Od Dubrovnika do Kotora - tour de Balkan

Buđenje, tuširanje, gazdarica ide prema kolodvoru po nove goste (tj.u borbu za njih), pa me vozi do tamo. Kupujem kartu za Kotor i poslije kavice i doručka, krećem dalje. Vozač mi naplaćuje prtljagu 1 EUR, kažem jel može u kunama, on kaže 10 kuna ???!! Uf, zna li ovo Rohatinski. Nakon mog začuđenog pogleda, prihvaća i 7 kuna.

Vožnja po Župi Dubrovačkoj je stvarno melem. U busu sam jedini 'domaći' turist, sve ostalo su stranci, backpackeri. Na granici nema gužve, brzo prolazimo formalnosti, no nažalost nisam dobio crnogorski pečat. Dok kružimo po Boki, razumijem zašto je ovaj kraj tako poseban. Iako su se oblaci nadvili nad Kotor, planine koje okružuju zaljev su naprosto veličanstvene. Prolazimo Perast i kužim da ću se vratiti sutra na izlet. U Kotoru na kolodovru ista priča kao i u DUB, nekoliko gospođa vrbuje strance da odaberu baš njih za smještaj, no očito su svi već rezervirali i idu dalje. Ja izaberem stariju gospođu i krećem u pregovaranje, s 15 EURa, stižemo brzo do 10 EURa i odlazimo skupa s kolodvora. Kaže ona 5 minuta hoda od starog grada, no znam da je najmanje 10, možda i 15. Ali i to je marketing. Šetnja uz more ugodna, subota popodne, tržnica živahna, brojne luksuzne jahte, jedan veliki cruiser, ali generalno ni ovdje sezona nije započela kako treba. Smještaj je naravno bazičan, soba asketska kao u samostanu, ali domaća loza i turska kafa me opuštaju, kod dobrih ljudi sam. Slušamo radio Slobodna Europa, komentiramo EU, politiku, krizu i sve ostale redovne stvari koje se odmah nađu kao zajedničke teme.. Uputim se u stari grad (UNESCO baština), sitne uličice i prolazi me oduševljavaju, zidine također, treba se i tamo popeti. Odlučim posjetiti crkvu Sv.Trifuna, katoličku crkvu u srcu starog

grada, ulaz je 1.5EURa, pita me mladić na ulazu odakle sam, ja mu odgovaram, a on mene pušta besplatno! Ma daj!? Čuo sam priče o neljubaznim crnogorcima u uslužnim djelatnostima, no kada je Kotor u pitanju, iskustvo je ipak puno drugačije. Gdje god dođem, osjećam se dobrodošlo. Nakon brzinskog ručka uz taktove Cece, odmaram, pa krećem dalje. Cijene su nešto niže nego kod nas, ali ne pretjerano. Predvečer se šećem uz obalu, iz svih lokala dopiru zvuci Olivera, Džibe i ostalih mediteranaca. Zidine iznad grada su ukusno osvjetljene, Iliri bi se ponosili. Grad je pun sređenih mladih ljudi koji su izašli van, trešte snažni taktovi iz većine birceva u starom gradu, cruiser je otišao, ostali samo domaći i Rusi. Naručujem kod jednog lika leskovačke uštipke, čekam malo duže i za to me lik nagradi 30% većom porcijom, zbog čekanja?!? Nakon kratkog surfanja (sat=2EURa), idem na spavanje, liježemo ispod prozora koji nema stakla, nego samo drvene žaluzine. Komaraca nema.

