Pao Vukovar, pala Šuica...

..i što sad?! Bastioni desnog umjerenja, početak i kraj države, dva grada heroja, dva geografski najudaljenija grada više nemaju isti smjer. Što će sad reći premijer na rezultate izbora? Naravno, reći će: MI SMO DOBILI IZBORE !
U Velikoj Gorici, Donjem Miholjcu, Bilju, Dugom Selu, Svetoj Nedjelji, Vrbovcu, Zaprešiću, Ogulinu, Makarskoj, Supetru, Vrgorac, Opuzen, Ploče...

Niste dobili izbore u Zagrebu, Splitu, Osjeku, Sisku, Vukovaru, Dubrovniku, Korčuli, Samoboru, Kaštelima, Komiži, Starigradu, Trogiru....niste!

Uz dužno poštovanje cijeloj naciji, nekako 2+2 ipak jesu 4, a ne 5. Nadam se da je medicinskoj sestri koja je mislila tužiti premijera za duševne boli, puno bolje i da neće više imati priliku slušati pobjednike.

HTZ

Vjerojatno ste primjetili novu akciju Hrvatske turističke zajednice: Kad srce kaže ljeto, kaže Hrvatska!!!
Izgleda da je master plan našeg ministra, čija ostavka se ne prihvaća jer ima genijalne planove, bio da vrati domaće turiste na Jadransko more. Svaka čast! Konačno. Ne sjećam se da se to do sada ikad radilo.
Nadam se da će takva akcija ostati samo u okvirima lijepe naše i da istu neće raditi u Srbiji, Sloveniji ili Bosni. Moglo bi srce reći nešto drugo osim Hrvatske.
Imamo jedan problem. Turistički aranžmani su još uvijek skuplji za Jadran nego za Mediteran. Strani turoperatori su već krenuli sa snižavanjem cijena i lovom na recesijom pogođene turiste te prilagođavaju cijene potencijalnim gostima. Tako i Hrvati mogu povoljnije otići na grčke otoke, u Tunis, Egipat ili Grčku, nego što mogu odsjesti u Poreču. Hvar i Dubrovnik neću ni spominjati. Možda da se umjesto srca i Hrvatske, odlučimo na razum i svega par županija u kojima prosječan Hrvat može ljetovati. Jer poznato je kako su Hrvati častan i pošten narod koji na odmor ide sa svojim kreditnim karticama u potrazi za najbližim bankomatom, tražeći prvi restoran u kojem će se obilato pogostiti svježom ribom i blitvom. Hrvati ne nose na odmor sarme, filovane paprike, jariće, praščiće, suhe kolače, prošlogodišnju zimnicu, kobasice i kulene, slaninu i piletinu. To rade Česi i Slovaci. Da, ti škrti ljudi iz Unije. Da ne nabrajamo druge.
Mi se mašimo novčanika čim nam osjetila izbombardiraju mirisi svježe pećenih ćevapa i pljeskavica, s prženim krupmirićima iz ustajalog uljnog pržioničara.

Master plan je super, još samo da to i naši ugostitelji shvate. Last minute ponude očekujte negdje krajem srpnja, kad shvate da ste otišli nekamo drugdje ili pak nikamo ili pak kod rodbine na more, a to se ne računa da ste na odmoru jer ste nekome na teret i ništa ne plaćate, pa onda možete dofurati sva ona fina gotova jela koja tako dobro pripremate na kontinentu.

Hoćete domaće turiste na domaćem moru? Dajte im domaće cijene. Prisilite turističke radnike da ponude niže cijene onima koji pokažu OIB. Ko ga nije dobio, nek zove Šukera, preko reda. Šetam plažama ovih dana, Francuzi, Austrijanci, Slovenci....zahvaljuju nebesima na ovim temperaturama i cijenama koje su dobili u predsezoni. Smanjite cestarine onima što iz Osijeka idu u Makarsku ! HAC će ionako zaraditi puno od Čeha i Slovaka koji će autima sa sarmom i knedličkama proći našim predivnim cestama.
Dajte besplatno ljetovanje za jednu osobu, ako obitelj dođe u većem broju!
Prilagodite cijene pive tako da u cijeloj državi koštaju isto. Pa da vidiš kad se nacija opije. Ionako će ljetovanje biti plaćeno karticom, minusom ili nekim drugim dugom. I nek se HTZ prestane oglašavati na CNN-u. Ameri su već priznali recesiju i imaju planove. Mi šutimo i pravimo se ludi, zato ćemo tamo gdje nam je srce!

