Putnik početnik: srpnja 2008

srijeda, 30. srpnja 2008.

Herpes naš svagdašnji...

Pazite koga ljubite. Pazite poslije koga pijete. Pazite čiji ruž za usne ili labelo koristite. Pazite kud prste gurate. Pazite i samo pazite.

U protivnom, iza ugla vas čeka nametnik zvan HERPES. Za više informacija kliknite na naslov posta. Za manje informacija, samo gledajte ovu sliku i kako će vam osmijeh izgledati s dodatkom.

Tko se još ne sjeća teta Mine kako pohlepno guta grašak ? Carica. Eto MFF (Motovunski filmski festival) je odlučio dati ženi nagradu za 50 godina rada. Inače je rođena 1918. u Požegi, pa si vi mislite kako izgleda popeti se na brdo u Motovunu !!

Baš sam jučer gledao sitnu, a vedru vremešnu gospođu kako uz pomoć volonterke kroči Motovunom. toliko optimizma....

I malo ukraden/citiran tekst slijedi sada:

50 godina" je najstarija motovunska nagrada, jedina čija se pravila nisu nimalo izmijenila od prvog festivala: dodjeljuje se velikanima hrvatskog filma koji su u ovom opasnom, ali uzbudljivom poslu proveli punih pet desetljeća, ili čak koju godinu više, poput Mie Oremović, ovoljetne počasne gošće Motovun Film Festivala.

Legendarna Teta Mina iz "Tko pjeva zlo ne misli" na filmu je debitirala 1952, glavnom ulogom udovice Roze u filmu Vatroslava Mimice "U oluji", a ove se godine navršava točno pola stoljeća od njene prve Zlatne arene, za ulogu Švicarceve žene u klasiku Nikole Tanhofera H-8. Tradicionalnu zdravicu pratit će i projekcija ovog nesvakidašnjeg trilera, za kojeg nimalo ne sumnjamo da će nakrcati Kino Bauer najmanje jedanput.

utorak, 29. srpnja 2008.

Bombe UAAAAAAAAAAAAA

Mrzim bombe. Mrzim. Mrzim.

Stvarno nisu potrebne i ništa ne rješavaju, pa čak ni seks bombe.

Šmrc, Istanbul je postao meta. Taj predivni, veliki, čarobni grad. Kako se boriti protiv toga? U glavu ! Idemo svi u Istanbul, isti k...., poginuti od bombe ili na našim "sigurnim" cestama, nekako je veličanstvenije to napraviti tamo :-)

A opet si mislim, pa neće valjda bomba u tratinčice...

NO BOMBS !!!

Ljeto...

Ovogodišnje ljeto mi je prvo nakon sto godina da ga proživljavam kao ljeto.

Prošlih godina, uvijek negdje odzujim i landram po svijetu, umjesto da guštam u moru, suncu, pijesku, kamenju, soli, prženju, hladovini, ježevima, voajerstvu, oblacima, kišnim pljuskovima...

Ove godine sam prvi puta učio gledati ispod površine vode. Da ! PRVI PUT ! Prije sam mislio da će mi se nešto strašno dogoditi očima i da ću oslijepiti (srećom pa nisam u ruskoj diskoteci, nego u Jadranu), ali ništa se nije dogodilo, a i neće. Jer ono što se dolje događa je savršeno. Znate li vi da se hrpa riba mota oko vas dok ste u moru?! Naravno da znate ako gledate, ali ako ne...ne boli, nego je super.

I skakati na glavu isto. Uvijek me bila frka, ali sad se i to dogodilo, iako znam pasti kao daska, ali sve manje i manje i super je kad udješ u vodu pod onim kutem koji ti daje taj predivni osjećaj prolaska kroz vodu...

A guštam u moru toliko da sam non stop u vodi dok ne poplavim! Mislim da sam opet otkrio čari ljeta i stvarno stvarno...super

ponedjeljak, 21. srpnja 2008.

TOP 5 mailova

Svi mi koristimo nekoliko različitih mailova bilo da smo ih otvarali jer smo trebali pročitati negdje neki dokument, bilo da smo nagovoreni od nekog poznatog, bilo da smo dobili nekim automatizmom, bilo da smo htjeli imati tajnu poštu, tajnog userID ili samo tako, bez razloga.
Mojih top 5 korištenih (sada i nekad izgleda ovako):

Neprikosnoveni broj 1. Uopće ne kužim kako sam mogao bez njega, jer je toliko jednostavan i super i ima miljardu opcija i stvarno...je najbolji dok se ne pojavi neki drugi.