Od Rijeke do Dubrovnika - tour de Balkan

Planiram put već neko vrijeme i odjednom se nađem u situaciji da trčim u zadnji čas i mijenjam plan. Destinacija Balkan! Frend me kupi u Rijeci, rano je jutro i fura me do Paga. Cesta je prazna ali povremeni zastoji zbog sporih vozila nas dovode do toga da ulazimo na trajekt u Prizni u zadnji čas. Već sada znam da neću stići na bus za Split, ali se nadam da ću bar ustopati nekoga do Zadra i onda dalje busom do krajnjeg juga. Trajket je pun iako je petak ujutro. Oblaci prekrivaju Velebit, ali nad Pagom sija sunce, sreća moja, nisam dugo stopirao, samo da ne izgorim na cesti ili da ne me opere povremeni pljusak. Lovim prvo vozilo, domaći čovjek vozi pijesak u Kolan. Iako je kratko, pomaže svejedno. Komentiramo loš početak sezone, rastajemo se nakon 15 minuta vožnje, tražim dobru poziciju za izbaciti palac, kraj mene prolaze uglavnom strani vozači, nekako se i ne nadam da mi stao itko osim nekog lokalca. Kad ugledam registraciju ZD ili GS, pojačavam fokus, ali malo ih ima na cesti. I odjednom stanje ZG registracija. Izlazi Ilija, vitak i spretan otac odlikašice Urše, mojih vozača do Zadra. Vožnja prolazi u ugodnom čavrljanju o politici, vremenu, turizmu, Bandiću, Agorkoru, školi, i najviše naravno o putovanjima.
Ilija mi kaže da je stao iz razloga što je i sam (dok je bio mlađi) stopirao često i sada vraća svoj dug (iako i danas dosta putuje, ali više službeno). Časte me kavom u Zadru, ja mu zahvaljujem u ime svih prošlih i budućih stopera. Odmah lovim prvi bus za Split u nadi da ću se tamo naći s djevojkom s kojojm sam dogovorio prijevoz do Dubrovnika (www.gorivo.com). Ako bude sve po planu, na jug stižem do 19 sati. Bus lagano mili po magistrali, izmjenjuju su putnici na malim stanicama, sunce prži, ali iznad Trogira vidim crne oblake. Oluja nas učas opere, usporavamo, stajemo, oko Kaštela se stvara kolona, kasnimo već dosta i moj potencijalni prijevoz mi javlja da me ne može toliko čekati jer ima obaveze u DUB. Plan mi propada. Konačno ulazimo u svježe oprani Split i odmah me čeka slijedeći bus za dalje. Već vidim da će on dosta stajati po putu, ali što je tu je. Pokušavam spavati, ali vatreni južnjaci mi naprosto ne daju mira. Prvo cijeli bus do Makarske sluša jednu pravnicu kako pojašnjava jednom putniku kako da dođe do povrata svoje imovine. Nakon toga, sjedalo do mene, mlada Metkovka, jezičarka, pojašnjava prijateljici sve tajne vođenja turističkih grupa, Francuza, Španjolaca, Engleza, i dok dođemo do Metkovića, imam materijala za napisati jedan članak samo o toj temi.
U Neumu prvo prelazimo granicu, kratko i efikasno, no bus staje ispred jednog restorana, vozači idu na večeru, iako smo na sat vremena do DUB. Kupujem jeftine cigarete, slikam zalazak sunca i gledam Pelješac, te molim Boga da nikad, ali NIKAD ne bacimo silne milijarde novaca za izgradnju besmislenog mosta. Kome će to služiti za 10 godina?! Tko će to platiti?! Nastavljamo dalje, noć je pala, na autobusni kolodvor u DUB stižemo oko 21.30. Petak navečer i ukupno 8 turista izlazi iz busa u prijestolnici CRO turizma. Vani nas čeka dvostruko više gospođa koje pokušavaju uloviti zadnju šansu za večeras i bitka za zadnjeg gosta kreće. Nude sobe za 130-150 kuna, svi stranci otišli u svoje hotele, ostajem ja i njih 5. Slaba je sezona i zakon ponude i potražnje me tjera u pregovaranje. Odlučim da neću platiti više od 100 kuna i vrlo brzo me gđa.Slobodanka vozi ka svojoj kući. Stigao sam do DUB za 215 kuna, upola manje od busne karte Autotransa, i još platio 100 kuna za sobu, hm.
Već je bilo kasno, pa krenuh odmah put grada, naći se s gosparom Ivom, gradskim vodičem, kaučsurferom. Radimo par đireva po gradu, sjedamo na večeru gdje jedem jedan od boljih rižota s plodovima mora i nezaobilaznu rožatu. Pričamo o svemu i stvarno je gušt dobiti inside informacije o nekom gradu. Lagana šetnje do smještaja mi govori da smo ovaj grad stvarno prepustili strancima. Nekako mi žao, jer ni oni nisu pohrilili na ove cijene. Valjda će biti bolje.

IST za početnike

Otok Ist je mali otok koji se nalazi u zadarskom arhipelagu. Ima površinu od oko 10 km2. Najviši vrh otoka je Straža na kojem se nalazi crkvica sa prelijepim vidikovcem. Putkazi do vrha će vas lako navesti da provedete koji sat gore, jer pogled je odista veličanstven. Prema jugu se vide vrhovi Kornata, dok prema sjeveru se vide Olib i Silba. Na istoku se širi prostrani Velebit, dok je zapad rezerviran za otvoreno more. Šetnja do vrha po strmom usponu traje oko pola sata, ponesite bocu vode i naravno fotoaparat.