Rijeka za sladokusce u 'krizi'

U Rijeci ste, u prolazu ili na proputovanju; gladni ste, ne želite odvojiti puno novaca, ali opet, ne želite ni jesti splačine. Nema problema, Rijeka ima par opcija u samom centru grada gdje ćete dobro pojesti za malo novaca, a možete si i hranu doma ponijeti ili na put, ako idete dalje.

1. Bistro Mornar
Bistro Mornar smješten je uz samu riječku tržnicu i rivu od kuda kreću trajekti i turistički brodovi. Mjesto je to gdje možete kušati domaću hranu, uglavnom, kako kažu jela na žlicu - istarske maneštre i razne juhe, mesna jela, ribu, marende i domaći kruh. Iz vinske karte možete odabrati razne vrste vina, a nudi vam se i mogućnost uživanja u vrhunskim vinima na čaše.

ZA: puno sjedećih mjesta i mala terasa, veliki izbor svježe ribe, ljubazno neformalno osoblje, omjer cijene i kvalitete najviši (malo para - fina hrana...jela od 25 kuna nadalje)

PROTIV: pokoji lokalni cuger, u vrijeme marende (11-13) zna biti gužva, predvečer je izbor hrane manji, ne primaju kartice

OBAVEZNO PROBATI: gavune ili srdele s blitvom
RADNO VRIJEME: 7-20, sub i ned 7-17
TELEFON: (051) 313 257

2. Buffet Fiume
Konoba Fiume nalazi se na samoj riječkoj tržnici. Uređena je u primorskom stilu, dekorirana starim predmetima i ribarskim vršama. U ugodnoj, toploj i uvijek živoj atmosferi, uz ljubazno osoblje možete uživati u ribljim i mesnim jelima, divljači, lešo janjetini kao i svakodnevnim marendama.

ZA: izvrsna domaća atmosfera, ekstra ljubazno osoblje (šefica Nena pogotovo), svježa hrana, dobar omjer cijene i kvalitete (jela od 30 kuna nadalje)

PROTIV: jako mali lokal (svega par stolova), miris hrane vam se uvlači u odjeću, gužve oko podneva, ne primaju kartice

OBAVEZNO PROBATI: crni ili bijeli rižoto, riblja juha
RADNO VRIJEME: 6-18, sub 6-15, ned zatvoreno
TELEFON: (051) 312 108

3. Restoran SELF SERVIS RI
Restoran Self servis RI nalazi se u centru grada, na rivi, u prizemlju robne kuće RI. Po sistemu samoposluživanja u ponudi su različita gotova jela: od predjela, juha, roštilja, mesnih i ribljih jela, salata i slastica, a sve po vrlo povoljnim cijenama.

ZA: veliki izbor jela, centralna lokacija, solidan omjer cijene i kvalitete (jela od 30 kuna), pakiraju za ponijeti doma, terasa s pogledom na more (ali i cestu), plaćanje karticama

PROTIV: menza i tacne, neka jela su preskupa (meso i prilozi)

OBAVEZNO PROBATI: najbolja jota u regiji !!!
RADNO VRIJEME: 8-22, ned zatvoreno
TELEFON: (051) 311 026

4. Riječka pivnica
Češka pivnica se nalazi na Školjiću, u centru grada Rijeke, gdje će vas u zanimljivom ambijentu dočekati ljubazno osoblje i ugodna atmosfera.
Češka pivnica nije samo mjesto gdje možete svratiti i uživati u vrhunskoj i osvježavajućoj češkoj pivi, već možete kušati i nešto od raznovrsne ponude jela, s naglaskom na češke specijalitete.
Nudi se i mogućnost organiziranja ručkova i večera, a svakodnevno od 10.00 – 15.00 h nude se marende.

