Ponekad kad čitam novine i vidim : dogodilo se na današnji dan prije xy godina, pomislim, a što sam ja tada radio.
Danas sam se pitao, što sam to radio prije godinu dana i evo. Bio na Arirang mass games u Pyongyangu, Sjeverna Koreja. Zvuči grozno ili blesavo, znam da ne zvuči normalno.
Sjećam se tog osjećaja: sjedim na najvećem stadionu na svijetu, gledam prebolesnu ceremoniju sa 100 tisuća izvođača, nedostupan jer nema mobitela, emaila, bloga i koječega, a na tako posebnom mjestu na svijetu. Kažu, mjesto patnje i muke, boli i užasa. Ipak, gledaš i uživaš kako svi rade kao jedan, a sve u slavu Velikom Vođi. Bilo je toga i u Europi, ali tamo se to uvatilo prilično dobro, tako dobro, da kad bi sad otvorili oči ljudima Koreje, bilo bi previše patnje. Nadam se da Veliki Vođa odozgo gleda i ima plan za svoj narod, jer kako stvari stoje, nema previše rješenja za njihovu izolacionu politiku, gladi i čemera, sjaja i savršenstva.
Nema komentara:
Objavi komentar