Jedino naselje na otoku je Ist koji ima oko 200 stalnih stanovnika. U sezoni se taj broj udvostruči, no to je i dalje premalo da bi se osjetila veća gužva. Glavna sezona je srpanj i kolovoz, a u lipnju i rujnu ćete osim niskih cijena smještaja, osjetiti i duboki relaksirajući mir.
Jedini zvukovi koje čujete su valovi, cvrčci i poneka barka koja uplovljava u uvalu.

Dugi niz godina Ist je bio omiljeno odredište nautičara, ronilaca i ribolovaca. Na otoku se nalazi mala marina što ga čini omiljenim odredištem za nautičare. Nautički privez je moguć u glavnoj uvali Široka, kao i u uvali Kosirača na drugom kraju otoka.

Okružen je brojnim otočićima i hridima. Ono što privlači veliki broj turista je interesantan izgled u obliku dvije spojene potkove prošarane prekrasnim pješčanim uvalama. Smješten sjeverno od Molata i zapadno od otoka Škarda, otok Ist je raj za putnike koji traže netaknuti kutak prirode i obilje sunca. Na jugozapadnoj obali Ista je uvala Široka, gdje se nalazi mjesto Ist.

Otok Ist se sastoji uglavnom od vapnenaca i dolomita duž obale. Vinogradi i maslinici okružuju brda ovog impozantnog otoka.

Otok je idealno mjesto za bijeg od gradske gužve te je istinski raj za zaljubljenike u čistu prirodu. Na Istu nisu dozvoljeni automobili što zasigurno doprinosi tako prekrasnoj i nezagađenoj prirodi. No ono što je neshvatljivo je da ipak možete doživjeti vrlo prljavi dio plaže za koji domaći kažu da je to smeće koje donosi more. Smatram da to ipak nije razlog da naprave akciju i očiste cijeli otok. Srećom, more je vrlo čisto i ugodno za kupanje, klima ugodna, čak i kad na kontinentu pada kiša.

Plaža nema u izobilju jer je otok sa obje strane prilično nepristupačan, pa je glavno kupalište u obje uvale u kojima se nalaze i lučice. U samom centru otoka se nalazi velika pješčana (sitan kamen ustvari) plaža u čijoj se blizini prostire mala borova šumica. Dobra stvar ova dva zaljeva je da se možete seliti s jednog na drugi ukoliko vam vjetar ne odgovara. Ako puše na jednom, na drugom je vjerojatno mirnije.

Ukoliko odabere apartmanski smještaj, dvije dobro opremljene trgovine će vam pomoći da si pripremite obroke, naravno, imajući u vidu da su cijene više nego na kopnu, jer se ipak radi o otoku koji nije na nekoj glavnoj ruti. Sve trgovine rade dvokratno, ujutro i popodne. Dnevne novine možete kupiti u popodnevnoj smjeni, jer dolaze ili trajektom ili katamaranom.

Par kafića ima slično radno vrijeme, no u velikoj sezoni se i to mijenja.

Tri restorana vam omogućavaju da kušate vrhunsku svježu ribu, no ne očekujte da ćete platiti manje od 300 kn po kilogramu. Škarpine ima u izobilju. Plaćanje karticama zaboravite, dakle, opskrbite se kešom. Preporučam restoran Katy, ljubazno osoblje, izvrsna hrana i fenomenalna torta od čokolade, kakvu sigurno nećete očekivati na ovom otoku. Vode ima dovoljno, no ipak pažljivo s potrošnjom da ne ispraznite šternu svom domaćinu. Ljeti se na otoku događaju brojne manifestacije, no informacije o njima su rijetke i uglavnom poznate domaćim ljudima.

Smještaj preko interneta nije lako naći, stoga evo jedan kontakt i preporuka ukoliko se odlučite za odmor na Istu. G.Smoljan iznajmljuje 3 apartmana u kući na kraju veće uvale, vrlo ugodan boravak, šum valova čujete u spavaćoj sobi, cijene pristojne, možete probati i pregovarati ukoliko nema popunjen kapacitet u cijelosti. Apartmani su na razini 2-3 zvijezdice. Njegov kontakt je 023 372 567. Ako rezervirate smještaj kod njega, on će vas zasigurno dočekati na pristaništu. Napomenite mu ukoliko imate dosta stvari, da se ne umarate, stići će i kariola. Hotela na otoku nema.

Kako doći na Ist?

