Ajmo od kraja. Lado i Veryovka su nam pružili rijeko viđen spektakl na našim prostorima. Arena svakako pomaže da se takve stvari pojačaju, ali izvođači su ključ svega, te ako oni ne pruže svoj maksimum koliko god profesionalni bili, publika sigurno neće nagraditi nerad.
U ovom slučaju je bilo upravo suprotno. Publika je bila oduševljena i u deliriju.
Kolikogod sam bio skeptičan na ovu čarobnu CRO-Ukrajina kombinacija, na kraju se pokazalo da Slaveni dobro funkcioniraju skupa.
U momentu kad Lado izvodi podravsko podbijanja i kada se uz njih stvori 24 plesača iz Veryovke i počne udarati isto, dođe vam iskočiti iz kože. Na kraju koncerta zajednička ukrajinska pjesma, na počeku isto tako zajedno, samo tada smo čuli Dobar večer dobri ljudi.
U prvom dijelu koncerta smo vidjeli 3 koreografije ukrajinaca i 2 naše, dok smo se u drugom dijelu koncerta obrnuli.
Bunjevačko od A.Ivančana je upravo nešto što za ovakvu scenu ide, grandiozno, masovno, puno.
Pjesma je bila posebna, plesači spremni, no kako je to bila prva njihova točka, naravno da se još nisu ni umorili.
Na kraju krajeva, s 5 točaka se i ne možeš umoriti u dva sata.
Publike je bilo od svuda, ruske, ukrajinske, američke, talijanske, domaće, slovenske...ali svi su disali za izvođače.
Osjetilo se da više drukaju za Lado, ali očito je naš ansambl bio prilično inspiriran.
Bilo je i faca, mislim da je predsjednik Moldavije na odmoru u Istri pa je skočio na koncert, zajedno s ukrajinskim ambasadorom. Našeg Stipu je predstavljala, tamo neka gđa koju nisam zapamtio.
Posebna priča ukrajinskog ansambla je njihov zbor koji broji preko
40 ljudi i savršeno uvježbani orkestar.
Činilo se kao da ih ništa ne može zbuniti, pa čak ni kiša koja je cijeli koncert prijetila da će zapadati, ali ipak ništa od toga.
S obzirom na specifičnost našeg folklora u kojem istovremeno pjevamo i plešemo, nama je trebalo puno manje mjesta na pozornici nego gostima, no upravo se činilo da zbog prostora za zbor, nije bilo dovoljno mjesta za plesače prilikom velikih točaka.
Jedno od većih iznenađenja večeri je bila izvedba korčulanske Moreške, viteške igre koja se kod nas može vidjeti samo na Korčuli, a sinoć se mogla vidjeti i u pulskoj areni.
Moreška je viteški bojni
ples s
mačevima nastao oko 12. stoljeća na
Mediteranu. Sam naziv "Moreška" nastao je po
Maurima –
Moriskima, pa je tako u
španjolskom jeziku nastao pridjev
morisco a u
talijanskom moresco. Pretpostavlja se da je prva moreška izvedena u španjolskoj
Leridi 1150. godine kao spomen na istjerivanje Maura. međutim slični plesovi s mačevima su se do kraja
14. stoljeća proširili po čitavoj katoličkoj
Europi.
Ladov muški dio ansambla je za trenutak bio van svojih standarda i borbom mačeva pokazao raznovrsnost u pristupu običajima lijepe naše domovine.
Još jedan od naj momenata u toj večeri je bila izvedba ukrajinskog tradicionalnog natpjeva od strane prvakinje i solistice Lada, Janje Ivančan. Ona je u pratnji 40 ukrajinca jednostavno briljirala. Nažalost, veći dio publike nije imao pojma da je to naše gore list koji pjeva na ukrajinskom, a zašto je tome tako, pogledajte na kraju teksta. Janja je ovu pjesmu svojedobno otpjevala na Ladovom međunarodnom albumu iz 90-ih, ali ovdje su ju pratili vrhunski lokalni vokali. Mora da se i ona osjećala posebno.
Ukrajinski plesači su pokazali i ono po čemu su posebno poznati, a to je njihova skolonost ka stilizaciji, pretjeranom gestikuliranju, show izvedbi, baletu i gimnastici. Naravno da je ovo potonje oduševilo prepunu arenu, jer nemate često priliku vidjeti takve akrobacije uživo. Možemo govoriti o pretjerivanju , no to je stvar ukusa i stava prema folkloru općenito. Ono što je sigurno je da se ovdje radi o vrhunskoj izvedbi, pa ako i ne volite to što rade, morate im se diviti na perfekcionizmu.
Ukrajinci su svoj plesni i pjevni nastup okončali njihovim najpoznatijim plesom/koreografijom Hopak, u kojem su pokazali svu raskoš i kostima i plesa i pjesme.
Općenito gledano, vidi se da se radi o ansamblu koji u svemu pazi na detalje i kome je stalo da svoju publiku oduševi.
I na kraju, iako to nije bilo na kraju, moram spomenuti Linđo.
Lado sam gledao toliko puta u životu i uvjeren sam da je to bila najbolja izvedba ikada u kojoj je bilo toliko energije, želje, volje, emocije, snage, ljepote....
Ovacije su bile takve, da se i na kolovođi vidjela radost prilikom izlaska sa scene. Dudo je bio ono što on i je: prvak, najbolji !
I sad se ježim, ali pljesak na otvorenoj sceni u Linđu zaslužuju samo najbolji.
I za kraj, što nije valjalo:
karte su koštale 150 i 200 kuna. Onaj tko nije kupio za manji iznos, prije koncerta nije ni mogao kupiti, jer su navodno bile rasprodane. Iako je arena bila puna, to je bila čista patka tj. porez na budale, jer u kiosku ispred arene jednostavno nije bilo karata štampanih za 150 kuna, pa su neke brojnije familije ostale doma.
Nadalje, za tu cijenu nismo dobili ni komad papira na kojem bi pisalo što gledamo i slušamo, to mi je apsolutno nepojmljivo. Ljudi koji nisu iz folklornog svijeta su bili odista uskraćeni za neke osnovne informacije. Video zidovi sa strane su jasno pokazivali da su oni na televiziji znali o čemu se radi.
Prodaja promo materijala....prestrašno skromno.
Spikeri na početku programa, dakle, lik koji je čitao na engleskom jeziku, je vjerojatno čuo prva dva stupnja i tu je njegovo učenje završilo, nije mi jasno da organizator nije mogao platiti nekoga da to pošteno pročita, nego je to vjerojatno bio član obitelji.
Šteta da je toliko stranaca na koncertu bilo a da neće ponijeti ništa osim uspomene.
Hvala i dragom Bogu što je stisnuo oluju nad Pazinom, pa je nebo nad Pulom ostalo suho do kraja koncerta.
Neka vam bude svima krivo koji ste mogli doći, a niste.
