Sport i HRT

Jadni mi. Jadni.Jadni.Jadni!
RTL nam je ukrao svjetsko prvenstvo u rukometu i sad mi ne možemo mlatiti nofce od teledva,pivske industrije, banaka i ostalih kosponzora te velebne manifestacije.
I toliko smo jadni, da smo ponudili RTL-u da nam za neke pare ipak proda prava da prikažemo koju minutu naciji, jer nacija jako želi gledati izvještaje o paklenima na HRT-u, jer zašto bi to isto gledali uživo na RTL-u. A RTL je nama rekao da će prodati prava na sve utakmice, što nama nije prihvatljivo, jer koga zanima tekma Australija-S.Arabija u rukometu?? I sad smo mi toliko jadni da smo morali na jednom, pa na drugom dnevniku, pa vjerojatno i na trećem reći cijelom pučanstvu kako je RTL jadan jer nam ne da ono što mi oćemo. I onda smo rekli kako su RTL-ovci obećali da će biti u visokodigitalnom formatu, a ipak neće, pa smo mi završili dnevnik s rečenicom "obećanje ludom radovanje" !!!

Dakle, gospodo HRT-ovci !
Pa vi niste normalni !!! Što si vi umišljate? Da mi trebamo plaćati pretplatu zato da bi vi kenjali po konkurenciji koju vi ne bi ni smjeli imati jer nacionalna TV se ne smije uspoređivati s komercijalnom??! I da zato što ste bili nesposobni osigurati prava za prijenose, mislite da imate prava završavati svoje informativne emisije sarkazmom prema "konkurenciji"?!?Stvarno ste državna kuća i stvarno ste državni mehanizam. Vi se hvalite vlastitom nesposobnošću da nešto osigurate svojim gledateljima, na način da napadate druge ?!! To je ko kad se nacija smije Srbima da najviše slave svoje poraze (kosovo i taj djir).

Dajte postanite više javna televizija i prestanite se furati na nešto između. Sram vas bilo ! Sram !

Kako dati otkaz u 15 dana

Čitam neku "trebu" na webu kako je dala otkaz u 30 dana i napisala knjigu o tome, veličajući sebe, svoje postignuće, jer takva uspavana, više je vegetirala nego živjela.

E sad...još uvijek se više smatram faunom nego florom i nije mi trebalo 30 nego 15 dana, od ideje do zadnjeg radnog dana. Znam da ima i boljih rekordera, ali raditi 10 godina u velikom sustavu, a otići iz njega u roku od 15 dana s otpremninom i u relativno dobrim odnosima...hm...to znači otići u stilu.

Naravno, ne pada mi na pamet potrošiti lovu (aka ušteđevina) na izgradnju spomenika samome sebi ili plaćeni oglas u kojem govorim "i'm free". Ono što mi pada na pamet su razne mogućnosti koje se otvore onda kada nakon otkaza jedno vrijeme ne morate raditi (pretpostavka je da ste do tada radili jako puno i djelomično kapitalizirali svoj rad, pa ste se umorili i sad se opet možete odmarati).

Što je slijedeći korak? Puno toga mi pada na pamet...

1. ne raditi velike planove
2. uključiti osjećaje u odlučivanje (zadržati i nešto razuma)
3. naučiti neki jezik
4. naučiti novu vještinu
5. upoznati nove ljude
6. živjeti u novoj sredini
7. putovati okolo
8. ozbiljnije se pozabaviti slijedećom profesijom
9. sunčati se negdje dok je tu zima
10. unaprijediti vještine izrade kvalitetnog bloga

Štogod bude...bit će u redu.

Biti nezaposlen u vrijeme "krize" je izazov. Ili budalaština. Hrabrost!? Odvažnost?!
Iskreno? Boli me đon kako je to doživljeno. Dobro se osjećam. Kad to prestane, idem dalje. Do tada...UŽIVAM!!!

Velkam tu Kroejša .. Borje za sladokusce

Restoran Borje nalazi se 15 km od centra Nacionalnog parka u pravcu Splita na magistralnoj cesti D-1. Obnovljeni ambijent restorana te kvaliteta i prepoznatljivost njegove gastronomske ponude zadovoljiti će sve dobrodošle putnike. Restoran ima dio sa samoposluživanjem (self service) te a la carte restoran.

Tako piše na stranicama NP Plitvička jezera.