Jadrolinija vozi svakodnevno trajekt iz Zadra i katamaran iz Zadra, dok iz smjera Malog Lošinja možete doći 2-4 puta tjedno ovisno o dobu godine. Vožnja iz Lošinja traje 4 sata, iz Zadra traje manje od 2 sata, dok povremeni direktni katamaran vozi i za sat vremena. S obzirom da vam automobil nije potreban na otoku, parkirajte ga na kopnu i za smiješnu cijenu od 20-tak kuna, vi ste na ovom utočištu mira. Za detaljnije informacije pogledajte www.jadrolinija.hr

Ponesite si omiljenu knjigu za čitanje, karte za igranje i prepustite se prirodi da vas odmori i opusti. Uživajte!

Novi zakoni

Došlo doba da donesemo nove zakone. Iako neće biti u skladu s EU legislativom, neće se oni u Briselu jako ljutiti, uostalom niti nismo još tako blizu kako mislimo, pa možda i potraju.

Evo nekoliko novih zakonskih prijedloga:

1. Zakon o zabrani komentiranja rada Slavena Bilića
2. Zakon o zabrani komentiranja rada vlade RH (samo index.hr smije raditi)
3. Zakon o zabrani neplaćanja HTV-a
4. Zakon o zabrani ulaženja u poslove D.Šuice
5. Zakon o zabrani zabrane koncerta MPT-a
6. Zakon o zabrani koncerata svih izvođača preko Drine
7. Zakon o obavezi održavanja koncerata naših izvođača preko Drine
8. Zakon o zabrani iznošenja privatnih detalja javnih osoba
9. Zakon o zabrani prosvjeda ljudi koji nemaju barem VSS
10. Zakon o zabrani komentiranja bankarskih usluga
11. Zakon o zabrani postavljanja neugodnih pitanja svim političarima
12. Zakon o zabrani polaganja računa političara
13. Zakon o zabrani kupovanja slovenske robe
14. Zakon o obavezi kupovanja hrvatske robe
15. Zakon o divljenju prema Hloverki
16. Zakon o divljenju prema Hrgi
17. Zakon o ulaganju LOTO dobitka u našim bankama
18. Zakon o doživotnom imenovanju srednjeg vanjskog u RH repki
19. Zakon o zabrani pušenja u vlastitim domovima
20. Zakon o zakonu koji će upravljati svim ovim zakonima

Imate li vi kakav prijedlog?

Nika Mumlek

Nika Mumlek je djevojčica koja od rođenja boluje od teške i vrlo rijetke bolesti metabolizma ugljikohidrata, koji je nakon više od 35 godina u Hrvatskoj prvi put dijagnosticiran upravo njoj.

Unutar same grupe rijetkih bolesti, postoje i one koje su "vrlo rijetke", te pogađaju jednu osobu na 100,000 stanovnika ili čak više. Takvi pacijenti su posebno izolirani i ranjivi.

Sam poremećaj naziva se:
Mitohondrijski poremećaj stvaranja energije =(udruženi manjak kompleksa piruvat dehidrogenaze, te kompleksa I; II; III; IV i V respiratornog lanca) tj. POREMEĆAJ METABOLIZMA UGLJIKOHIDRATA.

Ova bolest je ne izlječiva, degenerativna i u konačnici smrtonosna u vrlo ranoj dobi. Nika je vrlo ozbiljan pacijent u značajno poodmakloj fazi mitohondrijske bolesti. Zbog svih posljedica osnovne bolesti značajno joj je smanjena kvaliteta života, pogotovo jer je ovisna o tuđoj njezi i pomoći, kao i zbog previsokih troškova koje roditelji ne mogu financirati.

Čest je slučaj da se takve bolesti kasno dijagnosticiraju, upravo zbog svoje rijetkosti. Sa socijalne strane, javnost, a čak i medicinski krugovi, imaju vrlo malo saznanja o toj vrsti bolesti, zbog čega je medicinska skrb slabo organizirana, a lijekovi ekstremno skupi i slabo istraživani.

Bolest se očituje kroz jaku bol u svim mišićima, jer dolazi do nakupljanja mliječne kiseline koja uzrokuje bol, ali i razaranje svake stanice u kojoj se nađe.
Sve to Niku jako umara, iscrpljuje i otežava njenu svakodnevnu borbu za život.

Nika je djevojčica sa teškom psihomotornom retardacijom, slijepa je, inkontinentna, potpuno je nepokretna. Prisutni su problemi u radu mišića- jaki bolovi zbog nakupljanja mliječne kiseline, poremećaj mišićnog tonusa, te na kraju i respiratorni aresti zbog muskulatornog kolapsa.

