četvrtak, 10. srpnja 2008.

Ja sam dijete sreće 1


Kad god hodaš okolo po svijetu, sretneš neko sretno dijete. I sam čovjek postane drugačiji, jer klinci stvarno jesu klinci, svugdje na svijetu. Ma i odrasli su isti, šteta da ponekad nisu više djeca koja se jednostavno raduju.
Kad pitaš klince da ti poziraju, skoro uvijek uvijek se rado odazovu.
Tako i ova skupina školarki u jednom gradu na jugu Irana, nije se plašila pozirati strancima, dapače, njihovi pogledi, namještanje i sreća....su neizmjerni i neopisivi. Naravno, učiteljice su dale dopuštenje, da ne bi bilo "nismo znali".
I sad mi pričamo o potomcima "sile zla"...o moj Bože...

Nema komentara: