Ombolo (MPT) i kobasica (NDC)

Svaki puta kad dodjem u Istru, poželim se fine papice. Isto tako mi je presuper kad se u toj Istri sve može jer su cijeli evropski, svjecki, tolerantni, prijemčivi, otvorena uma. Od golotinje na plažama preko ljeta, do svingeraja po unutrašnjosti pa sve do rokije na kraju Istre.
I onda popuše klasični balkasnishe sindrom u obliku sočnog južno rvackog omobla, oli Marka Perkovića T. (MPT) i jednu strastvenu plejboj kobasicu, oli Nives Drpić C. (NDC).

MPTNDC su heroji alternative. Oni su vrhunac šunda u Hrvata. Oni su najslađi istarski ombolo i kobasice.

Da MPTu ne daju da pjeva u Gospiću (ok, ok, znam da pričam gluposti, ali mi to treba hipotetski), svi bi mi bili na miru, jer to je ipak tradicionalan narod, pomalo zadrt, sklon desnici.
Da NDCici ne žele dati nagradu za najprodavaniji album trash glazbe, nitko ne bi ni znao.

Ali oni se suočili sa nepremostivom preprekom koja čak geografski i nije na Balkanu....Istra...

Boli me ona stvar za njih dvoje, ali čini mi se da je sve ošlo u PM kad su u pitanju slobode i prava. Izgleda da ću ja u Honduras.

Grazie Istria !

Danas igra Hrvatska

Jednog dana u decembrudveiljadeosme...rodila se nova država Fejsbukia. Kao prava banana republika, nastala je na temeljima jedne druge banana republike na brdovitom Balkanu.

Bio ja na prosvjedu u svom gradu. Kiša. Narod stoji. Gleda. Ne zna kuda bi. Znaju da su došli na prosvjed. Protiv banana premijera banana države. I banana vlade i banana oporbe. I banana krize i banana kapitalizma u koji nas je odvukao prvi banana precjednik. Banana Bog mu banana dušu prosti.

Ima nas 5 miljona, skupilo se ni 5 iljada. E je smo jad. Kaže jedan lik na prosvjedu: tko je kriv za sve ovo? VI !!! Vi, stoko sitnog zuba. I sad je pitanje...za koga se stvara ta Fejsbukia kad tako malo ljudi oće u otcepljenje....ko nas bre zavadi....sjećam se fraze iz sredine devedesetih...

Džaba smo ju stvarali, reklo bi se. Nismo mi ni za demokraciju, niti za kapitalizam, niti za prosvjede, niti za za raditi, niti za iskorak...

Nama treba kruha i igara i točka. Janica, Ivica, Goran, Ivano i ekipa....poput starog Rima...upravljati ruljom je jednostavno. Sad će svecko prvenstvo u rukometu pa će narod dobiti svoju kvartalnu porciju radosti i uzbuđenja.
Sjećam se izleta u jednu drugu državu, nekako mislim da bi baš nama takav sustav odgovarao.
Sjeverna Koreja.

Dan kad se stvarala povijest....

Baš se pitam koliko je povijesnih dana u životu jednog čovjeka?
Povijesni dani za većinu ljudi su:
1. kad se rode
2. kad se prvi puta vjenčaju
3. kad krenu prvi puta u školu
4. kad prvi puta spavaju van kuće
5. kad prvi puta spavaju doma sami bez roditelja
6. kad se poljube prvi puta
7. kad se seksaju prvi puta
8. kad se razvedu prvi puta
9. kad dobiju dijete
10. kad izgube dragu osobu
11. kad se sele u drugi grad ili državu
12. kada diplomiraju
13. kada dobiju prvi posao
14. kada se prvi puta zaljube
15. kada prvi puta nesretno vole

Hm...nije li svaki dan života povijesni ?! Jer već sutradan to je nešto što se više promijeniti ne može i treba prigriliti ono što se dogodilo jučer kao iskustvo i učenje i s tim ići dalje. Kuda dalje? Kažu da je ovaj mali sa slike promjenio povijest svjetske politike, od Argentine do Irana, preko Indonezije, svi sve vesele njegovoj pobjedi, koja je (priznali to ili ne) bila toliko očita i dugonajavljivana, a S.Palin je izgledala kao njegova najveća potpora. Kako su se izbori približavali, ona je sve više ispadala iz tračnica i potpomogla lošem imidžu republikanaca. Iskreno, da li su republikanci mogli pobijediti nakon Busha i trenutnog ekonomskog stanja u državi? Čak i da je Obama bio republikanac, a Palinica demokratica, potonja bi pobijedila....i svi bi rekli kako je simpatična takva luckasta.
Da nije bilo para Oprah W., Puff D. i ostale crnačke ekipe (sorry, ali meni je prelicemjerno govoriti izmišljen izraz afro-amerikanac; to bi bilo kao da je Palinica anglo-amerikanka, a neki sentor Hrvat bi tada bio croamerikanac), te groznih napada na Hilary...mislim da bi danas bio povijesni dan također jer bi imali prvu ženu predsjednicu USA, a to bi bila još veća fora.

No kako je da je...nadajmo se da je mali Obama naučio i lupati palicom sve one koje odmah treba nalupati, da je naučio da ništa ne ide preko noći i da neće imati svoju Lewinsky. Kažu da je njegova misija ujediniti USA...pa poželimo mu sreću na ovaj povijesni dan!