ZA: dobra piva, dobar izbor jela, solidna lokacija, ok omjer cijene i kvalitete (jela od 30 kuna), plaćanje karticama

PROTIV: češki specijaliteti i nisu baš tako češki, nema terase niti dovoljno svijetla, cijene jela znaju varirati

OBAVEZNO PROBATI: maneštru s domaćim kruhom !!!
RADNO VRIJEME: 10-24, ned zatvoreno
TELEFON: 098 9281800

5. Zalogajnica Klub Makrovega

Klub Makrovega nalazi se u centru, nadaleko kazališta Ivan Zajc i Jelačić placa i namjenjen je ljubiteljima zdrave hrane. Na prvom katu se u ugodnom ambijentu nude makrobiotička i vegetarijanska jela kao što su: miso juhe, maneštre, lazanje, musake, polpete od žitarica i povrća, pohano povrće i sa tofuom, pite, sarme, pizze, alge, kolači i palačinke, prirodni sokovi, čajevi i ječmena kava. Ukoliko nemate vremena ili želite obradovati nekog ljubitelja ovakve kuhinje, sve ove i mnoge druge delicije možete kupiti i ponijeti sa sobom.

ZA: dobre slastice, zdrava hrana, osoblje koje razumije što prodaje, solidna lokacija, ok omjer cijene i kvalitete (jela od 20 kuna naviše)

PROTIV: prostor je vrlo skroman (iako jednostavan), izbor jela nije velik (ne kuhaju svaki dan istu hranu), nema mesa

OBAVEZNO PROBATI: najbolje palačinke u regiji !!!
RADNO VRIJEME: 9-17, sub i ned zatvoreno
TELEFON: (051) 321145

Lokalni izbori 2029.godine

Vijesti iz budućnosti (godina 2029.)

Ovogodišnji lokalni izbori u Hrvatskoj su bili burniji nego ikada. Izborne poruke i slogani su bili usmjereni na potrebe građana i naravno lokalnih političara.

Prisjetimo se što se dogodilo nakon prošlih izboda 2025.godine.

Kako Hrvatska nije uspjela u nastojanjima da uđe u EU u zadnjih 20-tak godina, pojedine regije su odlučile krenuti svojim putem.
Zagrebačka županija zajedno s gradom Zagrebom se pripojila Sloveniji, te je Zagreb postao glavnim gradom Slovenije, s gradonačelnikom srbinom slovenskog porjekla, Dinamo se preimenovao u Olimpiju, no i dalje je miljama daleko od Lige prvaka (koju je prošle godine osvojio sarajevski Željo). Održan je i Eurosong u Zagrebu, jer je slovenska pjesma pobijedila odmah nakon tog spajanja.

Istarska županija je također u EU, ali kao dio Italije. Hrvati više nemaju problem s Piranskim zaljevom, jer je on sada u rukama Italije.

Glavaševo (bivši Osijek) se morao otcijepiti iz Hrvatske, jer je EU to postavila kao uvjet za primanje u zajednicu. Prihvatila ih je Republika Vojvodina. Grad Osijek je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda po broju gradonačelnika u 21.stoljeću, pa su odlučili prestati raditi izbore i imenovati jednog gradonačelnika svakih mjeseca dana iz drugog kvarta.

Grad država Kerumville je nakon preuzimanja grada od strane Joke Keruma, postao novi Hong Kong, te izašao iz republike Hrvatske.

Dubrovnikom vladaju cruise kompanije koje su ovaj grad otkupile od Hrvatske koja je morala vratiti dugove MMF-u, tako da više nije u našem vlasništvu.

Međimurje se pripojilo Mađarskoj.

Ono što je ostalo, ove izborne godine je glasalo za HDZ, koji je jedinu protutežu imao u Rijeci koja konačno ima novog kandidata za gradonačelnika, nakon 30 godina vladanja SDP-a. Glavna poruka u kampanji je pristupanje uniji pod nazivom Balkanija, koju čine Rumunjska i Bugarska (izbačene iz EU-a 2018.g.), Srbija, Vojvodina, Kosovo, FRNYRZY Macedonia, Bosna i Montenegro. HDZ naprosto mora državu uvući u neku uniju prije nego se država raspadne. Hercegovina se pripojila Hrvatskoj, tako da sada konačno više birača živi u državi nego izvan nje! HDZ je obećao Rijeci da će ju kandidirati za Balkanske igre 2032.

Premijer RH, počasni doktor Ante Gotovac smatra da je vrijeme za radikalne promjene i zaokret, te je u društvu svoje gospođe Simone, proslavio ovogodišnju pobjedu.

I have a dream...

