subota, 6. rujna 2008.

Izrael / idemo dalje...prvi i drugi dan


Isti dan sam zavrsio i u bolnici zbog neobicne bolesti lica koja mi se pojavila i eksplodirala u toku putovanja. Nista nije izraslo, samo mi je dio lica blokiran od bilo kakve reakcije, tako da se ne smijem, ne pricam, ne migam itd. Naravno, bolnica je sama po sebi dozivljaj, ali ne bi bio potpun kad ne bi nakon pregleda doveli hrpu stranih studenata na prezentaciju bolesti, osjecao sam se kao eksponat. Dobio veliku porciju lijekova, pa cemo vidjeti kako ce ici dalje, do kraja puta ce mi dostajati.
Eilat. Hm...to je jedini Izraelski grad na Crvenom moru, smjesten doslovce izmedju granica Jordana i Egipta, nastao unatrag 50tak godina kao rivijera za domace i pokojeg stranca. Stranci su uglavnom Rusi ili domaci Rusi. Naime, Izrael je morao uvoziti stanovnike zidovskog porjekla kako Palestinici ne bi bili brojniji narod i kako bi naselili puste dijelove Izraela. I tako su Rusi, nakon raspada SSSRa, domaglili ovamo i danas ih ima preko milijun stanovnika. Na recepciji mog hotela me mole da pricamo ruski jer im ne ide engleski. Iako, pravi Izraelci mahom izvrsno govore engleski. Od njih trebamo uciti kako ugostiti Ruse, koji fala Bogu i ovdje trose pare. Hrvati ucite ruski iznova, inace cete prestati zaradjivati pare od turizma.

Sigursnost je veliki problem, sto ste vidjeli iz prvog dana i to se nastavlja i dalje, pregledom ruksaka kad ulazite u shoping centar ili hotel, to je jednostavno tako, mi ustvari nemamo pojma koliko sigurno i bezbrizno zivimo.

Ovdje je toliko vruce, preko 40 stupnjeva, sunce przi, tek oko ponoci se moze disati i tada se grad budi i pocinje party. Naravno, ne i za mene, jer lijekovi me uspavljuju, ali dobro, treba se i odmoriti. Glavni klub se naravno zove Papaya beach i otvoren je 24 sata. Iako je pasja vrucina svuda, pasa nema nigdje, prevruce im je, pa samo vidjam macke u hladovinama od palmi.

U gradu uglavnom dominiraju hoteli svih mogucih lanaca i zvezdurina, tu je i vrlo posjeceni koraljni greben, raj za dajvere, zatim se moze plivati s delfinima u njihovom prirodnom habitatu, pa je tu i ocenarij s podvodnom posmatracnicom koja je stvarno jako jako cool, pa zatim hrpa drugih bazena s ribama, onda imaju IMAX kino koje daje predstave samo na hebrejskom, ali je vizualni gust pa mi bilo zao propustiti. I skupo je nekako, da li zato sto je turisticko mjesto, ali i hrana i cuga su skuplje nego kod nas. Ono sto nije skupo je odjeca i tehnika jer su rasprodaje, pa mi se duh malo oporavio.

Nasao sam predivan Arcaffe u kojem ima besplatan internet odakle i dolaze ovi blogovi, sa presavrsenom kavom i sokovima i kolacima. Mogao bi samo na tome zivjeti kako su super. Moram im dati malo reklame, kad oni meni daju free wireless. Restorani uglavnom internacionalni, tako da cekam Jerusalem da se dokopam prave domace hrane, iako sam zalutao u kosher fast food, ali kako ne mogu zinuti jako zbog bolesti, izgledao sam kao dvogodisnjak koji brlja po tanjuru.

Puno toga je otvoreno 24 sata i to je jedini nacin da budu konkurenti Sinaju i Sharmu, jer tamo se mozete provesti za duplo manje novaca, samo ova pustinjska oaza sa svim obiljezjima zapada na Bliskom istoku je vrlo jedinstvena.

1 komentar:

Anonimno kaže...

Idemo dalje!!!
... i da ti skoro bude bolje...