Indija za početnike 7 - Najduži dan

Plaža na Goi

08.00 budim se uz tracke sunca na licu, rano je, ali puno stvari sam isplanirao za danas pa nemam previse vremena za spavanje, jerbo, spavat cu u vlaku navecer, tusiranje, brzi dorucak, pakiranje stvari I dogovor da cu doci po stvari poslije posjeta bazara u Anjuni, a poslije toga na kolodovor

09.00 vec sam u tuktuku koji me vozi na trznicu koja se samo srijedom dogadja u mjestu Anjuna, dogovorio sam I da me vozi poslije na kolodvor tako da sam ga prakticki bukirao na pola dana, voznja traje pola sata, vjetric leprsa, a baja gazi po gasu, motor place od muke, srecom pa na cesti nije guzva

Promet na Goi

09.30 ne znam da li je ovo tipicna trznica, bazaar ili market u Indiji, ali je vrlo zivo I vrlo turisticki, jer konacno vidim turiste u ogromnim kolicinama kako pogledavaju produkte koji su izlozeni prodaji, ima tu svega, od nakita, garderobe, glazbe, gluposti…nevjerojatno je koliko je istetoviranih stranaca ovdje, nadalje, na marketu ima I europljana koji su ocito ovdje dosli prije 20tak godina kao djeca cvijeca I zadrzali se do dan danas, prodajuci opskurne kozne odjevne predmete, pune zakovica I koje kakvih SM detalja, naravno, indijski prodavaci su puno agresivniji I mene lovi klinka od 16 godina, iako izgleda kao da ima 30, I nakon teskog pregovaranja kupujem par stvari zbog kojih sam I dosao ovamo, ipak, nije zadovoljna koliko mi je spustila cijenu, pa joj kupujem I sok kao nadomjestak…stvarno je vruce…hodam dalje a neki lokalni lik pruza ruku prema mojem uhu, zabode mi nesto unutra I izvadi van, te pokazuje da mi je uho prljavo I da ce ga on ocistiti, I usput mantra o kojekakvim tretmanima I cijenama I nekim metodama, a ja bas I ne kuzim, govori on meni kako to kosta nekih 500, a onda opet neke cijene I svastanesta, I ja budala navina, pristanem, jer cesto imam problema s usima, pa rekoh, mozda lik stvarno zna ocistiti kako treba…I sve on nesto gura pa vadi zutilo I neko kamenje, pa govori kako kamenje kosta I kako ovo kako ono…I ustvari te nasanjkava od pocetka do kraja I cijelo vrijeme ti je muka kad izvadi to nesto iz uha…I opali cijenu nekih 10 puta vise od onoga sto je na pocetku rekao…a uuu…kako sam zakipio…svasta sam mu rekao, od toga da to nije nacin kako izvlaciti ljudima novce iz dzepa, kakva je to slika Indije, zar mu nije neugodno…dolaze neke prodavacice I slusaju sto ja mantram, a ja se tek zalaufao…dok mu nije bilo neugodno I dok nije pristao na cijenu koju je I rekao na pocetku I koju sam ja jedino I zapamtio…

Za turiste

13.30 eto me nazad u hotelu, uzimam stvari, odcekiravam se I s istim vozacem idem dalje na voznju od sat vremena do gradica gdje se nalazi glavni zeljeznicki kolodvor, moram doci barem 4 sata ranije a kolodovor da provjerim da li sam na listi ljudi kojima je karta potvrdjena, a sto ce biti ako ne budem, za sada I ne razmisljam, vlak ide u 19, znaci oko 15h cu znati idem li uopce u Mumbai

15.00 naravno da jos nista nije izvjeseno, srecom pa na kolodvoru ima I internet kafe pa gubim vrijeme, procedura je presmijesna, cak sam I putovnicu morao kopirati I platiti kopiranje da bi me pustili online, dogovaram se s jednim couchsurferom za spavanje u Mumbaiu, tako da smjestaj u najskupljem gradu Indije nece biti veliki trosak, a I konacno cu se malo s lokalcima podruziti I vidjeti kako se zivi izbliza, sam kolodvor je malen za njihove pojmove, mozda ko u Slavonskom Brodu, ali s puno puno vise putnika, ljudi koji spavaju posvuda, hrpom ducana…nakon interneta gubim vrijeme puseci ispred kolodvorske zgrade I objasnjavajuci svakih 10 minuta novom taksistu da ne trebam prijevoz jer da idem dalje vlakom

