Masada

Masada je prirodna utvrda ili gora na kojoj je napravljena tvrdjava, dakle, za one koji zele znati vise, kod mene se najcesce klikne na naslov pa dobijete dodatne informacije od wikice.
Ovo je jednostavno must see u Izraelu, osim sto je Unesco zastitio ovaj lokalitet, osim sto imate predivan pogled na Mrtvo more i tocku u kojoj se ono prelama na dva dijela, ovo je takodjer jedno od svetijih mjesta za Zidove.
Naime, Herod si je dao izgraditi vrlo mocnu tvrdjavu na ovoj litici, koja je oko 400 metara visoka, doduse s obzirom da je ispod nje Mrtvo more koje je 400 metara ispod razine mora, dodje vam na isto, dakle, na nuli smo, ali ipak nismo, jer se nalazimo tu a ne na nekoj morskoj obali. Zapetljano to s Mrtvim morem.
I napravio si on cuda tamo, kao pravi Rimljanin, dovukao i vodu gore, imao i spa i vojsku i hranu. Odavde je mogao cuvati svu sol svijeta koja je tada vjerojatno znacila onoliko koliko nama benza. To se sve dogadjalo nesto prije Krista, valjda vam je ostao Herod u pamcenju iz vjeronauka ?!?
I onda se nekako dogodilo da su zidovski ekstremisti preuzeli cijeli kompleks i nastanli se gore. I zivjeli neko vrijeme. Onda su rimljani poludili i hjtjeli to zauzeti nazad. Ali im ovi nisu dali. Pa su se borili nekoliko godina. Godina !!!
I svasta su rimljani pokusavali. I konacno su uspjeli uz pomoc vjetra i vatre probiti glavna vrata, ali nisu htjeli unutra preko noci, nego su proslavili pobjedu prije ulaska. Zidovi za to vrijeme dogovaraju slijedeci korak, umjesto da budu robovi, radije ce mrijeti slobodni.
Pao je dogovor. Po noci su svi muskarci ubili svoju familiju. Odredjeno je 10 muskaraca koji su pobili sve ostale muske, i jedan koji je pobio njih 9 i sebe samog, pa na taj nacin imaju samo jednog koji je zgrijesio jer se sam ubio.
Rimljani usli u zoru unutra i nije bilo nikoga osim neke starice i djecice koji su slucajno prezivjeli. I film je snimljen u 'olivudu.
Valjda vam je jasno zasto je to toliko bitno mjesto Izraelcima. Meni slika postaje jasnija, ali i dalje je sve to nekako mucenje i patnja i bol. Valjda nacija nije nacija ako ne nastaje u krvi i suzama. Svasta !

Danas se na Masadu ide dnevnim izletom iz Eilata ili Jeruzalema. Jako je vruce, cak i gore na vrhu, nema ni daska vjetra. Pogled je spektakularan, navodno najbolji u ranu zoru kada se sunce dize i sa strane Jordana preko Mrtvog mora krene obasjavati liticu. Gore se moze zmijskim putem, ali srecom postoje Svicarci koji su izmislili efikasnije nacine putovanja na brda pa eto i gondole do gore za svega 2 minute. Jos uvijek se vide tlocrti gdje su bile smjestene rimske legije, dok se tvrdjava kontinuirano obnavlja i otkriva dio po dio.

Skok do Jordana

Jedan od osnovnih razloga zasto stranac dopre do Eilata nije sunce, more i zabava jer toga ima svugdje. Moj najveci razlog je blizina Petre u Jordanu, koja se odavde nalazi svega 2 sata voznje. Da ne bi ja pisao cuda o tom svjetskom cudu, izvolite prvo malo zguglati o tome, a onda se vratite pogledati moje slicice.

Izlet kosta 200 americkih dolara, prijevoz do tamo, vodic i policijska pratnja od strane Jordanaca, jer ipak su oni ratovali medjusobno do nedavno, ali sad su kao u dobrim odnosima. Besplatan rucak, voda i voce su u cijeni i jos malo razgledavanje grada Aqaba, polumilijunskog susjeda malog Eilata.

Put do Petre je presavrsen, pustinja im je genijalna, brda i vrhovi koje smo vidjeli, nevjerojatnih granitnih formacija. Sama Petra je toliko posebna da mi je drago sto sam se mrcvario na cjelodnevni put iako sam znao da cu proci sekjuriti provjeru na izlazu i ulazu u Izrael opet, iako ovaj puta puno krace, valjda sam vec u sustavu s napomenom “ni nalik teroristu”.

U grupi bio sa 17 Izraelaca, dvoje juznoafrikanaca kojima sam obecao da dolazim na FIFA 2010, te dvoje americana. Dozivjeli smo tako naglu promjenu vremena s par kapi kise i pustinskom pjescanom olujom, tako da je moje desno oko sada jos vise nastradalo jer se zbog spore rekacije ne moze zatvoriti brzim treptajem. I da to ne bude sve, sudarili smo se s nekim kombijem, tj. on je udario u nas tocno na mjestu gdje sam sjedio, pa je tip pobjegao, pa su se nasi jordanski policajci okrenuli za njim, ali s nama u busu, pa smo ih jurili, ali ih nismo stigli jer su manji i bolje poznaju teren. I onda smo stali da vidimo stetu, svi Izraelci su odmah zvali doma da kazu sto im se dogodilo, slikaju bus na mjestu gdjenas je frajer “ogrebao”, a ja sjedim u busu i cekam da krenemo i cudim se svim tim ljudima sto dizu buku od nicega i oni se cude meni kako sjedim mirno na tom istom mjestu gdje smo udareni. Valjda sam se zguglao od svega, pitam se samo sto je slijedece ?!?