Put oko svijeta željeznicom i brodom (bez letenja)

Imate li 43 dana vremena za sebe?
Možda je u vašoj ušteđevini ostalo oko 25 tisuća kuna?!
Ekologija vam nije samo mrtvo slovo na papiru?
Iskusni ste putnik i želite otići korak dalje?
Umorni ste i stvarno bi vam dobro došlo da se odmaknete od vreve i gužve svakodnevnog života?
Želite pročitati puno knjiga koje niste sigli godinama u kratko vrijeme?
Pitate se kakav je život na teretnom brodu koji plovi preko oceana?
Želite iskusiti putovanje velikim željeznicama?
Želite biti Michael Palin i Phileas Fogg u jednoj osobi? Napravite ono što oni nisu uspjeli! Krenite na put oko svijeta koristeći isključivo tračnice i vodu, dakle željeznicom i morem i sve to puno manje od 80 dana.

Ludost? Možda! Hrabrost? Sigurno!

Recimo da želite krenuti na put iz Zagreba (http://www.hznet.hr/). U kom smjeru krenuti? Često čitam kako ljudi koji krenu na put oko svijeta idu u smjeru istoka, pa zašto ne biste i vi.

Prvi korak je doći do Beča, odakle vas vozi direktni vlak do Moskve (http://www.oebb.at/en/index.jsp) . Spavate dvije noći u vlaku i ujutro ćete osvanuti na Moskovskoj Bjeloruskoj stanici. Veliki grad vas čeka u svojoj vrevi i rush hour je upravo nevjerojatan, ali vi ne brinete, jer ste već rezervirali kartu za dalje, za vlak koji ide neparnim danima prema dalekom istoku. Vaša slijedeća destinacija je Vladivostok, udaljen svega nešto manje od 10.000 km od Moskve, vozite se ponosom ruskog željezničkog prometa, vlakom zvanim 'Rossiya', poznatog i kao Transsibirska željeznica (http://www.waytorussia.net/).

U šest dana putovanja, prolazite kroz ravnice europskog dijela Rusije, gradovi se nižu za vama, kao i vremenske zone. Srećom, osoblje u vlaku je tu da vam olakša putovanje kolikogod je moguće. Vremena na pretek za upoznavanje s drugim putnicima, domaćim i stranim, čitanje knjige, ispijanje votke, spavanje, kartanje, šetanje kompozicijom gore dolje, posjet restoranu...'Ubrzo' stižete do Novosibirska i tu ste već ušli u Aziju tj. Sibir, dugi i prostrani, zeleni i mokri tj. pun vode, bilo rijeka bilo jezera.

Na svakoj većoj stanici vas čekaju babuške koje prodaju svježe skuhanu hranu, piće, slatkiše, pa nemojte odolijevati i ovom iskustvu. Vrlo brzo ste i u Irkutsku, no i to je samo usputna stanica, vaša stanica vas čeka na krajnjem ruskom istoku. Dolazite u Vladivostok kasno navečer nakon dovoljno dana provedenih u vlaku i već vam je čudno kako hodate, no to nije ništa u odnosu na ono što vas čeka.

Idete do hotela, dobro se otuširate i liježete u pravi krevet, nakon dugo vremena.

Sutra dan (http://www.dbsferry.com/) provjeravate da li će 'Istočni san', brod koji će vas odvesti do Južne Koreje, krenuti na vrijeme, no ni tu nema greške, ionako ste to već provjerili doma, karta je kupljena i krećete na prvo brodsko putovanje, koje će trajati manje od 24 sata. Poneki turist na brodu, ostatak ekipe uglavnom šverceri koje kakvom robom, najčešće automobilima, ali sigurno dolazite na svoje odredište DongHae, odakle lovite vlak za Busan (http://app.korail.go.kr/ROOT/main-top.top?lang=eng) do kojeg ćete jednostavno, brzo i jeftinom opet vlakom, no barem ćete nakratko iskusiti brzinu i moć dalekoistočnih željeznica.

