Na Balkanu trebu uvijek dva puta provjeriti informacije. Hostel kaže da nema direktnog vlaka za Sibiu, a opet, ima ga, privatna kompanija jedina vozi direktno na relaciji Sighisoara-Sibiu, za 2 i pol sata i otrpilike toliko EURa, stari francuski dizelaš i naravno svaka bandera prima nove putnike. Vrlo je živo u bojama i dalje, starice se šepure u svim duginim bojama, krovovi kuća po selima također.Sibiu je bio evropski grad kulture 2007. i ne čudi da ga smatraju najljepšim gradom u zemlji. Osim što su ga dodatno sredili za tu titulu, bitno je i nasljeđe od preko 800 godina tradicije
snažnog njemačkog utjecaja u gradu i okolici. Besplatnu kartu grada kupim već na kolodovoru i nakon 10 minuta šetnje već sam u središtu grada, gdje je i hostel u kojem se noćas spava za 10 EURa. Ekipa u hostelu standardna, anglosaksonska, recepcioner kao da je izašao iz filma Pirati s Kariba.
U blizini grada je i etno selo, sa realnim prikazima kuća, tradicija, objekata iz rumunjske prošlosti, ali i sadašnjosti, jer neki krajevi se odupiru navali modernog doba i ostaju vjerni tradiciji. Odmah do tog sela je i ZOO s velikim jezerom, dobro za osježenje ukoliko je vruće, a prilično je.Grad ima sve što treba za život i vrlo je ugodan za boravak. U restoranu na glavnom trgu se davim u gulašu i žgancima, koji su
očito nacionalni prilog broj 1. Pokušavam fotkati, ali slabo mi ide, valjda je umor ušao i u oči. Kosti već osjećaju da sam promijenio previše kreveta na ovom putu i mislim da je red krenuti u smjeru domovine, no prvo treba stići do Beograda, što odavde u jednom danu neće biti lako.
Nema komentara:
Objavi komentar