Nakon zanimljivog zimskog izleta na Plitvička jezera, promrzli turist poželi nešto toplo pojesti i popiti. I krene u Ličku kuću...koja je zatvorena, pa Mirni kutak...koji je zatvoren...pa ovamo onamo i dođemo mi u dotični restoran Borje. Prostor obnovljen prije smrti druga Tita, osoblje zadnji puta bilo na edukaciji iz ljubaznosti nikad, brzina preuzimanja narudžbe super spora u polupraznom prostoru, brzina donošenja hrane ispod svih kriterija, cijene mesa prestrašne, porcije više nego skromne.

Odista, bilo mi je neugodno vidjeti u srcu Like kako je škarpina jeftinija nego teletina, kako nema krumpira...jednostavno ga nema...hm...valjda bi ga trebali uvesti iz Međimurja. U jelovniku piše jedno, na tanjuru drugo...

Čovjek na kraju pomisli, pa valjda će biti barem ukusno, onako domaće...aha...moš mislit...juha iz vrećice, "pomfri" od Leda, kruh smrznut pa ugrijan taj čas,...meso valjda iz Bosne...kupujmo rvacko...o zemljo Kroacijo...jadni turisti koji dodju i onda im zapaprimo na kraju dana za stolom...meni neugodno...ako ne želite ovo iskustvo...nemojte nikad nikad otići tamo RESTORAN BORJE...jerbo ćete u Otočcu jesti za duplo manje novaca a duplo bolje...izdržite tih 50 kilometara.

Plitvice su i dalje neponovljive.

Ombolo (MPT) i kobasica (NDC)

Svaki puta kad dodjem u Istru, poželim se fine papice. Isto tako mi je presuper kad se u toj Istri sve može jer su cijeli evropski, svjecki, tolerantni, prijemčivi, otvorena uma. Od golotinje na plažama preko ljeta, do svingeraja po unutrašnjosti pa sve do rokije na kraju Istre.
I onda popuše klasični balkasnishe sindrom u obliku sočnog južno rvackog omobla, oli Marka Perkovića T. (MPT) i jednu strastvenu plejboj kobasicu, oli Nives Drpić C. (NDC).

MPTNDC su heroji alternative. Oni su vrhunac šunda u Hrvata. Oni su najslađi istarski ombolo i kobasice.

Da MPTu ne daju da pjeva u Gospiću (ok, ok, znam da pričam gluposti, ali mi to treba hipotetski), svi bi mi bili na miru, jer to je ipak tradicionalan narod, pomalo zadrt, sklon desnici.
Da NDCici ne žele dati nagradu za najprodavaniji album trash glazbe, nitko ne bi ni znao.

Ali oni se suočili sa nepremostivom preprekom koja čak geografski i nije na Balkanu....Istra...

Boli me ona stvar za njih dvoje, ali čini mi se da je sve ošlo u PM kad su u pitanju slobode i prava. Izgleda da ću ja u Honduras.

Grazie Istria !

Danas igra Hrvatska

Jednog dana u decembrudveiljadeosme...rodila se nova država Fejsbukia. Kao prava banana republika, nastala je na temeljima jedne druge banana republike na brdovitom Balkanu.

Bio ja na prosvjedu u svom gradu. Kiša. Narod stoji. Gleda. Ne zna kuda bi. Znaju da su došli na prosvjed. Protiv banana premijera banana države. I banana vlade i banana oporbe. I banana krize i banana kapitalizma u koji nas je odvukao prvi banana precjednik. Banana Bog mu banana dušu prosti.

Ima nas 5 miljona, skupilo se ni 5 iljada. E je smo jad. Kaže jedan lik na prosvjedu: tko je kriv za sve ovo? VI !!! Vi, stoko sitnog zuba. I sad je pitanje...za koga se stvara ta Fejsbukia kad tako malo ljudi oće u otcepljenje....ko nas bre zavadi....sjećam se fraze iz sredine devedesetih...

Džaba smo ju stvarali, reklo bi se. Nismo mi ni za demokraciju, niti za kapitalizam, niti za prosvjede, niti za za raditi, niti za iskorak...

Nama treba kruha i igara i točka. Janica, Ivica, Goran, Ivano i ekipa....poput starog Rima...upravljati ruljom je jednostavno. Sad će svecko prvenstvo u rukometu pa će narod dobiti svoju kvartalnu porciju radosti i uzbuđenja.
Sjećam se izleta u jednu drugu državu, nekako mislim da bi baš nama takav sustav odgovarao.
Sjeverna Koreja.