Sanjam...da će Hrvatska biti nogometni prvak svijeta; sanjam...da će Hrvatska pobijediti na Eurosongu; sanjam...da će hrvatski film osvojiti Oscara; sanjam...da će Hrvatska imati izbore koji nisu predvidljivi; sanjam...da će kandidati u kampanjama govoriti o sebi umjesto o 'protivnicima'; sanjam...dan kada će javna televizija prestati biti komercijalna; sanjam...dan kada neću morati plaćati pretplatu za nešto što i ne moram gledati; sanjam...dan kada će kriza prestati biti izgovor visokopozicioniram managerima da smanjuju plaće i isplaćuju svoje bolesno visoke bonuse; sanjam...da mi teta u trafici ili dućanu pita imate li sitno jer vam nemam za vratiti; sanjam...da ću kupiti savršene kolače u Vinceku s osmjehom na licu prodavačice; sanjam...da ću se za 144 kuna voziti iz Zagreba u Rijeku u čistom autobusu sa numeriranim sjedalima uz rezervaciju koju sam platio; sanjam...da pivske kompanije prestanu voditi ratove na televiziji u doba dok ljudi imaju sve manja primanja; sanjam...da hrvatski znanstevnik dobije Nobelovu nagradu; sanjam...zemlju bez mina; sanjam...humanitarne akcije za nepoznate i bezimene; sanjam...časopis koji se usudi pisati o istini; sanjam...dan kada ćemo ući u EU; sanjam...dan kada ćemo izaći iz EUa; sanjam...jeftini internet; sanjam...dan kada nećemo imati originalno hrvatske proizvode koji kod nas koštaju više nego u Srbiji; sanjam...dan kada će prvi ministar javno priznati pogrešku i dati ostavku; sanjam...dan kada neće biti Dinama i Hajduka; sanjam...glazbu iz bivše YU na hrvatskim televizijama; sanjam...da jedino ljudi koji žive u ovoj državi imaju pravo glasati na izborima; sanjam...reality tv bez namještanja; sanjam...dan bez robnih marki na tržištu poput Rumke ili K+ ili Cleaver ili Kozmo ili Grandi ili M ili Aro; sanjam...da nacija ne bude u očaju svaki puta kad popušimo neku tekmu; sanjam...da postanemo svjesni što smo i gdje smo i što imamo; sanjam...da svako radi svoj posao za koji je plaćen; sanjam...aaaaaaa...uf, imao sam čudno bizaran san. Sreća da sam se probudio...

Mira ili Stefano ?!

Nakon dugo vremena traženja, našao sam Miru Zrnić. Ta fenomenalna kuharica je nekad vodila konobu Malo selo u Fratriji kod Buja, da bi prije nekog vremena dobio informaciju o njenom novom mjestu rada.
Elem, radi se o konobi u mjestu Merišće, na cesti od Buja prema Momjanu, treba skrenuti prema Kozloviću i samo ravno. Na jednoj osami s lijeve strane ceste se nalazi kućica u cvijeću, ograđena visokom živicom, nekoliko auta s desne strane će vam jasno ukazati da ste na pravom mjestu. Konoba je preslatka, ali mala, tako da ako Istrom kruže tamni oblaci, nazovite i rezervirajte si mjesto 052 779 152. Ukoliko je lijepi dan, gušt će biti time veći jer vanjska terasa je ogromna.
Jelovnika i dalje nema. Gđa Mira će vas pozdraviti i reći što je taj dan pripremila. S obzirom da je trenutno sezona šparoga, kušajte toplu kremastu juhu. Nakon toga, krenite s fritajom, kombinirano s pršutom i šparogama. Možda malo domaće tjestenine? Svakako naručite fiorentinu (ali pazite, jer je preogromna, jedna za dvije osobe je dovoljna) ili omobolo s restanim krupirom. Ne zaboravite na izvrsne deserte! Vino neka teče, voda neka krijepi, gušt će biti i kad dobijete račun, jer ćete se dobro pogostiti za cca 150tak kuna. Ono čime je sve začinjeno je osoblje, domaće, ljubazno, vedro i veselo. Kao da se osjećate kod kuće, jer dok sjedite unutra, pogled u kuhinju vam je uvijek otvoren. Stari kamin na kojem se peče meso je metar od vas. To je vrhunski primjer kako se dobra kuhinja i izvrsna usluga nadopunjuju u jedinstveni proizvod.

Zagreb je postao bogat za novi restoran u centru grada. Terasa restorana Stefano u Bogovićevoj je svima zapela za oko. Dobra lokacija, lijepo uređeno, velika vanjska terasa, hladovina. Ma milina. Pa ajmo probati! Dođemo, obučeni kao 'turisti studenti', obratimo se na hrvatskom jeziku za slobodan stol (pola terase prazno, na jednom stolu stoji znak rezervirano). Konobar nas odmjeri te kaže :sačekajte da vidim da li ima slobodnog mjesta ! Mi u čudu ?! Ok, vraća se za par minuta, terasa i dalje poluprazna, no dođe druga osoba i ponudi nam mjesto. Sjedimo i gledamo jelovnik. Zazubice. Dobro zvuči. Cijene pristojne. Čak neočekivano prosječne. Ok, shvaćam da neće guliti narod (barem netko). Naručimo hranu i piće, zamolimo pepeljaru. Nakon par minuta dolazi onaj isti konobar s početka priče i uzima pepljaru vrlo energično i usiljeno pojašnjava da po novom zakonu nema pušenja tamo gdje se služi hrana. Molim ?! Pa vani smo ! Kaže on, nema veze, tako kaže zakon i slavodobitno odnosi pepeljaru. Stol do nas, puna pepeljara, ljudi gledaju, vraća se on, oduzima i njima (kao da je zakon počeo vrijediti od našeg dolaska). Nema nigdje oznake da je zabranjeno pušenje. Nikome za stolom nije jasno. Ustajemo se i odlazimo. Konobarici je neugodno i ispričava se. Gotovo je. Žao mi je da nismo kušali hranu od majstora Stefana, no možda da nazove Miru i da ju pita kako trenira svoje ljude. Možda je Stefano napravljen samo za turiste i rođendanske proslave poznatih osoba?! (dan poslije je bio jedan 'slavni' rođendan upravo tamo). Ljudski pristup uvijek prolazi, kada će neki ugostitelji to shvatiti???

Okolica Madrida

Da je Madrid centar Španjolske, ne samo kao metropola, nego i geografski i da njegova pozicija nije nimalo slučajna, dokazuje upravo njegova okolica. Naime, ako vam ikad dosadi Madrid (što je malo vjerojatno, no recimo da ste željni malo više mira i opuštenosti bez gradske vreve), prilike za izlete su nebrojene i teško je reći kuda krenuti. Okolica Madrida je bogata i povijesno i prirodno i izazov je za sve sladokusce bilo da uživate očima, ustima ili ušima. Ako imate jedan dan za izlet i ne znate kamo bi otišli, evo par ideja o tome, kuda, kako i zašto.
KUDA: TOLEDO
KAKO: vlakom s željezničke stanice Atocha, povratna karta košta 15 EUR-a, vlak polazi svakih sat do sat i pol, vožnja vrlo brzim vlakom traje 30 minuta.
ZAŠTO: smješten na brežuljku iznad rijeke Tejo (Tagus), ovaj gradić spada među najstarija naselja u Španjolskoj, ostaci rimskih građevina su još vidljivi izvan zidina, no njegovo zlato doba je period od preko 400 godina koliko je bio glavni grad ovog područja, nakon kojega je Madrid u 16.stoljeću postao glavni grad. Jedna od velikih značajki grada je da su u njemu dugi niz godina živjeli Muslimani, Kršćani i Židovi u miru i konstruktivnoj zajednici. Danas je ovaj gradić najposjećenije madridsko izletište i provesti jedan dan u njemu je upravo milina. Hodati uskim gradskim (i vrlo često strmim) uličicama je kao da hodate kroz daleku povijest jednog predivnog razdoblja. Za katerdalu u Toledu kažu da je najljepša u cijeloj zemlji (odmah uz onu iz Sevilje). Doduše i ulaz u katedralu je dosta skup (7 EURa). Svuda po gradu ćete naći brojne dućančiće koji prodaju tradicionalne suvenire, od srednjovjekovnih mačeva, pa do čuvene keramike, nakita i dijelova nošnji. Ručak možete pojesti za 10-tak EURa u nekom malom restorančiću, po mogućnosti s pogledom. Jedan od zvonika njegovih crkvi (Jezuitska crkva) će vam pružiti 'rajski pogled' za 2-3 EURa, odakle vam puca pogled na cijeli grad i njegovo zeleno-plavo-smeđe okruženje. Brojni turisti su možda smetnja, no labirint uličica će vam omogućiti da se izgubite nekoliko puta u toku dana i da samo opušteno šećete i uživate u blagodatima vjetra, pogotovo kada je u Madridu jako vruće. El Greco je bio jedan od najpoznatijih stanovnika ovog grada, tako da ćete imati priliku uživati i u njegovim radovima.