Busan je najveći grad kojeg ste vidjeli nakon Moskve i naravno da ćete ostati koji dan tamo, jer čekate na svoj prijevoz. Dok ste tamo, osim kušanja hrane, prošetajte i gradom, odite u koji budistički hram i osjetite zemlju, jer ova najveća luka u Koreji je početak vašeg prekooceanskog plova. Čeka vas Pacifik, velik i nepouzdan. No sreča u tome je da vas prevoze ljudi koji su ga prešli više puta nego što ste vi bili u Samoboru (http://www.freightercruises.com/). Ovaj dio puta ste naravno isplanirali par mjeseci prije, tako da sve formalnosti riješavate bez većih problema.

Vrlo brzo izlazite iz Koreanskog prolaza, ostavljate Japanske otoke za sobom i krećete na 11-dnevno putovanje velikim teretnim brodom. Imate svoju kabinu, hranite se s posadom, ponekad večerom imate i zajedničke zabave, jer Pacifik je velik, a vremena je dosta. Možda vam daju i nešto da radite, tek toliko da vam vrijeme prođe. Ako vas to ne zanima, vrijeme možete iskoristiti samo za sebe i svoje opuštanje. Valovi znaju biti opaki, no sve je to dio ovog neponovljivog iskustva. Već sada ste jedan od rijetkih putnika koji je preplovio Pacifik u teretnom brodu, ni Goran Milić to nije (još) odradio.

Jedanaestog dana uplovljavate u Long Beach, nadomak LA. Naravno, čim osjetite toplo kalifornijsko sunce i čvrstu zemlju ispod vas, te milijune načina kako da se provedete ovdje, teško će vam biti krenuti dalje. I kad se nauživate sunca i celebritija, idete dalje, ovaj puta Amtrakovim vlakom Texas Eagle (http://www.amtrak.com/), koji će vas kroz Kaliforniju, Arizonu, New Mexico, Teksas, Arkansas i Montanu, za svega 65 sati dovesti do Chicaga. Srećom sve je podređeno putnicima, tako da imate prostrane vagone s velikim prozorima s kojih posmatrate sve krajolike kojima prolazite. Ako želite potpuno iskustvo s najljepšim mogućim putovanjem vlakom u USA, odite do San Francisca i ukrcajte se na California Zephir vlak, koji će vas također dovesti do Chicaga, ali kroz planine i nevjerojatne krajolike središnjeg dijela zemlje.

Čim ste u Chicagu, blizu ste i New Yorku, tako da još 22 sata vlaka neće predstavljati problem. Naravno u New Yorku se opustite, razgledajte grad, kupite si lijepe suvenire, pojedite steak i cheescake i dok čekate slijedeći teretni brod, vrijeme je prošlo začas. Atlantik je ispred vas (http://www.freighterworld.com/) i vaša destinacije je Bremerhaven, luka u Njemačkoj do koje ćete doploviti za svega 9 dana. Kažu da je Atlantik mirniji od Pacifika, ali imajte na umu da ste na oceanu i da vas prate razne struje i tokovi.

Nećete se ni okrenuti, a prvi vidici Europe će biti ispred vas. Do Bremena lako, od njega do Minhena još lakše superbrzim ICE vlakom (http://www.bahn.de/). I tek što su vam zamirisale bavarske kobasice, čeka vas večernji vlak za Zagreb. Budite sigurni da vas netko čeka na glavnom kolodvoru, jer bi svakako mogli poželjeti jedan prijateljski zagrljaj nakon mjesec i pol dana.

Naravno, postoje i druge transe kojima možete napraviti krug oko svijeta.

