Indija za početnike 3 - Gdje počinje pravi Delhi?

Gate of India

Čuvar vrata

Nekim čudom, a valjda je tako uvijek u životu, dobijem broj od vodiča od jedne kolegice s posla, nazovem čovjeka, Hindus koji osim engleskog govori i ruski, te se dogovorimo za cijelodnevno razgledavanje grada. Na ruskom jeziku!!?! No, horosho! Došo on s vozačem po mene i odma krenuo ruski, jer mu treba prakse, vrlo ga dobro i govori. I krenemo redom.

Prvo mičemo s rasporeda sve što sam dan ranije vidio, on odma skraćuje rutu i vrijeme, a ja plaćam cijeli dan, hm, ne može tako, kažem ja ubaci nešto drugo, on kaže nema se šta vidjeti?! Ma daj...vodi me nekuda kud turisti ne zalaze. 

Lotus hram Bahaizma

Hinduistički hram

Krenuli mi od Lotus hrama, napokon...kad ga već dan ranije nisam našao. Zgrada u obliku cvijeta lotusa od bijelog mramora, hram Bahaizma, o kojem sam pisao na svom starom blogu u Iranu i Izraelu, ne o hramu, a o religiji. Unutra je prazno, bez oltara i bogova, ovo je mjesto gdje se svi dolaze moliti svome Bogu, ktogod on bio. Okolica uređena, čista, kaže vodič da je to zato jer je ovo privatan posjed i hram, ajd dobro.

Muslimanska četvrt u Delhiju

Curke idu u školu

Dalje se vozimo gradom, ja mu govorim da bi malo nešto kupio od suvenira, on me vodi (navodno) na mjesto gdje su dobre cijene i gdje nakon sat vremena cijenkanja odlazim s nekoliko stvari za svoje najdraže. Nakon toga idemo na India Gate, ogroman spomenik, ustvari poput slavoluka gdje je hrpa ljudi, i od te hrpe, mnogo njih se želi slikati sa mnom. Uokolo tratina, a tamo isto hrpa ljudi, sjedi i piknikuje. Sunce je slabo, ali dovoljno da bi se uživalo na kakvom takvom zraku. Duga cesta vodi do sjedišta predsjednika ili premijera, ne znam ni sam, na kojoj se inače održavaju velike svečanosti. Samo u autu prolazimo okolo tih zgrada, sve je puno vojske i policije, kao i inače oko važnih građevina.

Idemo nešto pojesti, naravno da on ima mjesto kuda vodi svoje goste, i naravno da je sve puno turista i stranaca, dobro, to mi se baš i ne sviđa, ali shvaćam da je pitanje kako bi ja jeo na drugim mjestima ako mi je ovdje sve prezačinjeno i nejestivo. Inače je hrana možda i najlošiji dio puta, jednostavno mi ne ide pa non stop tražim nešto manje začinjeno i dobivam hranu koja je i dalje opako vrela u okusima.

Molitva u džamiji

Rush hour u Delhiju

Idemo do najveće džamije u gradu zove se Jama, nalazi se odmah pokraj Crvene tvrđave i dolazimo u vrijeme molitve, tako da ne možemo unutra, za sada. To je stari dio Delhija, uglavnom muslimanski s hrpom malih uličica koje su sve pretvorene u veliki bazar. Ulazimo u bicikl rikšu i provodimo se tim uskim uličicama u kojima je sve toliko drugačije i razno od svega do sada viđeno, da se pitam što je u stvari Delhi i koje je pravo lice grada. Buka, smrad i nije strašan osim kada prolaziš kraj velike hrpe smeća, ljudi koji rade i žive na ulici, kaže mi vodič da muslimani vole kupovati na otvorenom a hindusi u zatvorenom, tako je da ovdje cijeli život upravo vani. 

Prosjakinja u Delhiju

Drndamo se tako pola sata, već guzica boli od treskanja po nekvalitetnim cestama,a ja ko pravi japanac, ne ispuštam kameru iz ruke i naravno...u jednom momentu jednostavno prestanem, jer se to fotografijom nemože prenijeti, sva čula su potrebna da bi čovjek doživio ovaj dio grada.

I nakon svega, šećem jednim od predivnih parkova, u kojem je toliko mirno i spokojno, ali opet umor svladava, odlazim na vrlo kvalitetnu masažu i vrlo jeftinu, sutra još treba malo zujati pa na vlak za Varanasi.