Mira ili Stefano ?!

Nakon dugo vremena traženja, našao sam Miru Zrnić. Ta fenomenalna kuharica je nekad vodila konobu Malo selo u Fratriji kod Buja, da bi prije nekog vremena dobio informaciju o njenom novom mjestu rada.
Elem, radi se o konobi u mjestu Merišće, na cesti od Buja prema Momjanu, treba skrenuti prema Kozloviću i samo ravno. Na jednoj osami s lijeve strane ceste se nalazi kućica u cvijeću, ograđena visokom živicom, nekoliko auta s desne strane će vam jasno ukazati da ste na pravom mjestu. Konoba je preslatka, ali mala, tako da ako Istrom kruže tamni oblaci, nazovite i rezervirajte si mjesto 052 779 152. Ukoliko je lijepi dan, gušt će biti time veći jer vanjska terasa je ogromna.
Jelovnika i dalje nema. Gđa Mira će vas pozdraviti i reći što je taj dan pripremila. S obzirom da je trenutno sezona šparoga, kušajte toplu kremastu juhu. Nakon toga, krenite s fritajom, kombinirano s pršutom i šparogama. Možda malo domaće tjestenine? Svakako naručite fiorentinu (ali pazite, jer je preogromna, jedna za dvije osobe je dovoljna) ili omobolo s restanim krupirom. Ne zaboravite na izvrsne deserte! Vino neka teče, voda neka krijepi, gušt će biti i kad dobijete račun, jer ćete se dobro pogostiti za cca 150tak kuna. Ono čime je sve začinjeno je osoblje, domaće, ljubazno, vedro i veselo. Kao da se osjećate kod kuće, jer dok sjedite unutra, pogled u kuhinju vam je uvijek otvoren. Stari kamin na kojem se peče meso je metar od vas. To je vrhunski primjer kako se dobra kuhinja i izvrsna usluga nadopunjuju u jedinstveni proizvod.

Zagreb je postao bogat za novi restoran u centru grada. Terasa restorana Stefano u Bogovićevoj je svima zapela za oko. Dobra lokacija, lijepo uređeno, velika vanjska terasa, hladovina. Ma milina. Pa ajmo probati! Dođemo, obučeni kao 'turisti studenti', obratimo se na hrvatskom jeziku za slobodan stol (pola terase prazno, na jednom stolu stoji znak rezervirano). Konobar nas odmjeri te kaže :sačekajte da vidim da li ima slobodnog mjesta ! Mi u čudu ?! Ok, vraća se za par minuta, terasa i dalje poluprazna, no dođe druga osoba i ponudi nam mjesto. Sjedimo i gledamo jelovnik. Zazubice. Dobro zvuči. Cijene pristojne. Čak neočekivano prosječne. Ok, shvaćam da neće guliti narod (barem netko). Naručimo hranu i piće, zamolimo pepeljaru. Nakon par minuta dolazi onaj isti konobar s početka priče i uzima pepljaru vrlo energično i usiljeno pojašnjava da po novom zakonu nema pušenja tamo gdje se služi hrana. Molim ?! Pa vani smo ! Kaže on, nema veze, tako kaže zakon i slavodobitno odnosi pepeljaru. Stol do nas, puna pepeljara, ljudi gledaju, vraća se on, oduzima i njima (kao da je zakon počeo vrijediti od našeg dolaska). Nema nigdje oznake da je zabranjeno pušenje. Nikome za stolom nije jasno. Ustajemo se i odlazimo. Konobarici je neugodno i ispričava se. Gotovo je. Žao mi je da nismo kušali hranu od majstora Stefana, no možda da nazove Miru i da ju pita kako trenira svoje ljude. Možda je Stefano napravljen samo za turiste i rođendanske proslave poznatih osoba?! (dan poslije je bio jedan 'slavni' rođendan upravo tamo). Ljudski pristup uvijek prolazi, kada će neki ugostitelji to shvatiti???