Bitno je da se pripremite na vrijeme i isplanirate opcije za prelazak oceana, jer o njima ovisi koliko dugo će trajati, može se dogoditi da čekate previše u luci, mada se i to vrijeme može dobro iskoristiti.
Za ovo putovanje bi vam trebalo otprilike 40-43 dana; 25.000 kuna za sve troškove; vize za Bjelorusiju (tranzit), Rusiju i USA, a i nekakvo putno osiguranje bi bilo dobro imati u džepu.
Ako vas ova moja projekcija inspirira na takvo putovanje, volio bih da mi javite povratno kako ste se proveli. Sretan put!

Transmongolskom željeznicom - Sibir

...i tako je završio naš dio putovanja po Mongoliji i krenuli mi vlakom prema slijedećoj destinaciji tj. prema Irkutsku, gradu kojeg zovu Parizom Sibira.

No do tamo opet slijedi prelazak granice i druženje sa hrpom ljudi oko 40 sati. Sve je išlo super, kad u jednom momentu skužim da vlak stoji na istom mjestu, 5 sati ujutro....i stoji...ne možeš na wc jer "provodnjica" (tako se zovu tete koje su zadužene za brigu oko vagona, kuhanje vode, čišćenje, plahte – ustvari mi bi to rekli domaćice vagona) zaključala i tako je pravilo, kad je vlak na stanici, nema sranja i pišanja 20 minuta prije toga ni poslije stanice

Izadjem van i vidim da su od cijele naše kompozicije koja je krenula iz UB (kratica za Ulaab Baatar) ostala samo dva vagona i to bez mašine ?!?!...a mi se nalazimo na granici...i tako prodje par sati i dodju konačno carinici i policajci tj. sve žene i pregledaju one nas....i negdje oko 11 krenemo prema ruskom pograničnom gradu udaljenom 20-tak km, kroz ničiju zemlju i tamo opet ista priča, carinici tek došli na posao, pa im se ne da raditi, a imaju dvoja spavaća kola za pregledati sa 70 putnika i da skratim, krenuli smo u 15.30h !!!!!

Dakle, od 5 do 15.30 se prelazila granica !!

Odmah nakon carine i policije, na pivo i pišanje. Konačno sam kapituirao, najgori WC ikada, gradić Nauški na granici Rusije i Mongolije, želudac gore dolje, napred nazad...

No to je vrijeme da se bolje upoznaju suputnici, pa npr. upoznate čovjeka koji se vraća sa putovanja biciklom po Mongoliji i Kini u iznosu od 4000 km (iz Švicarske je), pa upoznate ženu koja se rodila u Južnoj Africi, ali je ustvari živjela u Zimbabveu, pa se preselila u Australiju, nakon toga u Indoneziju, onda su se starci vratili u Australiju, a ona otisla živjeti u London......u svakom slucaju, kod svake od ovih priča ti kosa pada sa glave, srećom da se brijem glavu svakih par dana....

Na granici nije bilo problema za mene pa smo krenuli dalje, samo su zafrkavali mongolske švercere, mislim da su ih čak i skinuli sa vlaka....

I idemo dalje prema Irkutsku...gdje se sa transmongolske priključujemo na transsibirsku željeznicu....došli na kolodvor, dočekali nas sa autobusom i odmah odveli na Bajkalsko jezero koje je 70 km dalje , to je najdublje jezero na svijetu (slatkovodno) i ima više vode u sebi nego sva sjevernoamerička jezera...temperatura vode je trenuto 4-5 stupnjeva, ušao do koljena i odustao (naravno), no ove moje australske i engleske babe sve otišle u vodu , rusi gledaju i padaju u nesvijest, a i ja sa njima....

Bili u nekom muzeju o jezeru, savršeno, imaju i akvarije sa ribama...i onda se razišli, svako svojim putem, ja u birtiju sa dvije koke i deri po pivi cijelo popodne sa pogledom na jezero...priroda od koje zastaje dah, nekoliko puta tokom dana.

Bili smješteni po kućama kod obitelji i najeli se ko da mi je baba kuvala, kako ja nešto razumijem ruski, uhvatila me Ljudmila (gazdarica) u djir, pa ožeži pričati, a ja samo klimam i govorim DA, DA....

Spavanje, mir, tišina, svježi zrak, pa budjenje, pa enormni ogromni doručak i pokloni (sva sreća da sam kupio litru džina u Istanbulu) i došli po nas autobusom i doveli nas u Irkutsk u hotel Angara, majko mila...Sovjetski savez se vratio nazad ali ovaj puta sa svim dražestima zapada, kocka, prostituke, sauna, barovi i sve što ide...neljubaznost, nitko nema sitno za uzvratit a ti vidiš da je puna kasa love,  ustvari I kod nas se to može često doživjeti,  opet neki cool muzej i konačno net kafe sa super brzom konekcijom.....

Jedemo toliko da sam se vec udebljao i iduće putovanje mi je zasigurno Afrika...

Dok je kod nas navodno 38 stupnjeva, ovdje je predivnih 20.

Iduća relacija vlakom je duga više od 5000 km i pokriva 5 vremenskih zona I traje 3 dana bez prestanka. Ovdje se ukrcavamo na tzv. Rossiya kompozciju, vlak koji je originalno Transsibirski, jer ide iz Vladivostoka, mi ćemo njime dalje od Irkutska do Vladimira. U vlaku ruski pop-rock mi se uvukao pod kožu, jer provodnjica glumi DJ-a,  a sibirska moda je za plakati (naravno i dok se smiješ)....

....kad predjete toliku razadaljinu i 5 vremenskih zona ktome, pitate se što dalje?

hm, već ću nešto smisliti, dapače moji suputnici imaju lude ideje i kako vrijeme prolazi sve smo si bolji, uglavnom je ekipa cool, sa malim izuzecima...

...u vlaku uglavnom ruske obitelji sa djecom, i naša grupa u vagonu, bio neki dosadni belgijanac koji putuje iz Sahalinska (pogledajte u atlas...nema istocnije tocke u Rusiji) do Brisela....ludjak....ruski roditelji ne daju svojoj djeci da komuniciraju s nama i onda smo ih konačno otopili kad smo napravili tulum šešira, svako je trebao napraviti šešir od biločega, pa su se i klinci priključili...

...imali smo i kviz, koji je sastavljen od čudnih informacija sa novozelandskog pakiranja uložaka....

...imali smo i kartanje do besvijesti....pobijedio jednom

....s obzirom na vrijeme, znali smo biti pijani od votke i pive prije podne...pa popodne spavamo, pa onda opet pijemo...ne preporučujem osim u posebnim prilikama, u ovom vlaku je to tako normalno, pogotovo je bitno kod socijalizacije....

...trebali smo sastaviti pjesmu o našem putovanju i otpjevati na SONG "kompetišnu", pobjedila je prva sibirsko-hrvatska rap pjesma na engleskom jeziku (dakle, ja !)...

...puno smo i spavali....bilo je hladnjikavo pa se nismo puno znojili, pa se nismo ni usmrdili, mada se u vlaku mozete i otuširati zahvaljujući našoj provodnjici Tanji, ali I kupiti od nje što vam drago, ona nazove svoje veze na idućoj stanici I eto ga na ! Kavijar…samo pitaj ! Štogod.

....na vecim stanicama se stoji po 20 minuta, pa se tamo moze kupiti svježa hrana od raznih bakica, i cuga i koješta...

Najludji prizor je bio u Sverdlovsku kad smo se sreli sa vlakom iz Moskve za Mongoliju...mi stojimo a oni dolaze na susjedni peron...vlak im još nije ni stao, a oni počeli iskakati na peron sa trapericama, cipelama, torbicama, maramama, kišobranima...šverc u 20 minuta, pa ti vidi...dakle, umirali smo od smijeha od ovog načina trgovine, ali se divili njihovoj predanosti. U jednom momentu prođete vlakom pokraj oznake granice Europe i Azije, fora...