Safe place

Bio ja na godišnjem. I razbolio se. Jako. Ništa ne boli, a rezultat bolesti svi vide. I dogodila se blokada u vidu "nepisanja" bloga. A tako mi je dobro krenulo (barem ja tako mislim).
I prolaze dani i događaji a meni inspiracija nigdje.
I vidio Madonnu i bio u Parizu i otišao na bolovanje prvi put u životu (10 godina staža) i Dinamo prošao UEFU i Hajduk izgubio trenera i došla je predivna jesen i ubili Hodakicu i ubili Pukija i umrla mi jedna mlada poznanica od moždanog udara i pocrkale mi sve ribe u akvariju i dobio neki novi zanimljivi projekt na poslu i Sarah Palin pokušava biti faca i Sanader putuje i ne mari i dionice pale na svjetskom tržištu i CROBEX pao i digao se i pao opet i došlo do nelikvidnosti sustava i pale cijene nafte i još jedna draga poznanica umrla od raka kostiju i sestra mi bila na operaciji i...već sam mislio da sam gotov za blog. Mrtvac. A tako je dobro počeo.
I onda je umrla još jedna meni jako draga osoba. Pa sam sjeo u auto i vozio 350 kilometara da ju pozdravim posljednji put. Malo je ljudi zbog kojih to napravite (osim uže rodbine). Ja sam išao jer sam znao da to trebam i da osjećam taj moment kada se vraćate negdje gdje vam je bilo fino i ugodno. Sjetio sam se djetinstva i mjesta gdje sam rado provodio vrijeme, čak i živio jedno vrijeme tamo. Sjetio se hrane, kriza 80-tih, redova za kavu i detergente, crkve sa poznatim korom i pjesmama, ljudi koji više nisu isti, a opet jesu, samo imaju 15-20 godina više, sjetio se nedjeljnih ručaka i jutarnje mise i tog mjesta na koje sam tako volio ići jer sam se osjećao kao kod kuće. To je bilo moje sigurno mjesto. Moj "safe place". Danas sam bio tamo da se poklonim osobi koja mi je omogućila svojom dobrotom i skromnošću da imam svoj prvi safe place u djetinjstvu, da se osjećam dobro i sigurno. Smireno i zadovoljno. Hvala ti, sad sigurno andjelima radiš neki novi safe place.

Bahaizam ili najljepši vrt svijeta

Bahaizam ili Baha'i vjera je monoteistična religija čiji pripadnici slijede učenja Bahá'u'lláh-a, začetnika i proroka bahaizma. Temeljna ideja je da je čovječanstvo jedinstvena rasa i da će jednog dan doći do ujedinjenja u jednu jedinstvenu zajednicu. Bahá'u'lláh (Iranac čije ime na arapskom znači "Slava Boga") je učio da postoji samo jedan bog koji se pomalo otkriva čovječanstvu. Po Bahaističkom vjerovanju svaka od velikih svjetskih religija koja je čovječanstvu došla od Boga preko proroka (Buda, Zaratustra, Isusa, Muhamed, i svi ostali proroci koji će tek doći) predstavljaju samo jedan korak u nizu božjih otkrivanja čovječanstvu. Vjernici bahaisti vjeruju da je Bahá'u'lláh zadnji od takvih proroka, što ne znači da ih neće biti još u budućnosti.

Prema "The Britannica Book of the Year (1992)" vjerinici Baha'i se nalazi u 247 zemalja svijeta, u više od 2100 etničkih, plemenskih i rasnih skupina, a procjena je da ima oko šest milijuna vjernika. Većina vjernika se nalazi u zemljama trećeg svijeta i to: - Azija: 2.6 milijuna, - Afrika: 1.8 milijuna, - Latinska Amerika: 900 000

Najveća Baha'i zajednica se nalazi u Indiji (2.2 milijuna stanovnika), slijedi Iran s 350 000 i SAD s 150 000.

Osnovna načela

# Jedinstvo čovječanstva

# Temelj svih religija je jedan

# Religija mora biti uzrokom jedinstva

# Uklanjanje svih oblika predrasuda

# Univerzalni pomoćni jezik

# Jednakopravnost između muškaraca i žena

# Univerzalno obrazovanje

# Duhovno rješenje ekonomskih problema

# Uklanjanje ekstrema siromaštva i bogatstva

# Religija mora biti u skladu sa znanošću i razumom

# Neovisno traganje za istinom

# Sveopći mir

# Međunarodni sud

Zašto ja to pišem, bolje rečeno prepisujem da bi vas informirao? Zato jer je ista nastala u Shirazu, predivnom Iranskom gradu koji sam posjetio u travnju ove godine, i ista je jedina svjetska religija zabranjena u Iranu (npr. Možete biti Židov, ali ne možete biti Baha'i). A zadnje počivalište Bab'a se nalazi u Izraelu, gradu Haifi na obalama sredozemnog mora, na planini Karmel (nagradno pitanje: kako su Karmelićanke dobile ime?), u predivnim vrtovima koje svakodnevno odražava preko 140 stalno zaposlenih vrtlara. Uživajte koliko možete preko fotografija !