 |
| Jesen u Gruziji |
 |
| Telavi i Kavkaz |
Idemo dalje. Cijeli tempo kojim obilazim ovu zanimljivu zemlju jer prilično nevjerojatan i eto nas već u Kahetiji, vinskoj regiji ove zemlje i iskreno...vino je čudo jedno, stvarno, pitko i fino klizi niz grlo, praktički sve vrste koje sam probao. Cijela ta regija je u smjeru Azerbejdžana, vozimo se udaljenim cestama, kroz jesenji kolorit. Odista, boje su tu, poput naših, šaroliko, toplo i vedro. Putem srećemo puno raznih domaćih životinja uz cestu, nešto poput kombinacije Zagorja, Požeške kotline i unutarnje Istre, osim jednog velikog ALI. U pozadini svih tih brežuljaka se krije masivni ogromni Kavkaz, s snježnom kapom na vrhuncima preko 5000 metara. Dah zastaje.
Stižemo u Telavi, maleni gradić ,centar regije, središte je tako lijepo sređeno s restauriranim zgradama da mi je čak malo i žao što se u našoj domovini tako ne ulaže u regionalne centre. Tu se penjemo na krov jedne kuće (što ti je prednost razgledavanje zemlje s lokalcima) i otuda nam puca pogled na dolinu, vinograde, planine, ležimo malo na krovu, lovimo zrake sunca i upijamo čistoću zraka.
 |
| Dvorac u Kahetiji |
Idemo već dalje, opet manastir iz ne znakam kojeg stoljeća, na jedan iz njih se penjemo po najvećoj uzbrdici koju sam vidio u životu i po kojoj autobus može voziti, ali se ne može zaustaviti. Mi odlučimo pješice i odista, umiremo na pola puta i još par puta...neplanirano mokri od znoja, sušimo se ne povjetarcu i napokon nakon par kilometara uzbrdice, eto nas kraj objekta iz 4.stoljeća...pa ti sad reci?!?
Zanimljivo je da u svakom takom objektu imaju spremišta za vina iz neznam kojeg stoljeća, rano se tu počelo. Palimo svijeće u praktički svakom manastiru, uvijek ima za koga zapaliti, usput nalazimo na svadbene povorke, jer je vikend, tu pak ništa tradicionalno ne vidim, vrlo evropski. Na vrhu brda sretnemo neku malu ekskurziju i medju njima jedan klinac kojeg smo nedavno vidjeli na ruskom filmu o Gruziji. Dakle, znam vrlo malo Gruzijaca, a i to što znam, srećem po putu.
 |
| Aerodrom i Vino |
 |
| Manastir iz 4.stoljeća |
Ono što me fascinira je da svaki puta kada stanemo i pitamo za direkciju, ljudi se naprosto natječu tko će nam odgovoriti i pomoći, i uvijek je tako, vrlo prijazan i uslužan narod, na prvi pogled. Konačno napuštamo prirodu i krećemo prema glavnom gradu Tbilisiju.
Nema komentara:
Objavi komentar