Cres za početnike

Najveći hrvatski otok po površini ili barem jednako velik kao Krk (s razlikom da se Krk smanjuje a Cres povećava...grubo rečeno) i jedan od slabije naseljenih je vrlo privlačna opcija za sve ljude koji žele turizam u osami, malo divlje, bitno drugačije od Hvara, Krka, Raba ili Brača.
Najjefitniji način dolaska na otok je katamaranom iz Rijeke, svaki dan u 17h, za svega 30 kuna. Prednost ovako niske cijene (bus na istoj relaciji je cca 110 kn) se brzo gubi kada shvatite da vam za kretanje po otoku treba ili auto ili motor ili barka, stoga je preporučljivo pribaviti bilo koji oblik prijevoza jer inače je čovjek prepušten autobusnom prijevozu, koji postoji, ali nije redovan i često ne ostavlja puno prostora za istraživanje, osim naravno ako se ne oboružate vrećama i šatorima.
Taksi je SKUP. Užasno! Relacija Valun-Cres košta najmanje 200 kuna (cca 13 km). Za relaciju Cres-Lubenice smo imali problem jer taksist usred sezone, mrtav ladan izvali da on ne voli voziti tamo i da će nas voziti samo zbog nesporazuma. Kužim ja, uska cesta i to, ali brale, pa kad ćeš zaraditi ako ne u kolovozu. Može mu i bit, da je frka, vozio bi on i na Učku.
U svakom slučaju, oslonite se na obične domaće ljude, kada ste u nevolji. Naprimjer, u Valunu ste, večer je, morate se vratiti u Cres, nema taksija ili je preskup, prošećete rivom, koja je mala i predivna i potražite nekoga domaćeg ko je voljan povesti vas do Cresa za puno manje novaca, ktome dobijete i besplatnu priču o ribarstvu, cestama na otoku, tko nudi svježu ribu u restoranu i slično.
Još bolja opcija je loviti domaće ljude u uvalama da vas prevezu za male novce do slijedeće uvale ili mjesta, milina, svima koristi.
Naravno, ključne stvari na otoku ne treba zaobići, grad Cres, Valun, Lubenice, Osor, Beli...obično svi zaljubljenici u prirodu zaglave u nekome od ovih destinacija. Naravno, ima i turista, najviše Slovenaca i istočnih Europljana, ali se uglavnom motaju oko mjesta s velikim plažama.
Većina domaćih će savjetovati da barka i djir oko otoka mogu predstaviti drugačiju sliku, netaknutih plaža i uvala, grota i stijena, šume i makije, pobrinite se samo da netko u društvu u kojem ljetujete ima barem nekakvu dozvolu za vožnju barke ili jedrilice.
Hrana se razvija u dva smjera. Prvi je mass market, dakle, široka potrošnja i menu koji ćete naći u većini restorana na otoku, pogotovo gradu Cresu, pizze, pašte, riba, ćevapi. Ukoliko ste u objektu koji vodi Cresanka d.d., nema puno pregovora da li može salata umjesto pomfrita u cijeni jela, jer kasa kaže da ne može, i kasa upravlja zadovoljstvom gostiju, a ne konobar. Zanimljiv način razvoja odnosa klijent-prodavač tj. konobar.
Turističke agencije, pogotovo ona glavna, državna su još nefleksibilnije. Prvo imaju brošuru sa skromnom mapom na kojoj su ucrtane pješačke ture po otoku, i onda kad kreneš na neku od njih, doživiš da nema nikakvih oznaka i umjesto na predivnoj plaži Nedomišlje, završiš pješice po najvećem zvizdanu u Valunu, samo 12 km. Dehidracija, žuljevi, opekline nekog stupnja. Onda ih zoveš da ti pomognu, javi se osoba koja vjerojatno dežura i surfa po fejsbuku i nezainteresirano sluša bez ikakve ambicije da ti pomogne jer ti nemaš pojma gdje si...i onda čujem da se stranci lagano izgube jer krenu na takve rute, a pritome nemaju pravu informaciju (iako misle da imaju jer ipak je to turistička zajednica)...
Fora je ljetno kino, vraća u mladost, zvjezdano nebo, hit film od prije pola godine, hladno piće i svega 20-tak kuna za kartu. Preporučam, osim sjedalica, one jeftine iz Peveca, za terase.
Cres možda privlači svojom ljepotom, rijetkim životinjama (koje btw. lako uginu ako ih se uzemirava s previše turista), neobičnom prirodom, drugačijim položajem, nedostupnim plažama, finom janjetinom, ugodnom klimom...no Cresu treba malo više ozbiljnosti da mu turizam počne donositi puno više od ovoga što mu doprinosi danas.