Moj prvi mail ever. Iako ga rijetko koristim, imam još neku staru adresu, jer eto...teško se čovjek riješava starih navika, pogotovo ako su bile korisne kad si učio tipkati.

NET.HR ili bivši iskonov mail. I danas ga koristim. Dobar je. Poslužio u raznim momentima. Dolaze mi neki računi na njega, pa mi ga žao zatvorit. Jer kako ću onda plaćat račune :-)

Ako imaš yahoo, moraš imati i hotmail. Tom filozofijom i ja sam bio korisnik. Ali više nisam. Nisam se nikad navukao, MSN je nešto sasvim drugo, tu su mi No.1.

Lotus. Firma ga ima, pa ga koristim. I super mi je. Ali ga jedino u firmi i koristim. Privatluk je ipak privatluk.

"Moji" prijatelji

Obožavam seriju prijatelji. Imam svih 10 sezona na DVD-u. Prije toga sam imao sve na VHS-u. Sada jedva čekam da se neki novi format ulovi u djir, kako bi opet imao prigodu trošiti nofce.

Zašto ih volim? Osim što me nasmiju do suza, osim što se osjećam dobro kad ih gledam, osim što tako lakše prolazi vrijeme, isto tako oni mi posluže da se dobro osjećam kada nema mojih prijatelja u blizini. Srećom, nisam Pale i nisam pred tv-om 0-24 (štogod neki mislili o tome).

Imao sam super vikend. Moji prijatelji su bili kod mene u gostima i družili smo se. I jeli. I pili. I kupali. I pričali. I prijateljevali. To je tako dobro. Biti prijatelj i imati prijatelje. Hvala svim prijateljima ovog svijeta što postoje i što su ljudi na koje se čovjek uvijek može osloniti. Obožavam patetiku, tako da molim one koji rigaju, nek' puste vodu za sobom.

srijeda, 16. srpnja 2008.

Vruće je ! Opet...

Tek što smo pomislili da će nas ove bure i juga, sjeverci i košave, i ini...otpuhati i rashladiti, evo njega nazad. Koga? Pa ljeta ! Od jutros kod nas prži. Opet su klime na poslu uključene. Opet smo osuđeni na znoj, rad i znoj. Fuj, kad izađem van posla onda se počne skupljati na leđima grašci znoja. Ma šta grašci, lubenice !!! I tako to klizi do gaća, a tamo...bolje da ne znate...hm..opet je vruće.
Kad malo bolje razmislim, i nije to tako strašno. Živim kraj mora, radim do 16h. Planiram biti u moru oko 16,45h...do zalaska...hahaha...ma živo mi se j... za vrućine, to je ionako samo patnja za kontinentalce. Odoh ja još posla obaviti (pauza gotova), pa u more. A vi se topite u vlastitom znoju.

utorak, 15. srpnja 2008.

Top 5 mozak baj baj

Postoje mjesta na kojima se osjećate da bi mogli biti duuuuuuuuugo, jer se tamo osjećate ful opušteno, smireno, odmorno, skulirano, bezmozgasto.
Evo i moje top liste.

1. CAYO LARGO , KUBA
Skupina otoka ispod Kube (a u vlasništvu gorenavedene), na kojem praktički sami boravite kad doletite, Kubancima pristup skoro zabranjen (nije da sam sretan zbog toga), more, sunce i pijesak. Ne zaboravite kremu za sunčanje i pripremite se za najvećeg jastoga kojeg ste jeli u životu.

2. GORKHI TERELJ NACIONALNI PARK, MONGOLIJA
Brda, kamenje, pašnjaci, visoravni, konji, priroda, tišina, mir, potoci, tišina, tišina, tišina, ah.

3. OAZA GARMEH, PUSTINJA DASHT-E-KAVIR, IRAN
Lagani vjetar, palme, pijesak, super hrana, tišina, priroda, društvo, tradicija, kamenje.

4. GROŽNJAN, ISTRA, HRVATSKA
Ako niste bili, što čekate ?!? Barem vam je to blizu. Sjesti ispod neke kamene kuće u hladovinu, zatvoriti oči i upijati zvuke spokoja, te mirise blaženstva. Uf...preporučam proljeće.

5. MOJ DNEVNI BORAVAK, RH
Izlaz na veliki balkon, pogled na more, s desne strane prestrašna plazmurina, s lijeve strane ribe u akvariju, ispred mene ocvalo cvijeće. Svaki dan.

ponedjeljak, 14. srpnja 2008.

