliti ono što se dogodilo jučer kao iskustvo i učenje i s tim ići dalje. Kuda dalje? Kažu da je ovaj mali sa slike promjenio povijest svjetske politike, od Argentine do Irana, preko Indonezije, svi sve vesele njegovoj pobjedi, koja je (priznali to ili ne) bila toliko očita i dugonajavljivana, a S.Palin je izgledala kao njegova najveća potpora. Kako su se izbori približavali, ona je sve više ispadala iz tračnica i potpomogla lošem imidžu republikanaca. Iskreno, da li su republikanci mogli pobijediti nakon Busha i trenutnog ekonomskog stanja u državi? Čak i da je Obama bio republikanac, a Palinica demokratica, potonja bi pobijedila....i svi bi rekli kako je simpatična takva luckasta.
Da nije bilo para Oprah W., Puff D. i ostale crnačke ekipe (sorry, ali meni je prelicemjerno govoriti izmišljen izraz afro-amerikanac; to bi bilo kao da je Palinica anglo-amerikanka, a neki sentor Hrvat bi tada bio croamerikanac), te groznih napada na Hilary...mislim da bi danas bio povijesni dan također jer bi imali prvu ženu predsjednicu USA, a to bi bila još veća fora.

No kako je da je...nadajmo se da je mali Obama naučio i lupati palicom sve one koje odmah treba nalupati, da je naučio da ništa ne ide preko noći i da neće imati svoju Lewinsky. Kažu da je njegova misija ujediniti USA...pa poželimo mu sreću na ovaj povijesni dan!