Imam prijatelje. I stalo mi je do njih. I oni to znaju. Imam i neke druge ljude koji su na vrlo neobičan način odlučili prestati biti prijatelji, ili su se prestali truditi, u svakom slučaju, prekinuli su kontakt.I mislim si ja, što krivo radim? I gledam oko sebe. Kolikogod bio samoživo sebično čudovište, ipak postoje ljudi kojima to ne smeta, pa me svejedno vole. Onima kojima to smeta, razumijem da će otići. Teško je biti u društvu takve osobe. Znam. Bio sam tamo i prošao to.
S nekim ljudima je zaista biti prijatelj milina, s nekima je to borba ali je opet milina. S nekima to nije to. Najbolja stvar oko prijateljstva je da ljudi biraju prijatelje, oni se ne mogu nametnuti. Stoga sam sretan jer imam prijatelje i sretan sam kad netko shvati da ima izbor i da ne mora biti moj prijatelj, jer na kraju balade, ako netko želi skočiti s mosta, neka mu je sa srećom.
1 komentar:
Kljucno je to da ti je stalo do prijatelja, kako naglasavas u prvoj recenici i od tuda ides dalje. Ukoliko to stvarno tako jest!
Nebitno je kakav jesi, jer da bi mogao reci da si prijatelj s nekim, znaci da te je prihvatio takvim kakvim jesi. To prijatelji rade i to je osnova prijateljstva. (Nije potrebno preispitivati sebe, vec postupke)
Ipak smo svi samo ljudi i nesavrseni u svakom pogledu. (a što je uopce privlacno u savrsenstvu?) Odreduju nas saznanja, situacije, ljudi... iskustvo opcenito. Sve to utjece direktno i na prijateljstvo. Svasta se moze dogoditi covjeku da odjednom promijeni misljenje i promijeni stav o prijateljstvu s nekim. Bitno je da i kada pukne prijateljstvo i dalje budes covjek, fer i otvoren. Ako ne, onda si pizda. (Ne ti, vec ovi sto su na vrlo neobičan način odlučili prestati biti prijatelji. "CITAT") ;)
ASTA LA VISTA...
Objavi komentar