Market u Anjuni

17.30 nakon dva I pol sata ubijanja u dosadi I iscekivanja liste putnika, saznajem da me nema na listi I da se ne mogu ukrcati na vlak. Interesatno, ali me ne lovi panika. Doduse, ako se ne mogu ukrcati na vlak za koji sam kartu kupio prije par dana, kupovati za bilo koji slijedeci I dalje nema smisla. Ok, prvo idem na blagajne gdje cekam barem pola sata povrat novaca, onda se vracam u internet kafe I provjeravam opcije, sto ciniti, ugledam let Air Indie za 80 dolara u 22.00 s dolaskom u Mumbai u 23.15, pa to je genijalno mislim si ja, bit cu tamo ranije nego sto sam mislio

18.00 svadjam se s taksistima oko cijene do aerodroma koji se nalazi u drugom gradu, barem 45 minuta voznje, bas ne zelim platiti neku suludu cifru, pa nadjem lika koji me odveze do autobusnog kolodvora, odakle, po tradiciji mog putovanja po Goi, radije se ukrcam u lokalni bus koji je krcat I koji se pomalo vuce prema gradu gdje se nalazi aerodrome, vec pada mrak, srecom pa imam mjesto u busu I gledam ljude koji spavaju na stojecki I lagano se cimaju svakom kocnicom koju vozac stisne, uopce nemam pojma kad moram izaci iz busa, sve se nadam da je kondukter zapamtio sto sam mu rekao, vani je mrak I aerodrom se nece ni vidjeti, I odjednom on meni mase, ja sjedim nazad I probijam se kroz pospane radnike s velikim ruksakom na ledjima I ispadnem iz busa doslovce 50 metara od ulaza na aerodrome za svega 3 kune, umjesto 200 koliko su taksisti htjeli

Kikiriki, košpice...

20.00 zajebem se I udjem u aerodromsku zgradu, iako ima jos dva I pol sata do leta, ali kao, da vidim sto ima, hocu van na topli zrak I zapaliti jos koju, ali ne daje policija, nema majci, kad udjes jednom, van mozes samo u avionu, o iruda ti kakva pravila, I tako gubim vrijeme, gladan I umoran, gledam turiste iz Danske koji cekaju svoj charter, svi crveni ko rakovi, pregorjeli od sunca, u pusioni komuniciram s nekim Ukrajincima koji nesto I nisu odusevljeni Indijom, imali su neko kruzno putovanje, kazu da je Varanasi postao pozornica zivota I smrti I da turistima naplacuju sve sto stignu, nekako mi je sad drago da sam to ovaj puta propustio, ali dobro, bit ce jos prilike

23.00 konacno smo u avionu, bez objasnjenja zasto kasnimo, opcenito jedan od konfuznijih aerodroma kroz koje sam putovao, srecom pa je ovo let koji dalje iz Mumbaia leti u Bangkok pa je avion velik I sluze nam I neku vegetarijansku veceru, I za sat vremena stizemo iznad ovog multimilijunskog grada, ali ostajemo u zraku jos sat vremena jer nas ne pustaju na pistu, tako da se agonija dodatno produzava

Market u Anjuni

2.00 konacno sam I docekao prtljagu od lijenih radnika na traci, sad je vec kasno da zovem svog domacina, a I pitanje je koliko bi se jos morao voziti taksijem do njega, pa odlucujem prihvatiti sugestije aerodromskih reklama koje kazu da ne nasjedate na lokalne trikove I prevare I da ako nemate hotel rezerviran, radije to napravite odmah tu na aerodromu, jer je pitanje kuda ce vas taksist odvesti, ne moram ni reci klasicna pusiona, kako sam okvirno zapamtio cijene hotela u ovom gradu, odmah mi je jasno da ce ovo biti najskuplje nocenje u nekom vrlo vjerojatno opskurnom hotelu, sto se nakon sat vremena I pokazuje kao tocnim, cijeli sistem I funkcionira tako da love putnike bez hotela, koji sutradan idu dalje I treba im nesto samo za prespavati, tako da se sigurno necete ni zaliti, nego cete htjeti to odmah zaboraviti, na izlasku iz aerodroma guzva u ovo doba noci, kao da se nesto dijeli besplatno, u cijenu nocenja ukljucen transfer do aerodrome, tako da salju vozaca po mene, u hotelu prica kako sam dobio bolju sobu nego platio, nemam snage, samo se smjeskam, sanjam krevet I tus prije toga, ulazim u sobu koja nema ni prozore, ugledam prvog zohara na podu kupaone, klima uredjaj radi ko moskvic iz 70-ih, uzas, ali o tome cu razmisljati sutra…