Monday bladi Monday

Gotov je i taj dan. Masa ekipe govori kako mrzi ponedjeljak. Ja baš i ne. Nije da ga obožavam, ali ga svakako i ne mrzim.
Osim ponekad. Npr. kad me moja draga (ona zna koja) obasipa smsovima u nedjelju iza ponoći. Ili kad se temperatura spusti za 15 stupnjeva u manje od 12 sati (malo prije sam prošao kroz Gorski kotar i bilo je 15 stupnjeva, brrrrrrrrr). Ili kad moram na put. Ili kad imam sastanak odmah ujutro. Ili kad mi spremačica odluči doći ponedjeljkom ujutro. Ili kad ne znam što bih napisao na blogu (nije da nemam tema, ali glupo mi je furati istu spiku svaki dan).
Ali ne zamjerite, još sam pionir, ali brzo učim. Ako sada i izgleda grdo, bit će bolje za koji mjesec.
Danas ne volim monday jer sam počeo uzimati omega tri nešto jer mi je doca rekla da mi je šećer kao godišnja proizvodnja u Virovitici, trigliceridi u bujanju, a kolesterol mogu izvoziti zemljama u razvoju. I sad moram paziti. Stalno. Bez prekida. Ajme...ne mogu...pa moram se odreći svega ! Kao da nije bilo dosta odreći se cigareta, sad moram i sve fine hrane. No dobro, mrzim ovaj ponedjeljak !!!

nedjelja, 13. srpnja 2008.

Bez smisla

Tko još naručujue taksi usred pustinje ? S obzirom da je cijena nafte u Iranu presmiješna, ovo je prizor koji si lako možete priuštiti. Vožnja taksijem cca 300 km za 30 dolara (150 kuna, mislim da toliko naplaćuju od Kolodvora do Aerodroma u Hrvatskoj metropoli). Pogledaš malo pustinjske dine i ideš dalje :-)

Star Trek - hvala HTVu

Hvala hateveu na postojanju. Hvala im što mogu plaćati pretplatu iako moram platiti gledanje i tekomu jerbo koristim maksteve. Hvala im što možemo gledati predivne reklame i presretan sam što mogu zaradjivati od toga i usprkos što plaćamo pretplatu. Jer moja zahvala na otvaranju vidika koje mi oni pružaju je tolika da mi uopće ne smeta što neke emisije ne mogu gledati jer se prikazuju u popodnevnim satima kada ja eto moram raditi da zaradim nofce da im mogu platiti pretplatu. Jer kad ne bude nofca, neće biti ni pretplate, a to znači da neće biti ni televizije, jer će mi doći neki ljudi u crnom i oduzeti mi moju dragu televiziju jer nisam platio, zato moram raditi, raditi, i misliti kako se neki programi događaju dok mene nema doma. Ali zato moj najdraži hateve daje reprize raznih programa u raznim terminima, tako da ja svoju najdražu seriju gledam baš sada, u nedjelju ujutro jer eto to je najbolji termin kad ja volim gledati Star Trek i bio bi ljut kada bi oni to stavili u neko neprihvatljivo vrijeme večernjeg termina, jer ja onda ne bi imao što raditi noću sa subote na nedjelju (svi pjevaju - luduju), i morao bih smišljati što raditi tada. HVALA NAJDRAŽOJ TELEVIZIJI ŠTO KROJI PROGRAME SUKLADNO POTREBAMA I MOGUĆNOSTIMA NAŠIH ŽIVOTA.

petak, 11. srpnja 2008.

Arena 08.08. u 21:30

Lado i Veryovka u Areni. Kažu u naslovu, folklorni spektakl. Osmog kolovoza, bit će da je petak, cijena prava sitnica, 150-200 kn. Hm, i Manu Chao je koštao toliko. Dakle, po cijeni, doživljaj će vam biti isti.
Lado je jedini profi folklorni ansambl u Hrvata.
Veryovka je nacionalni akademski ansambl u Ukrajinaca. Nije jedini. Ipak je to vel'ka zemlja. Nas i Ukrajinaca 50 miljona. Na koncertu se to neće vidjet' jerbo će nas bit podjednako. Valjda će biti i publike, ipak je to folklor, a na to se furaju rijetke zvijerke.

