Spektakl...

Sjedim doma. Surfam.
Zvoni telefon.Prijatelj. U Berlinu je na koncertu Madonne. Pada kiša. On stoji u redu s par tisuća ljudi koji čekaju da udju čim prije kako bi bili udaljeni od spektakla na dva metra. Kiša ne prestaje. Spektakl je počeo.
Zvoni telefon.Prijatelj. U Splitu je na utakmici Hajduka, kaže ludnica, 35000 duša pjeva i viče i raduje se biti dio spektakla koji će vjerojatno završiti nikako po Hajduk. Ali bitno je da smo na spektaklu za pamćenje. Nije bio na utakmici godinama, nema veze kaže, kad teče venama bila krv, to ostaje doživotno.
Na fejsu vidim frenda koji se vraća iz Pekinga. Bio čovjek na olimpijadi, ali olimpijade vidio nije. Barem ne uživo. Ali je bio blizu spektakla.
Kuma mi bila prošli vikend na spektaklu u areni, Cetinski kaže. Masa ljudi. Bilo super.
Što je to u nama što nas čini euforičnima kad idemo na spektakle? Koliko su nam svakodnevni životi dosadni kad moramo ići na kojekakve događaje da bi si začinili život?!
Jel su to sitnice koje život čine važnim?
Kruha i igara. To je sve što mogu citirati. Daj narodu da se zabavlja i zaboravit će bijedu, čemer, glad, ratove. Koga boli ona stvar za Gruziju na Poljudu?! Kome pada na pamet milijarda gladnih ljudi na berlinskom koncertu?! Tko je javno digao glas u Pekingu prije otvaranja igara?!
EGO....taj nevjerojatni EGO nam ne dozvoljava da budemo ljudi. On jednostavno mora prvo sebe namiriti, pa tek onda daje mrvice ljudskosti...hm...nemam više vremena pisati...idem biti čovjek na 10 minuta.

Danas je (od)igrala Hrvatska...

Nacija će naravno biti u šoku; konsterncija, bol, nevjerica, tuga, čemer, jad, kriza, drama, žalost, nesreća, nemilost...

Prvo su popušili košarkaši, onda puše vaterpolisti, a rukometaši koji će tek igrati?! Hm...kolikogod obožavam taj sport i igru, mislim da oni imaju najmanje šanse od svih danas. Naravno, sad će krenuti optužbe, tko je kriv, tko nije. Sva sreća pa je Peking tako daleko pa nije pola države preselilo na borilišta jer bi bol bio još veći.


Nisam siguran da li bi i ti navijači pomogli, jer kad ne ide, ne ide.



I dok se nacija bude utapala u svim onim nemilosrdnim riječima s početka teksta, neki drugi ljudi će napraviti posao jer očito je da smo nacija koja iz momčadskog ide prema individualnom sportu. Nemamo bazu i širinu, novaca nema uopće, pa individualci sa svojim starcima i njihovim parama, nešto i mogu napraviti. Uopće se ne sekiram što nećemo imati momčadskih medalja, eto Janić će nešto sigurno doveslati, Blanka će valjda preskočiti sve i nastaviti svoj čarobni niz, a i neka od cura na teakwondou bi se mogla dobro potući za medalju, i eto doći ćemo do te petice.
Zapadni susjedi nas šiju opaku, istočni su na istoj razini poput nas. Južnih nema nigdje.
Nema uspjeha bez značajnih ulaganja, stoga nemojmo biti u oblacima jer smo u prvim kolima pobjeđivali, jer danas je ODIGRALA Hrvatska...

Carica...

Oko 1 promil hrvata je znalo za ovu curku prije 24 sata. Pola od njih nisu imali pojma da je u Pekingu. Od preostale polovice, malo njih je vjerovalo da će Snješka biti prva nositeljica naše olimpijske medalje. Ali carica je napravila neočekivano i sad je zvijezda dana. A mi tek krećemo u borbu za medalje u drugim sportovima. Bojim se samo da ne budemo lakomi pa da ne strgamo zube na najvećim adutima. Baš je fora danas biti Snježana Pejčić, došao Mesić s ekipom, i Vrdoljak, i Mateša i svi joj čestitaju, a ona bi se slikala s Bubkom. Eto što ti je sportska skromnost i velika želja.
Dolazi iz mog grada (Rijeka) pa sam dodatno sretan i zbog toga. Ima svega 26 godina, a bavi se sportom u kojem najveći uspjesi dolaze sa godinama i zrelosti.
Di će nam biti kraj u Londonu??

Počelo je počelo...

Eto, krenuli smo spektakularno...
Potrošili masu novaca da vam se koža ježila, suze caklile iz očiju, gledali sve male i velike kako prolaze ispred vaših punih stomaka.
Malo smo dodatno zagadili zrak s čestim vatrometom, stanje redovno.
Jutros smo još jedan kvart satrali da spojimo istok sa zapadom.
Oni tamo u Indiji nešto pizde za Tibet, bezveze.
Sada ćemo pokoriti ostatak svijeta i uzeti vam sve medalje, pare smo vam ionako uzeli jer nemate svoje tvornice, jer vam ljudi moraju biti skupo plaćeni. Vidite kako mi to najbolje radimo i oragniziramo. Imamo prijedlog: zašto ne bi sve igre u budućnosti bile organizirane kod nas ?! Hm da, pa ko nam što može, uostalom ?!!