Umjesto uz sunce i more, završio sam na snijegu jednog od najljepših vrhova Ćićarije, koji se zove Žbevnica. Ovo područje je toliko slabo naseljeno (možda i najslabije u cijeloj zemlji) da je posjet njemu poput odlaska u neko drugo vrijeme. Sva naselja su toliko malena, i uglavnom se rijetko mogu sresti domaći ljudi, naravno osim u konobi, ali šetača, planinara, paraglajdera i ostalih aktivista, ima nešto više.
Do Ćićarije i ne treba razmišljati doći putem javnog prijevoza, jer je skoro pa nepostojeći, stoga treba natočiti benzin i krenuti. Jedan smjer je iz Rijeke preko Matulja, starom cestom prema Sloveniji, pa skrenuti prema Žejanama i Munama, i nastaviti dalje.Drugi smjer je naravno kroz tunel Učka, pa kod Roča ili Buzeta skrenuti prema sjeveru.
Osim prirodnih ljepota, ova visoravan je odista dobra za pluća i disanje čistog zraka, jer ono malo industrije iz Buzeta ne stigne zagaditi ovo područje.
Nadalje, napuštena sela su toliko privlačna za istraživanje i igru, da je šteta samo proći kroz njih u smjeru Slovenije ili u potrazi za hranom. Nazivi mjesta su toliko simpatični i samo se mogu pitati odakle im porjeklo, npr. Slum, Brest, Mune, Nugla, Dane.
'Ćićarija je vijenac na glavi ljepotice Istre. Njeni krajolici kao da spajaju zemlju i nebo, izlažući svoju raskošnu ljepotu i isijavajući iskonsku snagu koja plijeni i okrepljuje misli i osjećaje. Sela su polegla u podnožjima gorja, na rubove kraških polja, litice i stijene savile se oko dolova i gorskih strana, a hridinasti vrhovi doimlju se kao da su bijeli cvjetovi s nebeskih visina popadali po zelenim plaštevima šuma. Stoljećima su se stanovnici ovih krajeva, Ćići, suočavali s teškim životom, oskudicama i nedaćama, jer su kraška polja škrta a planina surova, ali su ustrajavali, obradujući svaku stopu plodne zemlje, čuvajuci stada ovaca na kraškim pašnjacima, tegobno radeći kao drvosječe i ugljenari-'(citat domaćeg čovjeka)
Dio populacije su istro-rumunjskog porjekla, koji sebe zovu Ćići, pa je moguće da je tako i došao naziv za cijelo područje. Neki od njih i danas govore svojim nezaboravljenim jezikom.Fora je bilo vidjeti veliku, debelu lipu u Slumu, toliko široku da unutra stane najmanje 6 ljudi. Natpisi iz bivšeg rata i dalje se mogu pročitati na pojedinim kućama.
Dobra hrana se može naći u bistrou Lovac u mjestu Jelovice (putokazi postoje), na samoj granici sa Slovenijom. Maneštra z bobići, s gljivama, fuži s kokošom ili govedji, svinjska i teleća koljenica, kapust i restani krumpir. Domaće vino ne preporučam, nije baš reprezentativno. Cijena vrlo pristojna za obilan obrok, kartice ne primaju.