KUDA: EL ESCORIAL
KAKO: lokalni vlak sa stanice Atocha ili Chamartin, povratna karta oko 6 EURa
ZAŠTO: El Escorial je mjesto smješteno na padinama obližnjih Sierra de Gudarrama, koje je svjetski poznato po Samostanu San Lorenzo (ili samo El Escorial), mjesta s kojeg je španjolski kralj Filip II upravljao cijelom zemljom u srednjem vijeku. Kao i Toledo, i ovaj građevina pripada svjetskoj baštini UNESCOa. Građevina dominira cijelim gradom i regijom jer je naprosto ogromna. Ima par tisuća prozora, nekoliko stotina prostorija, kapelica, baziliku, galerije slika, predivni vrt, ogroman trg ispred, i naravno dugi red turista (i domaćih i stranih). Ovo zadovoljstvo će vas koštati oko 8 EURa. Isplati se !
Sam gradić je čaroban, malen, s nekoliko vrlo zanimljivih kafića i mjesta gdje možete dobiti ukusnu okrijepu. Okolna brda vas mogu lako očarati da ostanete i malo duže i otkrijete kakav zanimljiv uspon na vrhove.

KUDA: SEGOVIA
KAKO: najbrža veza je superbrzim vlakom AVE, sa Chamartina, no stanica je udaljena 5 km od centra grada, no gradski prijevoz će vas začas dovesti do Akvadukta, cijena povratne karte oko 15 EURa
ZAŠTO: Često uspoređivan s Toledom po atraktivnosti, ovaj grad sjevernozapadno od Madrida ustvari nije zaslužio biti uspoređivan po ljepoti ili značajnosti, jer posjeduje neke od jedinstvenih prizora i građevina cijele regije. Najpoznatije građevine grada su: Alcazar (ulaz 6 EURa), izgrađen u 11.stoljeću i kroz svoju dugu povijest imao je nekoliko bitnih uloga i funkcija o kojima ćete čuti i uživati dok budete koračali njegovim prolazima. Kažu da je bio inspiracija Waltu Disneyu za Pepljugin zamak; i Rimski akvadukt, star skoro 2000 godina koji prolazi gradom kao neupitna relikvija organizacije rimske infrastrukture iz davne prošlosti. Svojim najvišim dijelom je visok 28 metara. Grad je poznati i po kastiljskoj kuhinji i probati tradicionalno pripremljenu janjetinu je dodatni bonus posjete ovom gradu.

KUDA: ARANJUEZ
KAKO: lokalni vlak s Atoche ili Chamartina, vožnja traje cca 40 minuta, povratna karta oko 6 EURa
ZAŠTO: Moguće je da gradić Aranjuez ne može ponuditi raskoš Toleda ili tradiciju Segovie, no kraljevska palača koja se nalazi u ovom gradu, zajedno sa svojim vrtovima, je vrlo privlačan razlog za poludnevni skok iz Madrida. Nakon što se nauživate bogatih interijera, skupocjenih predmeta i raskoši u kojoj su živjeli španjolski kraljevi, čeka vas još veći užitak šetanja i obilaska grandioznih vrtova oko palače. Ako dođete u vrijeme sezone branja jagoda, uživat' ćete u ovom voću jer za ovaj grad kažu da je španjolski grad jagoda.

KUDA: VALLE DE LOS CAIDOS
KAKO: busom, 10 km udaljen od El Escoriala (pogodno za spajanje ova dva izletišta)
ZAŠTO: Diktator i general Franco je dao izgraditi ovu, pomalo kontroverznu građevinu, kao simbol nacionalnog čina pokajanja. Ne znam da li se on okajao za života, no iza njega je ostalo i ovo čudo. Radi se o kompleksu u kojem se nalazi danas najveći slobodnostojeći kršćanski križ na svijetu, vidljiv sa velike udaljenosti (očito je Franco bio neka vrsta 'big brothera'), mjesto gdje se nalaze ostaci oko 40.000 poginulih u građanskom ratu i jedna od najvećih bazilika na svijetu. Grob samog diktatora se nalazi u crkvi i ne bi vjerovali ali svake godine u mjesecu studenom se ovdje okupljaju pristaše i pobornici ovog ne tako popularnog Španjolca.