Četr' banke

Frend mi slavi 4 banke. Svašta smo mislili prirediti. Party iznenađenja, striptizete, izvući neke ljude iz naftalina i pozvati ih na party. Možda album sa slikama od rođenja do danas, kao neki spomenar. Platiti "ketering" da dođe, servisa, nahrani nas i napije, počisti i ode. Ipak nam se ne da čistiti nakon svega toga.
Nismo se uspjeli organizirati. Sve je postalo stihija. Ni njemu nešto nije bilo važno slaviti 40. Iako, nije u bedu, ali kao...isto je kao i 39. Kužim da je isto, a opet nije. Piše se nova prva znamenka. Sjećam se kad se meni pojavila dvojka na početku, osjećaj starosti. Nakon trojke je bilo, idemo prema Isusovim godinama (kaže narod da je to 33). Nakon Isusovih idu najbolje godine. Nakon najboljih dođje 4 na početak i kužiš da si isti. Do 5 se pomiriš da je sigurno prošlo više od pola života....dalje? Malo brijem, htjedoh reći da na netu možete naći čuda ideja za pojedini rođendan, pa smo tako i mi našli ideje za 40-ti, ali smo i sami bili dovoljno kreativni da nam tako nešto padne na pamet, jedino smo bili prelijeni (ili nemotivirani?!?) organizirati se. Hm, kad ja budem u 40-im...nadam se da će ljudi oko mene napraviti neki blesavi tulum. Ili neće. Brijem da će mi biti stalo. Tko zna...ima još vremena. Možda se i predomislim ?!

Kuc kuc...udji....slobodno

Objavila žena novi album. Carica. Stvarno.
Istina, zvuči kao jedan album jedne njene konkurentice, ali onaj tko ju je nekad volio, opet obnavlja svoju ljubav. Hvala ti Breno, hvala !

Produkcija i tekstovi su naravno majstorski napravljeni, jer Mili i Marina stvarno znaju svoj posao. Hm...baš me zanima hoće li biti šta od te balkanske turneje ?!?

četvrtak, 10. srpnja 2008.

Ja sam dijete sreće 1

Kad god hodaš okolo po svijetu, sretneš neko sretno dijete. I sam čovjek postane drugačiji, jer klinci stvarno jesu klinci, svugdje na svijetu. Ma i odrasli su isti, šteta da ponekad nisu više djeca koja se jednostavno raduju.
Kad pitaš klince da ti poziraju, skoro uvijek uvijek se rado odazovu.
Tako i ova skupina školarki u jednom gradu na jugu Irana, nije se plašila pozirati strancima, dapače, njihovi pogledi, namještanje i sreća....su neizmjerni i neopisivi. Naravno, učiteljice su dale dopuštenje, da ne bi bilo "nismo znali".
I sad mi pričamo o potomcima "sile zla"...o moj Bože...

Pogled iznad oblaka

Bilo je to u veljači, nekad prije. Obično ono što se nalazi iznad oblaka viđamo dok putujemo balonom, na leđima kakve ptice ako imamo sreće pa samo neki štosni lik opisan u LOTR-u, kad putujemo u svemire ili poletimo prema nekoj od obližnjih zračnih luka.
Nekad, kad nismo lijeni, kad nas ulovi onaj filing da baš danas treba ići prošetati po nekom brdu, onda ćemo takvi vrijedni i doživjeti pogled iznad oblaka. I nekako ćeš se drugačije osjećati, nego da si ostao doma preko vikenda i mlatio praznu slamu ispred tevea (a obožavaš mlatiti praznu slamu ispred tevea)...

Ni me stra'...

Za vrijeme jednog putovanja, kaže meni moja majka: sretan put i bog te blagoslovio i javi se svaki drugi dan.
Ja odgovaram: ajd ne paničari. Dragi Bog uvijek pazi na budale, a oni drugi se i sami znaju paziti.

Hm, kad bi samo znala s kakvim avioprijevoznicima smo se vozali okolo, mislim da bi joj odma bilo muka, frka, panika i drama.

srijeda, 9. srpnja 2008.

Konoba Štacion

Vozite se Istrom. I gladni ste, al' ne baš jako. I znate da bi vas jedan sendvič spasio, tako da ne morate sjesti u neki od presavršenih agroturizama, ali svejedno je frka, što ako sjednete i shvatite da ste jako gladni.
Ako ste blizu Cerovlja (skoro pa centar Istre), skočite do konobe Štacion, odmah kad pređete prugu. Sjednite vani ako je dan lijep. Naručite bokal obične hladne vode i sendvič s pršutom i sirom.
Šanse da ćete umirati od užitka su veeeeeeeeelike. Jeba te što je bio dobar. Kruh domaći, svježe ispečeni, pršut mmmmm, skoro pa bolji od dalmatinskog, a sir....
Dalje se ide puno lakše, jer takva okrjepa je pravi most do potpunog užitka do konačnog odredišta (agroturizma ili konobe).