Indija za početnike 11 - Božić u avionu

Indija za početnike

Badnjak je. Skuplja se lokalna ekipica i idemo van, u želji da baš i Božić ne dočekam sam u dalekoj zemlji, prihvaćam. Prije toga zujim okolo po gradu tražeći zastavu Indije kao jedan od suvenira za doma, ali nikako, ne možeš nigdje kupiti, svi govore o nekim rijetkim državnim dućanima gdje je moguće obaviti šoping ali ne pronalazim nigdje. Poslije toga idem na masažu u neki prekul salon, onkraj jezera usred grada. Taksist koji sam ulovio ispred hotela (prvi i zadnji put) me jednostavno ostavio u kvartu, a ja pola sata kasnim na termin i kad već ne ide nikako, dolazi lik po mene iz salona jer ja ne znam naći put. Stvarno sramota, nisam se gubio u Moskvi, Pekingu, Saigonu, Teheranu, Taškentu ili Londonu, ali u Mumbaiju sam ko ćorava kokoš, ne ide pa ne ide.

Sari

Masaža super, vrlo relaksirajuća i vrlo povoljna, servis na visini, uopće servis u Indiji je najčešće na razini koja je turističkim radnicima Mediterana naprosto nedostižna. Bit će da je to stvar kulture, i bit će red importirati ekipu iz Indije da nam pokaže kako se uslužuje gost, kako ništa nije teško, kako je i ljubaznost može biti naporna i imati svoje granice. Sve ima svoju cijenu, ali osmijeh prema kupcu tj. klijentu...jednostavno nema, to je bio i ostao glavni razlog zašto ponekad biramo ovaj a ne onaj dućan.

Plaža u Mumbaiju

Predvečer završavam na plaži koja je ustvari prava špica, hrpa ljudi koji sjede na pjesku, klinci koji se obožavaju slikati, štandovi koji prodaju lokalne delicije, nešto ljudi gazi po vodi, uglavnom do koljena, neka glazba trešti iz birtije, komaraca ko Indijaca, zalazak sunca...sve je upravo onako kako treba biti. Ekipa dolazi po mene, idemo nešto pojesti, pa popiti tj. ja pijem, oni nitko, objašnjavaju mi princip kasta, tko je iz koje i što to znači za njihov odgoj, životne mogućnosti, daljnje korake, pa čak i do kada moraju biti doma. Sve je to nekako neobično, ali u ovoj košnici ljudi poput Indije, sve ima neku logiku i smisao, nije baš da ti to padne odmah na pamet, ali ovako iz daljine kada se emocije preslaguju...definitivno ima.

Djeca na plaži u Mumbaiju

Vozimo se po gradu, pokazuju mi zadnje prizore Mumbaia, monstruma velegrada, odakle je noću super pogled, gdje žive bogati, gdje ne žive bogati, tražimo neki sladoled usred noći...dolazi i Božić...svi mi čestitaju...i tako do 5 ujutro zujimo, ostavljaju me u hotelu, moji novi i vjerojatno uskoro bivši indijski prijatelji, trpam stvari u ruksak, zovem taksi po posljednji put na ovo putovanju, brzo dolazimo do aerodroma, no procedura je kao i uvijek do sada jednostavno preduga, posebno za lokalni let. Božićno jutro u avionu Kingfishera, vožnja do Delhija ne preduga...kupim prtljagu u hladom Delhiju, mjenjam terminale, dolazim na velebni međunarodni terminal, isti onaj koji oduševljava i zavarava prilikom dolaska, no sad me ne može više prevariti...ljubazni radnici aerodroma ti svi čestitaju Božić, ručak u avionu Air Astane prema Almaty u kojem ti pak nitko ne čestita Božić...jer eto, ne slave i ne razmišljaju o tome....

Odoše oni u more...

Za kraj ovog putovanja, zaključak je da nema zaključka...ovih 10tak postova je sve samo dio malenog utiska koje ova zemlja može ostaviti na čovjeka, skoro ništa nije išlo po planu i to je upravo možda i najveća vrijednost koju sam naučio na ovom putovanju. U Almaty ispod nule, snijeg, dobrodošao nazad! 

Indija za početnike 3 - Gdje počinje pravi Delhi?

Gate of India

Čuvar vrata

Nekim čudom, a valjda je tako uvijek u životu, dobijem broj od vodiča od jedne kolegice s posla, nazovem čovjeka, Hindus koji osim engleskog govori i ruski, te se dogovorimo za cijelodnevno razgledavanje grada. Na ruskom jeziku!!?! No, horosho! Došo on s vozačem po mene i odma krenuo ruski, jer mu treba prakse, vrlo ga dobro i govori. I krenemo redom.

Prvo mičemo s rasporeda sve što sam dan ranije vidio, on odma skraćuje rutu i vrijeme, a ja plaćam cijeli dan, hm, ne može tako, kažem ja ubaci nešto drugo, on kaže nema se šta vidjeti?! Ma daj...vodi me nekuda kud turisti ne zalaze. 

Lotus hram Bahaizma

Hinduistički hram

Krenuli mi od Lotus hrama, napokon...kad ga već dan ranije nisam našao. Zgrada u obliku cvijeta lotusa od bijelog mramora, hram Bahaizma, o kojem sam pisao na svom starom blogu u Iranu i Izraelu, ne o hramu, a o religiji. Unutra je prazno, bez oltara i bogova, ovo je mjesto gdje se svi dolaze moliti svome Bogu, ktogod on bio. Okolica uređena, čista, kaže vodič da je to zato jer je ovo privatan posjed i hram, ajd dobro.

Muslimanska četvrt u Delhiju

Curke idu u školu

Dalje se vozimo gradom, ja mu govorim da bi malo nešto kupio od suvenira, on me vodi (navodno) na mjesto gdje su dobre cijene i gdje nakon sat vremena cijenkanja odlazim s nekoliko stvari za svoje najdraže. Nakon toga idemo na India Gate, ogroman spomenik, ustvari poput slavoluka gdje je hrpa ljudi, i od te hrpe, mnogo njih se želi slikati sa mnom. Uokolo tratina, a tamo isto hrpa ljudi, sjedi i piknikuje. Sunce je slabo, ali dovoljno da bi se uživalo na kakvom takvom zraku. Duga cesta vodi do sjedišta predsjednika ili premijera, ne znam ni sam, na kojoj se inače održavaju velike svečanosti. Samo u autu prolazimo okolo tih zgrada, sve je puno vojske i policije, kao i inače oko važnih građevina.

Idemo nešto pojesti, naravno da on ima mjesto kuda vodi svoje goste, i naravno da je sve puno turista i stranaca, dobro, to mi se baš i ne sviđa, ali shvaćam da je pitanje kako bi ja jeo na drugim mjestima ako mi je ovdje sve prezačinjeno i nejestivo. Inače je hrana možda i najlošiji dio puta, jednostavno mi ne ide pa non stop tražim nešto manje začinjeno i dobivam hranu koja je i dalje opako vrela u okusima.

Molitva u džamiji

Rush hour u Delhiju

Idemo do najveće džamije u gradu zove se Jama, nalazi se odmah pokraj Crvene tvrđave i dolazimo u vrijeme molitve, tako da ne možemo unutra, za sada. To je stari dio Delhija, uglavnom muslimanski s hrpom malih uličica koje su sve pretvorene u veliki bazar. Ulazimo u bicikl rikšu i provodimo se tim uskim uličicama u kojima je sve toliko drugačije i razno od svega do sada viđeno, da se pitam što je u stvari Delhi i koje je pravo lice grada. Buka, smrad i nije strašan osim kada prolaziš kraj velike hrpe smeća, ljudi koji rade i žive na ulici, kaže mi vodič da muslimani vole kupovati na otvorenom a hindusi u zatvorenom, tako je da ovdje cijeli život upravo vani. 

Prosjakinja u Delhiju

Drndamo se tako pola sata, već guzica boli od treskanja po nekvalitetnim cestama,a ja ko pravi japanac, ne ispuštam kameru iz ruke i naravno...u jednom momentu jednostavno prestanem, jer se to fotografijom nemože prenijeti, sva čula su potrebna da bi čovjek doživio ovaj dio grada.

I nakon svega, šećem jednim od predivnih parkova, u kojem je toliko mirno i spokojno, ali opet umor svladava, odlazim na vrlo kvalitetnu masažu i vrlo jeftinu, sutra još treba malo zujati pa na vlak za Varanasi.

Indija za početnike 2 - Pašmina ili kašmir ?!

TukTuk

S obzirom da sam dobio dobru cijenu na webu za svoj hotel u Delhiju, nije mi bio naročiti problem to što nisam baš jako centralno smješten, a i poželio sam si malo komfora. Soba i cijeli hotel je napravljen u stilu butik hotela Europe, mada nije baš sve po EU standardima, barem što se tiče ljubaznosti i pomoći osoblja koja je ovdje barem za dvije razine više. Doduše, nisam ni siguran da je ovo bila dobra ideja, jer prvi dan skoro niti jedan taksist me ne može dovesti do hotela, jer jednostavno ne znaju kako ga naći. Red je sam naći način i zapamtiti kako se formiraju adrese u ovoj gunguli od grada.

