Danas je (od)igrala Hrvatska...

Nacija će naravno biti u šoku; konsterncija, bol, nevjerica, tuga, čemer, jad, kriza, drama, žalost, nesreća, nemilost...

Prvo su popušili košarkaši, onda puše vaterpolisti, a rukometaši koji će tek igrati?! Hm...kolikogod obožavam taj sport i igru, mislim da oni imaju najmanje šanse od svih danas. Naravno, sad će krenuti optužbe, tko je kriv, tko nije. Sva sreća pa je Peking tako daleko pa nije pola države preselilo na borilišta jer bi bol bio još veći.


Nisam siguran da li bi i ti navijači pomogli, jer kad ne ide, ne ide.



I dok se nacija bude utapala u svim onim nemilosrdnim riječima s početka teksta, neki drugi ljudi će napraviti posao jer očito je da smo nacija koja iz momčadskog ide prema individualnom sportu. Nemamo bazu i širinu, novaca nema uopće, pa individualci sa svojim starcima i njihovim parama, nešto i mogu napraviti. Uopće se ne sekiram što nećemo imati momčadskih medalja, eto Janić će nešto sigurno doveslati, Blanka će valjda preskočiti sve i nastaviti svoj čarobni niz, a i neka od cura na teakwondou bi se mogla dobro potući za medalju, i eto doći ćemo do te petice.
Zapadni susjedi nas šiju opaku, istočni su na istoj razini poput nas. Južnih nema nigdje.
Nema uspjeha bez značajnih ulaganja, stoga nemojmo biti u oblacima jer smo u prvim kolima pobjeđivali, jer danas je ODIGRALA Hrvatska...