Prisutna je i luksacija desnog kuka, te i zbog toga trpi velike bolove. Nika također ima Epilepsiju, koja se teško kontrolira. Česte infekcije zbog vrlo osjetljivog imuno sustava, svakodnevno ima gastrointestinalne probleme -povraćanje, proljev ili zatvor.
Ima poteškoće i sa urinarnim traktom uz obilne edeme, zbog kojih pati i kardiološki sustav. Termoregulacija joj je jako loša, te se brzo pothladi ili pregrije, te tako upadne u respiratorni arest ili pak u Epileptične atake do statusa.

Respiratorno je vrlo nestabilna, konstantno je na kisiku, te se neprestano monitoriraju vitalne funkcije. Zbog obilne salivacije iz orofarinksa aspirira se i do stotinu puta u 24 sata. Stalno je pod vrlo strogim nadzorom.
Hrani se na nazogastričnu sondu po posebnoj Ketogenoj dijeti. Također sondom prima svu terapiju, kao i svu potrebnu tekućinu svaka dva sata.


Jedina je u Hrvatskoj koja je preživjela tako dugo sa tako teškim stadijem ove rijetke bolesti i sa tako opsežnim i ozbiljnim oštećenjima.
Prof. Sabeta sa Klinike iz Rima ( Spec. Za rijetke bolesti)¸ govori da je Nika po njegovim saznanjima jedina u svijetu, te da je srušila granicu mogučega.

Nažalost u ovakvim slučajevima, djeca umiru do svoje treće godine života. Zahvaljujući požrtvovnošću roditelja i velikim novčanim sredstvima, Nika je sve ove godine ne samo preživljavala, već i napredovala u psihomotornom razvoju. Također progresija bolesti je svedena na minimum , zbog lijekova, prehrane i njege koja joj je omogućena (roditelji, rodbina, prijatelji i hum. Akcije), a za koje HZZZO ne snosi troškove.
Pod stalnim je stručnim nadzorom tima pedijatra i neuropedijatra, kao i tima djelatnika centra za socijalnu skrb (koji nažalost ni neznatno ne mogu poboljšati socioekonomski status svoje štićenice.)

Trenutni stus:
Sada je u dobi od 9 godina, teška je 30 kg i duga cca 120 cm.
Nika je u Lipnju prošle godine pretrpjela stanje identično moždanom udaru, a rezultat je dodatno, još opsežnije oštećenje mozga. Nažalost zbog toga je izgubila puno na motorici. Uglavnom je u ležećem ili poluležećem položaju. Glavicu više ne kontrolira tj. ne može je normalno držati, pa joj i to dodatno otežava disanje sa kojim i onako ima poteškoća.

Nika se sada polako oporavlja. Nitko od nas ne zna što će biti dalje i koliko će ona živjeti. Jedna stara mudrost kaže: «Nije važno koliko si živio, već kako!» Baš zbog toga želimo Niki olakšati i onako težak život. Niti jedan lijek koji prima neće je izliječiti, ali će joj značajno poboljšati kvalitetu života i spriječiti umiranje u mukama i patnji.

Evo i spiska za Niku potrebnih pomagala, potrošnog materijala i lijekova, a koji ne idu na teret fonda HZZO-a:

1. Posebna hrana tj. medicinska hrana (formula) za djecu KetoCal (25$ /dan = 59.312,50 kn/godišnje)
2. Lijekovi (cca od 50.000,00 do 70.000,00 kn/god), kod akutnih infekcija količina se povećava, a neki se daju periodično.
3. Kolica (25.000,00 kn, umanjeno za 7.000,00 kn koje daje HZZO)
4. Monitor vitalnih funkcija (18.000,00 kn)
5. Pokretni koncentrator kisika (37.500,00kn)
6. Antidekubitalni madrac (7.400,00 kn)
7. Antidekubitalni jastučići za glavu, ruke i noge (1.000,00 kn)
8. Maslinovo ulje (19 lit./god cca 1900 kn/god)
9. Potrošni materijal (antidekubitalna terapija,dnevna toaleta i sl. cca 500,00 kn/mj- 6000,00 kn/god)

Sredstva možete uplatiti na Nikin humanitarni žiro račun pri OTP banci: OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 3, ZADAR 23000. IBAN HR8624070003204809829, SWIFT: DBZDHR2X
Broj žiro računa je : 2407000-3102754206,

Pozivam vas da kontaktirate obitelj ukoliko želite saznati više.
KONTAKT:
Iva i Kristijan Mumlek
Palladiova 8
52100 Pula
tel:052/647-273
mob: 091-733-76-14