Qutub komplex

Vrlo brzo otkrivam da je i metro stanica blizu hotela, pa tako prvog dana isprobavam sve verzije transporta, bus, taksi, tuktuk, metro i naravno svoje vlastite noge. Najbliža građevina hotelu je Qutub kompleks koji datira iz 13.stoljeća sa svojim dobro očuvanim tornjevima u predivnim vrtovima. Jako je puno ljudi, pogotovo školske djece, koja se naprosto nadmeću tko će prvi ući u kadar moje kamere. Fora, barem ne moraš tražiti skrivene momente da uslikaš ljude, jer se sami vole fotografirati. Na webu sam vidio da postoje turistički busevi koji te voze po definiiranoj ruti i uglavnom pokrivaju sve što treba vidjeti u Delhiju, pa tako čekam bus ispred ovog kompleksa. Naravno da mi prilazi barem 10-tak taksista koji mi objašnjavaju kako to ne funkcionira i da ću dugo čekati, a oni me mogu odvesti bilo kuda. Sve je to antireklama koja za cilj ima zaradu. Nakon par minuta, stvarno mi se ne da čekati i kažem jednom da me vozi u Lotus hram, koji bi po mome trebao biti nedaleko, naravno da nema pojma gdje je to, pa se nadje neki starac koji volontira i skupa idemo u tuktuku do hrama. Čim sam došao ispred hrama, znao sam da to nije to, jer nema oblik lotusa, nego je vidljivo budistički ili hindu hram, ali dobro što sad, hramova je toliko puno, da je pitanje znaju li oni baš sve.

Hara Krishna hram

Qutub komplex

Ispada da je ovo Hare Krisna hram u kojem se muvam okolo, dok u pozadini slušam tu jako pamtljivu mantru: Hare Krišna, Hare Rama....i opet neke školske ekskurzije i jedan ćelavi evropljanin koji privlači pozornost na kilometar, i opet slikanje i tako redom. Vrijeme je proljetno, iako je ustvari zima. Temperature oko 20 stupnjeva preko dana, oni svi bosi hodaju po kompleksu hrama, jer red je red. Meni je malo hladno bosonogom po mramoru, ali poštuj tuđe. 

Nije daleko ni Dilli Haat, market s tradicionalnim suvenirima, pa kažem taksistu da me tamo odbaci. Za razliku od drugih bazara, ovdje prosjake ne puštaju tako da možeš u miru kupovati i gledati. Doduše, prodavači su tu oni koji su agresivni i iako me samo zanima ponuda, već tu padaju prve cijene. Ubrzo učim što je to svila, što je kašmir a što pašmina, kakva je razlika u vuni i zašto običan šal može koštati od 20 do 2000 dolara. Lijepo sjedneš, a prodavač izvadi jedno 50-tak šalova i svaki moraš prepipati da se uvjeriš u kvalitetu. Ja još uvijek ne kužim, ali barem dobivam prvi osjećaj cijena za suvenire koje ionako treba kupiti.

Decki su spremni za foto

Tu su sve moguće statue svih mogućih bogova, slonovi od svih materijala, nakit u svim oblicima...dosta kiča, ali jednostavno vole šareno i šljokičasto.

Dalje idem metroom, koji je funkcionalan, najbrži oblik prijevoza u gradu i najčišći s obaveznim skeniranjem od strane policije na svakom ulazu. Uletim u jedan vagon u zadnji čas i mislim super. Okrenem se oko sebe i vidim samo žene koje me čudno gledaju a u daljini iz drugog vagona hrpu muškaraca koje se smiju. Naravno, ušao sam u vagon koji je namjenjen samo ženama, pa se tako lagano povlačim u sekciju gdje mi je mjesto i u kojoj ima barem 5 puta više ljudi tj. gužva je.

Ples mladih Indijaca

Vozim se do CP-a (Connaught Place), jednog od centralnih trgova u gradu u kojem je u velikom krugu smješteno jako puno dućana, fast foodova i naravno turističkih smicalica. U središtu je pozornica na kojoj mladi imaju neku probu plesa i koreografije kao iz bolivudskih filmova. Gladan, a u strahu od svih boleština i povraćanja i proljeva koji su tako popularni za putnike koji prvi puta kroče u ovu zemlju, završim u KFCu i jedem opako začinjenu piletinu.

Curice u Indiji poziraju

Od svih vožnji, umora, prljavog zraka...lovi me umor. Ajmo na spavanje!

Indija za početnike 1 / Indija majka svih putovanja

U mikrosvemiru iskusnih putnika, cesto se spominje Indija, kao majka svih putovanja, valjda zato sto ima sve: tradiciju, kulturu, sve religije svijeta, najvise planine, ocean, velike rijeke, ogromne gradove I nesto manja sela, plaze, hranu, cajeve…I odluciti se putovati u Indiju nije nimalo lako, jer ako nemas par mjeseci vremena, pitanje je sto strpati u svega 2 tjedna?! Kuda krenuti, sto zaobici, kako povezati dva grada…elem, zahtjeva ova majka I dosta planiranja. Nakon par tjedana razmisljanja kuda I kako, bukiram let, prilicno povoljan iz Almate (realno, Delhi je najblizi veliki grad…I Moskva I Peking I Istanbul su udaljeniji od Delhija) I rutu: Delhi – Varanasi – Jaipur – Mumbai…otprilike…moderna povijest – stara povijest – najljepsi grad – najludji grad, I rekoh dosta ce to biti. Zaobilazim Agru I Taj Mahal, kolikogod je to MUST SEE, brijem da mi se I ne ide tamo na pola dana I trosi energija, ja hocu Indiju nekim svojim ocima, iako je ovo prilicno klasicno putovanje kad su destinacije u pitanju. Pitaju me kolege a zasto ne ides u Gou, mislim si…masovni turizam me nikad I nije privlacio, pa bome nece ni sada. Ako mi se svidi Indija, vratit cu se, vidjeti sjever I jug.

Hoteli rezervirani preko weba, kupljeni lowcost letovi, kupljene (no ne potvrdjene) karte za vlak, viza u putovnici I hajdmo u tople krajeve, kad je vec ovdje tako hladno.

Prva ocekivanja od Indije su svakako podrazaji, vizualni, auditivni, kinesteticki, I ono sto prvo ocekujes od Indije je da te napadne frontalno iz svih smjerova I da te obori s nogu te odlucis ono famozno: ili me obozavas ili zelis kuci vec prvi dan. I tako sletili mi…u Delhi…nekad citao da je aerodrom katastrofa, danas je slika puno drugacija, ustvari ne sjecam se kad sam zadnji puta bio na tako ukusno uredjenom aerodromu, moderno s tradicionalnim elementima, vrlo veliko I prostrano I nikakvih napada na cula jos nema. Hm, mislim si, sigurno me ceka iza ugla.

Citao nadalje kako ispred zgrade ceka miljon taksista da ti oderu kozu, izadjem van, nema niti jednog, samo hrpa ljudi u uniformama s oruzjem, osiguranje, sve cisto do boli. Misa mu poljubim, pa di je ta smrdljiva I prljava Indija I vozaci taksija koji se otimaju za dranje koze novopecenom posjetitelju?!? Kad tamo, neki stol, stoji lik pored, pita kud idete, ja mu dam adresu hotela, on veli da ce sada doci taksi koji ima taksimetar I da je sve po zakonu I pravilu I da ne smijem platiti ni rupiju vise od onoga sto pise na uredjaju! Lagano me drhtavica, pa gdje sam ja to sletio? Gdje je kaos? Gdje je cjenkanje I navlacenje? Ulazim u cisti auto, krece voznja (lijevom stranom naravno, ipak su Englezi ovdje boravili dovoljno dugo) I sve je ok jedno par kilometara….i onda se ukaze ona iz ugla…Indija…krece nemilosrdno trubljenje iz svih automobila, borba za svaki milimetar prednosti na cesti, taksist koji uopce ne zna kud mi idemo I zaustavlja se svakih par kilometara da provjeri (iako ja imam isprintanu mapu cetvrti gdje se nalazi hotel s adresom…ali sto je njemu mapa…), pojavljuju se tuktuk vozila na cesti (taxi – tricikl, otvorenog tipa), vec sam vidio I prve beskucnike kako se lijeno razvlace pored ceste, spremajuci se na spavanje upravo tu, pored ceste, zrak koji je toliko zagusljiv….kao da sam izasao iz nerealne bajke (aerodrom I okolica) I usao u stvarnu, pravu, zeljenu, ocekivanu pricu.

Konacno nalazimo hotel koji je prilicno daleko od centra, ali je po slikama I komentarima na webu vrlo ugodan, cist, osoblje bolesno ljubazno, sobe u stilu evropskih butik hotela, I na kraju, cijena je bila vrlo povoljna, manje od 50 dolara za nocenje…pa rekoh ne moze biti lose, ako nije ni drugima bilo lose…provirujem kroz vrata I pitam jel to hotel Residence, oni kimaju glavom I vele: Welcome to India, sir!